Poetika postojanja...



Integralna umjetnost je umijeće vremena, zagrljaj stvaraoca i njegovog djela. Slikarstvo, glazba, pisana riječ, sve je to odraz vrtloženja naše nutrine, spiralna dinamika našeg postojanja u trenutku nadahnuća. Zatvorite oči i gledajte srcem, uronite u ekliptiku nutarnjeg sunca i oćutite trajanje u svjetlosnoj dimenziji prostor- vrijeme iz koje, kao lepršavi leptiri, izranjaju vaše misli i vaše osjećanje osjećaja.

Sonntag, 4. März 2012

Vrijeme ljubavi...






"Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči. Kad bih imao dar proricanja i znao sva otajstva i sve spoznaje i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao a ljubavi ne bih imao - ništa sam! ... Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvali, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikad ne prestaje." Psalm ljubavi...Pavao; I. Korinćanima 13.  
 
ljubav


Sjaj zvijezde pod kojom sam rođena ne iskri više na plavom satenu ove noći umirujuće tišine. U ovitku vremena ljubavi vidim skulpturu, Rodinov "poljubac" i naslućujem njen sjaj, ćutim njene treptaje, osjećam sponu koja tebe i mene veže u nježni zagrljaj. Nevidljiva očima, njena svjetlost iz nedohvatnih daljina bdije nad našim životom. Promatram daljinu i pitam se kuda je otišao taj titraj moje sudbine, kamo ga je odnijela svjetlosna rijeka. Gdje, u kojem dijeliću svemira se zrcali moj preživljeni život. Zvijezda umire smrću fizičkog tijela i postaje ponovo anđeoska duša besprostorne vječnosti, šapuće mi san. Je li to istina, pitam se ne tražeći odgovor. Odgovor se krije u svevremenu trajanja. Prolaznost vremena je iluzija, vrijeme ne prolazi, vrijeme je postojana dimenzija  u kojoj se rađamo, živimo i umiremo. Kada izađemo iz ovozemaljskog trena nosimo je u sebi koračajući tragom sjaja zvjezde koja čeka naš povratak u njene skute. Utopija vječnog života, balada besmrtnosti duše, željena istina koja nas oplemenjuje, koja nam daruje snagu da svjesni svoje fizičke smrti u svakom času živimo sreću i ljubav, da svaki tren proživimo punim srcem, da ga ispunimo tkivom snova i nitima zbilja. Sudbina, mnogoprotežni pejsaž postojanja, kristalna kugla, geometrija svjesnosti, arhitektura žudnji, čežnji i privida. U neobičnosti ove običnosti osjećam naučeno neznanje, ignoranciju koja nas brani od straha spoznaje smrtnosti i daruje nam vjerovanje u besmrtnost. San je kratka smrt, djelić nepostojanja u javi. Ponekad odlutam stazama sanja, putevima seobe duša i tražim znamenje i znakove prerano otišlih prijatelja. To su trenuci u kojima osjećam neprolaznost vremena i ćutim da su snovi mostovi između između čežnji i zbilje, neostarenih i ostvarenih želja, između života i smrti. Mistika poslanja sudbine je upisana u brevijaru vječnosti, sakrivena u rajskoj biblioteci, nedodirljiva za vidovnjake, vračare i proroke. I dobro je da je tako jer to je tajna koja u nama budi znatiželju, čuđenje, žudnju i čežnju. U traganju za izvorištem istine, upisanom u nerješivoj zagonetki našega genoma, mi ostajemo cijeli svoj život nemirni pustolovi, trgači za perlama u dubini svog podmorja. Dan proživljen bez ljubavi je izgubljen dan, Shakespearova misao potvrđuje moje osjećanje. Vrijeme ljubavi je naše vrijeme, naša sreća, naš san, naš život tako jednostavan i lijep.

http://sretan-trenutak.blogspot.com
http://sretan-trenutak.blog.hr/

     

Keine Kommentare: