Tannenstr. 47
8424 Embrach
Schweiz
tel 0041 44 865 44 46
http://www.jelcic.ch/
http://moja-kineziterapija.blogspot.com/
Ideja "Manu propria kineziterapija" je izrasla iz moje ideokinetičke slike o prostor-vremenu, dimenziji koju svojim svjesnim samopoimanjem i svojim svjesno izvedenim pokretima stvaram. Deskartesovo "Mislim, dakle postojim" i Damasievo "Osjećam, dakle postojim" se sjediniše u moj život. Misleći i osjećajući ja povjerovah da sudjelujem i u nastajnju, još tajnom obavijenom, tamne tvari i energije pa tako 4- D samopoimanjem širim granice univerzuma moga uma, a sa 4- D samomobilizacijom sudjelujem u širenju beskrajnog univerzuma, sudjelujem u vjećnom svjetlosnom zagrljaju te čudesne svjetlosne dimenzije u kojoj postojim i trajem.
Promatram kako svjetlucaju oči neba i vidim krugove kojima je Dante osmislio svoju "Božansku komediju". Osjećam da se nalazim na granici između tog dalekog nepoznatog kraljevstva i mog malog unutarnjeg svijeta. Skupljena u trenutak moja svijest pokušava spoznati istinu o meni, o postanku svijeta, otkriti vrata vremena i objasniti mi tko se uistinu krije iza njih u univerzumu moga uma, tko se to šulja iza mojih misli i pretvara ih u slike i osjećaje koje pamtim. Kada sam se odlučila za studij univerzuma umno- osjetilno- osjećnog u čovjeku i geometrije njegovog tijela i pokreta, morala sam prvo prostudirati sebe samu, kao što je to činio Giordano Bruno, davni renesansni filozof. Tada sam počela spoznavati da sam ja uistinu metafizika uma u fizici tijela i od tada mi se pričinja da sam prije rođenja znala puno više o sebi nego što sada znam.
"Iz čega je proizašao pokret u meni?" pitala sam se osjećajući gluhoću i njemost svojih ćelija. Svo znanje o nastajanju vrste se spojilo u taj trenutak spoznaje, ali moje ćelije mi nisu odgovarale. Duboko u sebi ja još uvijek ne priznajem da moj pokret nastaje samo po zakonima fizike, kemije i biokinematike. Osjećam da se u mom tijelu događa puno više od onoga što danas možemo dokazati.
Zbog toga sam sjedinila misli, osjetila i osjećaje u 4- D samopoimanje i počela tražiti izvor osnovne energije iz koje smo se mi svi razvili, energije koju svojim postojanjem u svjetlosnom zagrljaju bezvremena u svom sretnom trenutku stvaramo.
Ljubav, ta užasno otrcana i ponekad krivo upotrebljavana riječ, je energija bez izvora i ušća, plaha i silovita, stvaralačka i destruktivna, nečujna i bučna, ljubav se mjenjajući svoje oblike uvlači u san i javu i čini život životom. Ljubav dviju ćelija je stvorila svjetlost, ovaj svijet i nas u njemu, ljubav je otvorila vrata vremena i svojim zagrljajem stvorila prostor- vrijeme, svjetlosnu dimenziju u kojoj trajemo, ljubav nas budi i uspavljuje, hrani i liječi, a mi joj nepriznajemo ni jedan drugi oblik do onog u pjesmama opjevanog i u knjigama opisanog.
Kao što danas svoje pacijente pozivam da uzmu sudbinu svoga tijela i pokreta u svoje ruke i da svjesno spoznaju prostor- vrijeme, dimenziju iz koje proizlazi njihov život, tako ovom studijom o ljubavi želim čitaoca uvesti u univerzum njihova uma, u kraljevstvo sunca na čijem prijestolu vjekuje ljubav, naša samosvijet, najčudesnija boginja naših života.
4- D samopoimanje je ono što je za Giordana Bruna bila svjesna spoznaja, ljubav koju je tražio u beskraju univerzuma i nazivao je, slijedeći rimsku mitologiju imenom boginje lova, Diana.
Zagrljaj je najuobičajniji i najpoznatiji znak ljubavi. Ovom, pomalo kičastom, fotografijom vas pozivam na ulazak u svijet vašeg svjetla, u svjetlosnu dimenziju vašeg istinskog postojanja, dimenziju prostor- vremena, svijet u kojem je život, kako prastara pjesma kaže, "stvoren za dvoje".
"Umijeće ljubavi" , "Umijeće življenja " su previše iskorištavani i već pomalo potrošeni nazivi za objašnjavanje i tumačenje, naše najsnažnije energije, tog najvrednijeg osjećaja koji nam je poklonila priroda, zato ja moju studiju o njoj nazivam "Umijeće vremena".
Umijeće ljubavi
Bez ljubavi ne bi svijeta bilo, ni nas u njemu. Jednom davno povjerovah, ljubav me na pustila. Tragala sam za izvorištem ljepote izvan sebe, pisala pjesme. Na nesigurnom tlu stvarnosti očekivala pozitivne predznake sudbine, ljepotu dolazećih godina. Nadala se izvoru nepomućene radosti, tajanstvenom bljesku vječne kristalne tajne. Bila sam sama, nezaštićena prepuštena vihoru prirodnog tijeka rijeke vremena, dagaanja upisanog u njizi sudbine.
Razmišljala sam o djelovanju mozga i mozaiku nutrine. Ocean snova je podsvijest, tu se kriju neotvorene školjke i biseri spoznaje. Zaronih, učinih nemoguće mogućim, dotaknuh školjku i u suzi umiruće školjeke, u biseru prepoznah lik ljubavi. Osjetih sve se krije u meni samoj. Bljesnula je iskra spoznaje. Lutala sam nesigurnim putanjama zilje. Sjećam se ljepote neočekivanog u vremenu iščekivanja.
Na licu mjeseca prepoznah oči boje sna. Do tog trena sam samo gledala, u tom času vidjeh. Bila je noć ljetnog solsticija. Utjelovljenje legende o zagrljaju sutona i zore. Srce je zaboravilo otkucaje, nije slijedilo ritam disanja. Nad kobaltnim bezdanom, umjesto nietzscheanske istine, vidjeh sjaj očiju boje moga sna.
Tmina noći se slijevala u dolezeće svitanje, nagovještavala dolazeće sutone...
Iako neki kažu, najtamnije je pred svitanje... odgovaram, izvor ljepote je u nama samima, u dolezećim svitanjima... ljepoti svjetlosti koja uramjuje,zaobljuje naše trenutke sreće...
svjesna te istine, napisah knjigu i objavih je 2006... "Umijeće svakodnevnog poreta"... utjelovila sam bisernice iznjedrene iz podsvjesti, iz oceana snova.
Umijeće umijeća
Umijeće je vrlina, umijeće je strast, umijeće je snaga sretnoga trenutka, umijeće je relativnost apsolutnog znanja, trenutak pun želja, žudnji i htijenja, tišina uzburkanog srca, tajac duše u zagrljaju svjetlosti vječne, te čudesne melodije što nježnošću svojom u žestini svijeta drobi čvrstinu kamena, u olujama blaži snagu stijena i u dubini bića postaje blaga osjećajna ponornica. Umijećem umijeća mi trajemo u nutrini, vjekujemo u toj kristalnoj vitrini, postojimo u sretnom trentku, u tom stvarnom djeliću vremena umijećem gasimo bjes i ljutnju koju neumijeće ispoljava, dozvoljavamo vulkanu da umijeće u nama kao lavu isijava. Umijeće je piti mudrost sa izvora drevnog, brati cvijeće sa grma još snenog, udisati mirise koji nas umijećem opijaju, sudjelovat u čudesnoj igri svjetlosti i sjene, plesti po tonovima svemirskih zraka koje nam samo ljepotu i lakoću postojanja darivaju. Umijeće je znati gledati, slušati, mirisati srcem, znati srcem srcu poklanjat slobodu, od srca srcem srcu biti sretno vođen, uranjati u u još nepoznate duhovne dubine, osjećati, da, uistinu osjećati i voljeti svih ljudi vrline. Umijeće umijeća postojanja u trentku je umijeće koje svatko nosi u sebi, umijećem svoje duše snene mi kreiramo život i u njemu sebe.
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen