umijeće vremena

Umijeće vremena i manu propria kineziterapija

2008-02-01T22:28:00.001-08:00

Dijana Jelčić- Starčević
Tannenstr. 47
8424 Embrach
Schweiz
tel 0041 44 865 44 46

http://www.jelcic.ch/

http://moja-kineziterapija.blogspot.com/

Ideja "Manu propria kineziterapija" je izrasla iz moje ideokinetičke slike o prostor-vremenu, dimenziji koju svojim svjesnim samopoimanjem i svojim svjesno izvedenim pokretima stvaram. Deskartesovo "Mislim, dakle postojim" i Damasievo "Osjećam, dakle postojim" se sjediniše u moj život. Misleći i osjećajući ja povjerovah da sudjelujem i u nastajnju, još tajnom obavijenom, tamne tvari i energije pa tako 4- D samopoimanjem širim granice univerzuma moga uma, a sa 4- D samomobilizacijom sudjelujem u širenju beskrajnog univerzuma, sudjelujem u vjećnom svjetlosnom zagrljaju te čudesne svjetlosne dimenzije u kojoj postojim i trajem.

Promatram kako svjetlucaju oči neba i vidim krugove kojima je Dante osmislio svoju "Božansku komediju". Osjećam da se nalazim na granici između tog dalekog nepoznatog kraljevstva i mog malog unutarnjeg svijeta. Skupljena u trenutak moja svijest pokušava spoznati istinu o meni, o postanku svijeta, otkriti vrata vremena i objasniti mi tko se uistinu krije iza njih u univerzumu moga uma, tko se to šulja iza mojih misli i pretvara ih u slike i osjećaje koje pamtim. Kada sam se odlučila za studij univerzuma umno- osjetilno- osjećnog u čovjeku i geometrije njegovog tijela i pokreta, morala sam prvo prostudirati sebe samu, kao što je to činio Giordano Bruno, davni renesansni filozof. Tada sam počela spoznavati da sam ja uistinu metafizika uma u fizici tijela i od tada mi se pričinja da sam prije rođenja znala puno više o sebi nego što sada znam.

"Iz čega je proizašao pokret u meni?" pitala sam se osjećajući gluhoću i njemost svojih ćelija. Svo znanje o nastajanju vrste se spojilo u taj trenutak spoznaje, ali moje ćelije mi nisu odgovarale. Duboko u sebi ja još uvijek ne priznajem da moj pokret nastaje samo po zakonima fizike, kemije i biokinematike. Osjećam da se u mom tijelu događa puno više od onoga što danas možemo dokazati.
Zbog toga sam sjedinila misli, osjetila i osjećaje u 4- D samopoimanje i počela tražiti izvor osnovne energije iz koje smo se mi svi razvili, energije koju svojim postojanjem u svjetlosnom zagrljaju bezvremena u svom sretnom trenutku stvaramo.
Ljubav, ta užasno otrcana i ponekad krivo upotrebljavana riječ, je energija bez izvora i ušća, plaha i silovita, stvaralačka i destruktivna, nečujna i bučna, ljubav se mjenjajući svoje oblike uvlači u san i javu i čini život životom. Ljubav dviju ćelija je stvorila svjetlost, ovaj svijet i nas u njemu, ljubav je otvorila vrata vremena i svojim zagrljajem stvorila prostor- vrijeme, svjetlosnu dimenziju u kojoj trajemo, ljubav nas budi i uspavljuje, hrani i liječi, a mi joj nepriznajemo ni jedan drugi oblik do onog u pjesmama opjevanog i u knjigama opisanog.
Kao što danas svoje pacijente pozivam da uzmu sudbinu svoga tijela i pokreta u svoje ruke i da svjesno spoznaju prostor- vrijeme, dimenziju iz koje proizlazi njihov život, tako ovom studijom o ljubavi želim čitaoca uvesti u univerzum njihova uma, u kraljevstvo sunca na čijem prijestolu vjekuje ljubav, naša samosvijet, najčudesnija boginja naših života.
4- D samopoimanje je ono što je za Giordana Bruna bila svjesna spoznaja, ljubav koju je tražio u beskraju univerzuma i nazivao je, slijedeći rimsku mitologiju imenom boginje lova, Diana.

Zagrljaj je najuobičajniji i najpoznatiji znak ljubavi. Ovom, pomalo kičastom, fotografijom vas pozivam na ulazak u svijet vašeg svjetla, u svjetlosnu dimenziju vašeg istinskog postojanja, dimenziju prostor- vremena, svijet u kojem je život, kako prastara pjesma kaže, "stvoren za dvoje".
"Umijeće ljubavi" , "Umijeće življenja " su previše iskorištavani i već pomalo potrošeni nazivi za objašnjavanje i tumačenje, naše najsnažnije energije, tog najvrednijeg osjećaja koji nam je poklonila priroda, zato ja moju studiju o njoj nazivam "Umijeće vremena".

Umijeće umijeća

Umijeće je vrlina, umijeće je strast, umijeće je snaga sretnoga trenutka, umijeće je relativnost apsolutnog znanja, trenutak pun želja, žudnji i htijenja, tišina uzburkanog srca, tajac duše u zagrljaju svjetlosti vječne, te čudesne melodije što nježnošću svojom u žestini svijeta drobi čvrstinu kamena, u olujama blaži snagu stijena i u dubini bića postaje blaga osjećajna ponornica. Umijećem umijeća mi trajemo u nutrini, vjekujemo u toj kristalnoj vitrini, postojimo u sretnom trentku, u tom stvarnom djeliću vremena umijećem gasimo bjes i ljutnju koju neumijeće ispoljava, dozvoljavamo vulkanu da umijeće u nama kao lavu isijava. Umijeće je piti mudrost sa izvora drevnog, brati cvijeće sa grma još snenog, udisati mirise koji nas umijećem opijaju, sudjelovat u čudesnoj igri svjetlosti i sjene, plesti po tonovima svemirskih zraka koje nam samo ljepotu i lakoću postojanja darivaju. Umijeće je znati gledati, slušati, mirisati srcem, znati srcem srcu poklanjat slobodu, od srca srcem srcu biti sretno vođen, uranjati u u još nepoznate duhovne dubine, osjećati, da, uistinu osjećati i voljeti svih ljudi vrline. Umijeće umijeća postojanja u trentku je umijeće koje svatko nosi u sebi, umijećem svoje duše snene mi kreiramo život i u njemu sebe.

Sveti Gral

2007-11-16T21:06:00.000-08:00

Volim zalaze sunca na obali mora, na vrhu planine, u maglovitoj dolini velike rijeke, volim sumrake i tamo gdje još nisam bila, volim ih na cijelom svijetu, jer mi se čini da se iz večeri u večer događa ista ljepota umiranja trenutka s nagovještajem da će se sutra roditi još ljepši mlađi dan. Sada sjedim za radnim stolom pored prozora okrenutog prema zapadnom nebu. Velika goruća kugla tone u magloviti oblak sunoćavanja. Njeni zraci blistaju zgusnuti u vertikalne linije, kao da osjećaju težinu prošloga dana, i žele je podijeliti sa horizontom s kojim se sljubljuju. To je simbol lomljivog trenutka u kojem osjećam ravnotežu između dana i noći između tame i svijetla između jave i sna. Čudnovata mješavina melanholije, tuge i radosti iščekivanja se širi mojim osjećajima i ja lagano tonem u stanje prividnog mira. Iza mene je ostao radni dan koji sada sa suncem tone u tamu, a iz duboke podsvjesti moje duše izranja znatiželja za otkrivanjem tajnovitih zakona noći. Priroda mi je za to odredila spavanje, potpunu nesvijest iz koje ću se onda u svitanje ponovo probuditi.
No ja želim više, želim to tamno nepoznato bespuće svjesno spoznati. Promatram kako se pale oči neba ne paleći svijetlo u sobi i znam da se ta predstava ne odigrava sada, nego da je to prošlost zvijezda iz koje je svijetlost došla u ovaj moj trenutak. Sve što vidim, pa čak i svjetlost tek zapaljene ulične svjetiljke, je već prošlost. To u mom svakodnevnom životu neigra ulogu jer svijetlost se širi najvećom do sada izmjerenom brzinom. Promatram oči neba i pitam se prije koliko tisuća godina je njihova svijetlost krenula na svoje putovanje o ovaj moj trenutak. Cijeli univerzum je jedan veliki misaoni prostor koji ja svojom svjesnom spoznajom stvaram oslanjajući se na znanje o njemu, on je samo prošlost s druge strane vrata moga vremena, kraljevstvo nebesko u koje samo moja misao može prodrijeti. Ali i moje misli su čudesan svijet satkan od energije koju još uvijek ne poznajem i one su pri prelaženju rampe moje svijesne spoznaje već prošlost, postojale su prije mog trenutka u svom kraljevstvu u koje isto još nisam uspjela ući. Moj mikrouniverzum je nevidljivo djelujuća podloga svega onoga što ja svjesno osjećam i zapažam.
Promatram kako svjetlucaju oči neba i osjećam da se nalazim na granici između tog dalekog nepoznatog kraljevstva i mog malog unutarnjeg svijeta. Skupljena u trenutak moja svijest pokušava spoznati istinu o meni, o postanku svijeta, otkriti vrata vremena i objasniti mi tko se uistinu krije iza njih u kraljevstvu nebeskom i tko se to šulja iza mojih misli i pretvara ih u slike i osjećaje koje pamtim.
Poželjeh budna sanjati da bih u pojavnosti sna spoznala istinu o mom postojanju i o najsnažnijem osjećaju kojeg sam se jednom davno željela osloboditi, željela sam ga zaboraviti, pretvoriti u ravnodušnost, u neko veliko ništa o kojem više neću moći razmišljati.
Ispred mene na stolu leži knjiga "Herojski zanosi" koju sam već po neznam koji puta pročitala. Svaki puta pri čitanju se u meni iznova probudio isti osjećaj, ljubav kao da nije htijela napustiti moj svijet.
"Čovjek još uvijek nevjeruje da posjeduje snagu kojom može ući u svijet onoga što vjeruje da je nadnaravno" začuh glas koji je bio dalek i blizak u isto vrijeme. "Čovjek živi u tom uvjerenju jer si je prestao postavljati pitanja i tražiti odgovore o misterijama koje su ga dovele u stanje vječnog straha. Ja sam pokušao dokazati da nije bilo krvoprolića na Golgoti i da je sveti Gral srce svakoga od nas."
Promatram lice pisca knjige koju ponovo otvaram. Njegove tamne oči me podjećaju na oči boje sna koje srećem pri svojim maštanjima. Te velike tamne oči mi, pročitanim stihovima, pričaju priču o nastanku ljubavi. Koncentriram svoj pogled na sliku, upijam konture muškoga tijela sa fotografije i prenosim ih u svoj misaoni svijet, a onda pokušavam projicirati njegovu sliku na bijelom zidu pored prozora. Moje misli postaju vrpca igranog filma koji očima predajem zamišljenom zaslonu ispred mene.
Odjednom vidjeh čovjeka u odjelu sa znakovima renesanse.
"To moje unutarnje oči vide vrijeme nastajanja znanosti o svjesnoj spoznaji iz koje je kao prvo izrastao osjećaj ljubavi." pomislih glasno.
Prostor oko mene uzburkan mojim mislima oživi. Čovjek siđe sa zida u moju sobu. Soba, u kojoj sam do prije par trenutaka mirno sjedila i razmišljala o vremenu, se počela širiti i prelaziti u kuglu punu simfonije sna koji se spuštao nad moju svijest. Zidovi, nepravilnih oblika su izrastali ka nebu, a na podu se oblikovaše pravougaonik, kvadrat i kružnica tri osnovna oblika geometrije.
"To nije geometrija života." pomislih " to su idealna tijela u kojima vlada trenutak harmonije. Život je dinamika i ritam, vječno pretvaranje kaosa u skladnost sna." Kugla je titrala i mijenjala oblik svakom mojom novom misli.
Čovjek i ja se nađosmo u katedrali spoznaje. Kroz prozor na vrhu je iznenada zasjalo podnevno sunce i obasjalo kamen u sredini kružnice, kamen koji je imao drugačiju boju od ostalih koji su činili pod. Vrijeme koje sam počela osjećati u sebi me je ponijelo u istinu, našla sam se u ljetnom ekvinociju i iz kamena se uzdignu maglovita slika vječnosti.
"Ovo je mjesto gdje je sakriven sveti gral" uskliknuh osjećajući nakon dugo vremena kako se otkucaji moga srca ubrzavaju.
"Ne, ovo je mjesto sjedinjenja sna i jave, tu se susreću tvoje misli sa tvojim željama. S ovog mjesta možeš ući u carstvo tvoga uma." glas čovjeka se mješeo s mojim mislima.
"Tu je skriven sveti gral, sveta posuda u kojoj je skrivena istina vječnosti?" rekoh više sebi nego čovjeku čija silueta je sjala pred mojim unutarnjim očima.
"Srce je najsvetija posuda, u njoj otkucava naš unutarnji sat ritmom sna koji sanjamo." reče mi čovjek " to je mjesto u tijelu iz kojega, kao iz ovog kamena koji je osvjetljen podnevnim suncem ljetnog ekvinocija, izvire sveta krv života."
"Zašto smo se onda našli u ovoj katedrali?" upitah
"Ona je kopija ljudskog srca, kao što su i mnoga svetilišta kopije tog neumornog organa u našim tijelima." odgovori mi čovjek i ja spoznah da se oblik građevine mjenja otkucajima moga srca.
"Mislite li na mjesta gdje se ljudima ukazivao Bog ili Bogorodica?"
"Mislim na ona mjesta koja su nastajala prije rođenja u štalici, na ona mjesta koja su ostala netaknuta kroz vječnost i koja su se svojom energijom sva skupila u ovaj trenutak spoznaje.
Srce hrani um, a čovjekov um je središte univerzuma. Iz njega se razvio svijet u cijeloj svojoj ljepoti, iz njega se razvila misao kao energija s najvećom brzinom i najvećom snagom. Tu u toj najčudesnijoj građevini je izvor sna, iz njega se širi ljubav, u njemu su pohranjena sjećanja i pamćenje. Kada stvarno naučite slušati i gledati srcem osjeti ćete i snagu svoga uma i spoznati protegu trenutka u sebi."
"To je zastrajelo mišljenje, sve to što ste rekli dolazi iz mozga, mozak je tvornica snova i ljubavi." pobunih se da bih obuzdala otkucaje srca.
"Osjećaš li sada otkucaje mozga ili srca?"
"Mozak ne osjeća, ja mozgom osjećam."odgovorih brzopleto.
"Što osjećaš mozgom koji ne osjeća?"
Glas čovjeka se stapao sa tonovima koji su iz neodređnog izvora punili prostor. Činilo mi se da netko svira orgulje visoko iznad oltara katedrale, pogledah u tom pravcu, ali za orguljama nije sjedio nitko.
"Ovu simfoniju čujem srcem, ona je dio mog sna." pomislih
"Ali gdje započinje svijet ili je on ipak samo iluzija moga sna?" upitah čovjeka
"Što bi, po tvom mišljenju, u ovom trenu sanjala tvoja, za tebe nespoznatljiva, budućnost?" zapita me čovjek
"Sanjala bi da ja mogu postati lutalica svijetom ne napuštajući ovo mjesto, da mogu u sebi oživjeti Odiseja bez da proživim njegova stradanja, da mogu činiti čuda koja neće biti vidljiva nego samo spoznatljiva, da mogu zaustaviti vrijeme, da mogu .........."
"Tu se sjedinjuju san i svijet, u tvojoj misli je u ovom trenu skupljena cijela povijest univerzuma." prekine me čovjek "Oprosti, ali morao sam zaustaviti tu bujicu tvojih misli jer te ovaj trenutak poziva na spoznaju sna u kojem se nalaziš. Uđi u carstvo svoga uma jer tek iz njega će ti beskonačnost i vječnost postati spoznatljiva."
Sunce zaustavljeno u trenutku je još uvijek svojim tragom ležalo na kamenu, a maglovita slika do sada neviđenog se širila i mjenjala nijanse boja oblikujući uvijek nove prostore.

"Ovo je početak svijeta."pomislih zasljepljena ljepotom, još uvijek nespoznatljivog, čuda koje se upravo događalo.
Pred mojim očima se na kamenu ukaza svjetleća točka i ja shvatih da je to aleph, zadnja točka velike zlatne spirale, u kojoj su skupljene sve točke univerzuma. Kamen zasja kuglom koja se širila dok su u njoj prolazila stoljeća, smjenjivali se ratovi i primirja, rađali i umirali velikani snova . Izgledalo je kao da sam se našla u Welsovom vremenskom stroju koji me je nosio u vječnost. U tom divovskom trenutku se skupiše sve tvorevine svih ljudskih umova i stvoriše beskrajno kraljevstvo slobode. Nedogled sreće se širio snagom mojih misli koje su se sjedinjavale sa snovima praotaca i očeva čovječanstva. U mimohodu slavnih prepoznah oči boje sna u likovima koji su uvijek obilježavali epohe. Bio je pastir, filozof, znanstvenik, pjesnik, bio je misao, spoznaja i ljubav, bio je san i java u tom trenu beskraja i slobode. Sve je bilo nestvarno, ali dodirljivo u isto vrijeme. Vidjeh sitne strune univerzuma kako titraju u mojim mislima, začuh muziku sfera kroz koje sam prolazila. Pobratimstvo duša u univerzumu se događalo pred mojim očima i u meni.
"Tko je taj čovjek kojeg sve češće srećem u snovima, jeli on znanstvenik i pisac poetičnih stihova o nastajanju svjesne spoznaje, dječak očiju boje sna ili je to samo moja zamisao o njemu?" pomislih vraćajući se u stvarnost.

Naslijeđe Giordana Bruna

To je On, čovjek kojeg pamtim i povezujem s krajem renesanse, on čovjek u čovjeku, on je bio i on će biti misao o beskraju i snazi nebeskog kraljevstva. Giordano Bruno je, kao ni jedan drugi filozof tog vremena, povezao svo dotadašnje znanje i uzdigao čovjeka na pijedestal potpune spoznaje i uveo ga misaono u kraljevstvo nebesko u kojem je dotada bio samo Bog.
"Bog je aktus purus, onaj primum mobile iz kojeg je sve ostalo nastalo." govorio je mladom Giordanu otac, dok ga je pratio u Napulj na studij teologije.
"To nije dovoljno jasno objašnjenje za ono što ja želim naučiti." odgovori mirno mladić
"Bog je stvorio čovjeka na svoju sliku i priliku, Bog je svemoćan i tu nema drugih objašnjenja." očev glas je zvučao nesigurno.
"Čovjek nije nesretni Prometej, nego kameleonsko biće koje, on svojim postojanjem traje u trenutku, svojom odlukom zauzima mjesto i stvara vrijeme i prostor oko sebe." odgovori zagonetno mladi Giordano.
"Kako to misliš?" zapita ga zabrinuto otac
"Otkrio sam u sebi tu snagu i pokušavam braniti prava ljudskog uma."odgovori mladić gledajući u daljini oblak koji se nadvio nad Vezuvom.
"Danas će sigurno padati kiša." reče otac prekidajući razgovor koji više nije mogao slijediti.
"Možda se tamo u onom oblaku krije istina našeg postojanja, snaga iz koje crpimo svoje misli, svoju ljubav i svoj život." reče mladić
"Misliš da se tamo sakrio Bog." otac pokuša još jednom navesti sina na pravi put.
"Ne, tamo je zgusnuta duša univerzuma koja me hrani snovima o mom istinskom postojanju." smješeći se odgovori Giordano.
Otac je ušutio osjećajući sinovljevu snagu i svoj strah zbog nje.
Ja danas pokušavam, slijedeći poetične istine novorođenih sanjara, prodrijeti još dublje u Giordanove misli, sjediniti u sebi sve dosada otkrivene istine i nadam se da ću tako konačno pronaći njegovog čovjeka u drugima i u sebi.
Filozofija Giordana Bruna je tako za mene postala poezija umnoga i iluzije, zasvijetlila kao ideja proizašla iz prepričavanja već rečenog.
"Nijedan poznati mit nije ispričan do kraja, uvijek ostaju mogućnosti iz kojih mogu donositi svoje zaključke, mogućnosti koje tek mojom svjesnom spoznajom dobijaju oblike konačnosti." misli Giordano i među bezbrojnim božanstvima on izabire Boginju lova i slijedi njen trag, postaje lovac na znanje i želi postati plijenom njene moći.
"Istrgnuti korijeni što ponovno rastu, to su drevne stvari koje se opet pojavljuju,
to su skrivene istine koje se otkrivaju, to je nova svjetlost koja će se, usprkos dugoj noći,
pojaviti na obzorju." tako Giordano najavljuje buđenje nove svjetske svijesti.
Suprostavljajući se apsolutnosti srednjag vijeka koja čovjeku nije davala mogućnost samostalnog zaključivanja, Giordano Bruno svojim mislima prede Ariadninu nit kao put ka svjesnoj spoznaji.
Slijedeći njegove misli ja spoznajem da snage univerzuma doista drijemuckaju u meni. Ako ih uspijem probuditi one će se širiti i razvijati u meni nepredvidive sposobnosti, omogućavati mi da izađem iz praznine duše, da izrastem u čudesnosti svojih prikrivenih sposobnosti.
Za sada sam sama sebi još stranac. Još uvijek nisam uspjela u sebi probuditi svoje prabiće i tako živim u dvojnosti duše, na granici između zbilje i sna. Tek buđenjem usnulih mogućnosti u sebi, uspjeti ću ući u stvarni život i jedino tako početi uistinu živjeti.

Što je život?

Mikrokosmos, naša svijest o postojanju, slično makrokosmosu izranja iz još nedovoljno spoznatih zakona kvantne mehanike pa sjedinjujući u sebi prostor, vrijeme i pokret postaje svijet kristala u kojem se zrcali naš život, vrijeme koje izranja iz naših misli, naših osjećaja i prelazi u umijeće naših pokreta kojima stvaramo svoj prostor i vrijeme. Sjedinivši u sebi tri teorije koje su promijenile svijet, teoriju relativiteta, kvantnu i mikrobiološku teoriju, čovjek će jednoga dana možda biti u stanju odgovoriti na to pitanje.
"Zašto ste se odlučili za ovaj studij Filipe Bruno?" hladnim glasom ga je upitao nadstojnik Dominikanskog samostana onoga dana kada je s ocem stigao u Napulj.
"Da bih otkrio tajne života, da bih studirajući logiku i dijalektiku, prodro u plave daljine ljudske svjesne spoznaje." odgovori nesigurno mladić.
"Ovdje se studira teologija, znanost o stvoritelju."
"Ja sam siromašno dijete iz provincije i tek ako postanem novak u Dominikanskom redu mogu studirati, a teologija je most ka beskrajnom znanju koje se krije u istinama daleke antičke filozofije." odgovori naivno mladić.
"Kakve veze ima antička filozofija sa Stvoriteleljem?"
"Ona je izrasla iz mitologije, a u mitovima se kriju istine o postanku svijeta." odgovori hrabro budući heretik.
"Ti si puno čitao, ali ovdje u ovim zidinama vladaju drugačiji zakoni. Tek kada njih naučiš, kada spoznaš da je sve u božjim rukama, da je sve nastalo njegovom voljom, tada ćeš saznati i istinu o postanku svijeta." naizgled mirno odgovori biskup pozivajući zvonom poslugu koja je mladića odvela u njegovu ćeliju.
Filipo je učio, gutao znanje u biblioteci u koju, bez ulaska u samostan, nikada nebi uspio uči. Njegovo znanje je prelazilo granice dopuštenog, ali on je ipak ostao u samostanu i zaredio se, dobio ime Giordano i postao Dominikanac.
Sukobi sa crkvom su počeli kada je iz svoje ćelije odstranio svete slike i na zidu ostavio samo goli križ kao simbol pripadanja redu. Tim činom je već onda odbacio klanjanje takozvanom "živom križu" s Kristovim izmučenim tijelom, izmišljenom od strane crkve tek krajem srednjeg vijeka. Mladić je već u tom ranom vremenu, svojim stavom prema ikonografiji crkve, pokušao pobiti apsolutno vrijeme koje je nametala sveta stolica. Tražio je istinu o postanku svijeta čitajući Lukrecijev svijet atoma, djela o filozofiji prirode kardinala Nikolaus von Kuesa i Kopernikova djela o gibanju planeta, a zvijezda vodilja u svemu je bila Ljubav, energija kojoj je, sljedeći Platonove ideje, oduzeo erotiku i stavio je pijedastal spoznaje.
Giordano ne pristaje ni na ograničenost prostora koji je nametala crkva i ne vjeruje u postojanje svemoćnog Stvoritelja, još manje u legendu o Mojsiju, Kristovom rođenju, smrti i uskrsnuću.
"Ništa ne nastaje iz ništa" pokušava citirajući Lukrecija argumentirati svoju misao.
"Bog je svemoćan" govore mu tadašnji moćnici.
"Ako ne shvatimo da "ništa" nema ni prostora ni vremena ni materije, tada bez osnove vjerujemo u svemoć nečega čega nema" pokušavao je Giordano logikom svog mladenačkog srca opravdati svoju sumnju.
"Što je za Vas to nešto, što je bilo prije Vašega ništa?"
"To je ono kontemplativno u meni, sjećanje koje prelazi u osjećaj koji me vodi, neprocjenjiva snaga, ljubav koja nas poistovjećuje s vašim anđelima i uvijek nam umiranjem poklanja novi život."
"Bog je ljubav."
"Bog je samo od crkve izmišljena riječ za to što ja osjećam i izvan nje." nešto hrabrije odgovori Giordano.
"I to što Vi osjećate, što je to?"
"Ja ne osjećam Boga nego Ljubav u sebi, jer ona zateže uzde i svojom smjelošću me izdiže iznad sudbine koju ste vi meni i drugima odredili. Ona u meni pripitomljuje neosnovane žudnje za vašim Stvoriteljem, ograđuje me od vaših zakona i moje, još uvijek nevine, uši slušaju samo ono što ona u meni govori. Kada doista sretnem onu koja će je doista osjetiti moje misli i povezati se s njima, onu koja će se njima opijati i sazrijevati kao ja, oplodit ćemo svijest i širiti spoznaju i rađati znanje."
"Tko je za Vas ta Ona?"
"Ona je Ljubav, svjetlo nad svjetlima, Svijest univerzuma, žena nad ženama, majka nad majkama, moja konačna spoznaja."
Proglašen heretikom, napušta red i bježi iz Napulja. Slijedeći svoju misao, Giordano Bruno hrli izvoru mudrosti, povezuje, kao nekada davno Ableard znanje i teologiju, i postaje nešto slično filozofu misionaru. Proputovao je Italiju, Francusku, Englesku, Njemačku i Češku. Od 1579 do 1591 je na raznim sveučilištima Europe kratko vrijeme bio profesor filozofije i u svakoj se zemlji, u kojoj je pokušao proširiti svoju ideju, sukobljavao sa tadašnjim doktrinama i tako je stanovnik malog provincijskog gradića Nole postajao persona non grata svog vremena.
Na početku zainteresiran, a kasnije opsjednut filozofijom prirode i Kopernikovim znanstvenim radovima, on snagom svoga uma i poetikom svojih misli pretvara antičke mitove u znanstvena filozofska djela.
Dvanaest godina sazrijevanja je dokumentirao pretvarajući svoje misli u poeziju, služeći se metaforama sna. Vjerovatno se u dubini duše nadao da će ljepotom izraza osmisliti osjećaj koji ga je obuzimao i da će logikom svog srca uspjeti dokazati dinamiku svojih misli koje ga povezuju s univerzumom. Čovjek i njegovo "Ja" proizašlo iz te dinamike je za njega bio most na kojem se susreću znanje i doktrine, poezija i filozofija.
Giordano je izgradio svoj misaoni Olimp i u njega smjestio božanstva, heroje i kršćanske svetce i dodijelio im mnemonička djelovanja. Tvrdio je, da je pamćenje umjeće koje nastaje iz zajedničkog sjećanja. Svojim dijalozima on me uvlači u ono što sam učila o vremenu prije nastajanja Biblije i povijesti kršćanstva, otvara mi svijet u kojem je uistinu postojala ravnoteža između dobra i zla, u vrijeme u kojem su božanstva još hodala zemljom i međusobno se borili za čovjekovu ljubav i naklonost, branili ga ili mu se osvećivali.
U svom misaonom Olimpu, stvara viziju čovjekove slobode, pa Zeusovom voljom provodi reformu zakona. Njegov Zeus osjeća da je organizacija Olimpa zastarjela. Umjesto vjerovanja u snagu zvijezda, on uvodi u politiku svoje vladavine mudrost, istinitost, slobodu mišljenja, zakone i pravdu. Ta alegorija stvarnosti postaje kasnije najveći crkveni adut u procesu protiv njega.
Pišući svoja djela u obliku dijaloga Giordano pokušava snagom čovjekovog uma pobiti tadašnje tumačenje o pasivnom nastajanju materije, njene određenosti, ograničenosti i djelovanja, koje je uvjetovano "nekom" vanjskom silom.

U njegovom najzrelijem djelu "O herojskim zanosima" Giordano luta svjetovima i u svakom tračku istine prepoznaje lik boginje, osjeća njen dodir, grli njeno postojanje u sebi. Usporedim li ga sa Danteom i njegovom Beatriče, tada umjesto Vergilija, Giordana Bruna Lukrecije vodi kroz vrata pakla i čistilišta, ali on ga uvodi i u raj i pokazuje mu put vječnom svjetlu u svijetu atoma njegove spoznaje. Iza vrata njegovog raja čeka paganska boginja Diana s kojom on otkriva svoj svijet svjesne spoznaje. Tu susreće svjetlo nad svjetlima, svjetlo kao izvor života, svijetlo nastalo iz tame kaosa, svjetlo kojem on traži vrelo. Osjećaj koji se pri tome u njemu budi Giordano naziva Ljubav, a metafora tog najsnažnijeg osjećaja je starorimska bogina lova, Diana.

Diana, boginja među ženama, žena među boginjama, postaje njegova čežnja i njegova svjesna spoznaja. Ona se u njegovim mislima izdiže iznad mitova i postaje najsvjetlija zvjezda u ozvježđu koje nikada nije dobilo njeno ime. Okrunjena njenim imenom ljubav je, za Giordana, energija kojom je osmislio prostor i vrijeme, objašnjavao univerzum i pobijao tadašnje istine o postanku svijeta.
Voljeti znači živjeti, voljeti svitanje i suton, kišni oblak i vjetar s planine, znači sudjelovati u nastajanju svijeta i biti uvijek prisutan u trenutku u kojem se skupila prošlost i budućnost.
Danas smo bombardirani podacima o nepostojanju materije, o pobijanju apsolutnog prostora i vremena, danas vjerujemo samo u postojanost energije koja se ne gubi, nego samo mjenja oblik. Danas, kao i onda, još uvijek neznamo što je energija naše svjesne spoznaje i upravo zbog toga smo skloni vjerovati u nadnaravnu snagu koju nazivamo imenom Bog i religija se širi, svijetom još uvijek lutaju misionari, podućavaju neuke, pozivaju ih na vjerovanje i klanjanje tom nećem nedohvatljivom, nadnaravnom.
Ironija nastajanja religije je u tome da su u vrijeme nastajanja kršćanstva, oni koji su vjerovali u rođenje djetešca na slamici, bili ubijani, spaljivani i mučeni od onih koji su vjerovali u paganske bogove.
Dok sam bila mala djevojćica za zanimanjem sam slušala bajke, mitove, ali su mi legende, o nastanku našeg plemena bile nekako najdraže.
"Tada sam u mislima lutala šumarcima i slušala veselo čavrljanje vila i poistovjećivala se s njima. Spoznavala sam da snaga ne žudi za pravdom i da nepravda nema zakona. Kada sam osjetila prve ljubavne rane, potražih lijek u vilinskom svijetu naše renesanse. Odživjela sam tu prvu bol puno življe i na neki način sretnije." pomislih slušajući ponovo tonove već skoro zaboravljenog sna.
"Osuđeni da budete na granici između dva neba vi ste sa čežnjom gledali u daljinu izlaza i zalaza sunca, a tuđi bogovi su tutnjali vašim životima." čujem glas istine i slike koje su me tada užasavale mi se ukazuju pred očima.
To je bilo daleko vrijeme kada se tek rađalo kršćanstvo i kada su kršćani još bili proganjani.
Vidim djevojčicu u plamenu, vidim njeno ranjeno tijelo pokriveno snijegom i bijelu golubicu kako se oslobađa iz okova smrti i leti u nebo. Vrijeme događanja je početak četvrtog stoljeća, vrijeme vladavine cara Diokleciana koji je još vjerovao u rimska božanstva.
"Zašto su je ubili?" pitala sam tada prestrašena.
"Sveta djevojčica, tako je nazivahu, je imala, kao danas ti, samo12 godina kada je povjerovala u Isusovo uskrsnuće i zbog toga bila proganjana. Kršćani su je skrivali od progonitelja, ali ona se hrabra i još mala usudila, bosonoga, usred zime pobjeći iz skloništa i doći sama pred suca i reći mu samo jednu, ali sudbonosnu riječ" čujem djedov blagi glas
"Koja je to riječ?" upitah bez daha.
"Vjerujem!" odgovori mi djed
"U što je ona vjerovala?" upitah uzbuđena
"U djetešce rođeno za ljubav." djedov glas je uvijek smirivao moje strahove "Legenda kaže da joj je u trenutku smrti duša poletjela kao bijela golubica i vinula se u visine. Nazvali su je Eulalija, što znači "ugodna govora".
"Nevina djevojčica je vjerovala u snagu, u energiju koju nazivamo ljubav. Bijela golubica je postala znak mira i ljubavi, bijela golubica koja ružama poklanja miris sna, boju ljubavi i umiranja. Ona je kažnjena zbog vjerovanja u Stvoritelja, a nekoliko stoljeća kasnije Giordano Bruno je spaljen zbog vjerovanja u utjelovljeno božanstvo u svakom čovjeku.
Mi rođeni u zenitu sna, na granici između dva neba, kao da smo, pri traženju istine početka, osuđeni na lutanja mitovima i legendama.
Sanjajući početak shvatih da smo se priklonili sjaju onih figura koje su najljepše izražavale zanose sna. Mistični dragulj, vrijedan i nedohvatljiv, sakriven u tami dalekog neba, blješteća aureola dobrote i straha je postala naša sudbina. Stoljeća su tekla nepovratnom rijekom naših zabluda. Cijeli naš život je bio trčanje za suncem koje je svoj najljepši sjaj poklanjalo zapadnom nebu. Zaboravili smo da svjetlost dolazi sa istoka, da je i Europa kćer podneblja izlazećeg sunca. Nekom čudesnom igrom sudbine smo se našli na granici između svjetla i tame, u zenitu velikog svjetskog sna. Nesigurni u porijeklo nismo mogli spoznati ljepotu koja se, kao svileni tepih satkan od miliuna iskrećih ideja, prostirala ispred nas.
Možda zbog toga, jer smo se odrekli vjerovanja u početak, mi lutamo snovima i tražimo istinu i veličamo postojanje i borimo se za priznanje.
Stajah jednom davno s djedom između dva neba, pored jezera istine na vrhu planine i očarana njegovim pričama uđoh u vilinski svijet.
"Tamo u daljini se krije otok sreće, arhipelag spokoja i mira." reče mi djed pokazujući mi plavićasti oblak koji se nadvio nad nas i jezero i vrh.
"Pođimo na otok." pozvah ga ubuđena.
"Na taj otok možeš stići samo srcem." smješeći se reče djed.
"Nerazumijem kako to misliš?" upitah zbunjeno
"Tamo stižu samo oni koji vjeruju." reče djed zagonetno
"U što?"
"U ljubav."
Danas misaono ulazim u svijet djetinjstva i tražim izvor vjerovanja. Sunce na izvoru otvara kapije svijeta koji sam zaboravila. Geografija mog rođenja me prizemljava na brdovitom poluotoku.
"Stojiš na mjestu s kojeg su naši pradjedovi ugledali beskonačnost." pričao je djed legendu o dolasku nacije u uvalu Mediterana.
Zima prelazi u proljeće, sunce ostaje dulje nad uvalom i najavljuje dolazak ljeta.
"Ovdje je Panteon mojih praotaca. Na vrhu planine u zlatnom oblaku počiva naše davno vjerovanje." pomislih prisjećajući se legende. Jezero istine je blještalo snom. Pričini mi se da u daljini nazirem tako dugo sanjani otok. Srce zatitra nekim novim uzbuđenjem.
"Sada pođi niz planinu, dole je tvoj život. Tamo se moraš probuditi." začuh djedov glas.
Zaustavih se u trenutku buđenja podno planine i začuh u vjetru glas istine.
"Ovdje ćeš pronaći ključ prapočetka postojanja. Ovdje se sjedinjuje nebesko i zemaljsko carstvo u kojem si rođena."
"Kako ću to osjetiti?"
"Zatvori oči i uši i gledaj i slušaj srcem."
Poslušah vjetar. S vrha planine se k meni spusti neki nepoznati osjećaj.
"Što li je ovo što osjećam?" pomislih
"To vi nazivate anđeosko - ljudsko poklapanje, ali to je dokaz i obećanje u isto vrijeme." glas je dolazio s neba.
"Dokaz i obećanje?"
"Dokaz da je tvoja misao došla s neba i obećanje da ćeš se kao misao jednom ovamo vratiti."
"Zar je ovo centar univerzuma?"
"Ovo je centar kotača u kotaču svemirskog vremenskog stroja. Ovdje ćeš čuti misli svojih pradjedova i prepoznati dobre duše umrlih očeva." glas je postajao tiha, skoro nečujna simfonija.
"To su anđeli." sjetih se priče o anđelu čuvaru.
"To su vile i vilenjaci, oni su znamenja tvoje prošlosti."
Zatvorih oči i počeh budna sanjati.
Tražeći vile lutala sam Mosorom, Biokovom, Velebitom i susretala začarane vile na Tulovim gredama, zaustavila se na Crljenim stinama više Brista, u Omiškoj klisuri, odmarala se u vrtu Velebitskih vila na otoku Jabuka, a onda krenuh do Stubice gdje se, u viru Koritnjaku, vile uvečer kupaju u kamenom koritu. Činilo mi se da čujem njihove glasove u vjetru i u pticama, u šumovima mira i žuboru vode koja je dolazila iz zemlje.
Kada se zatamni nebo zimskim mjesecima, vidim ih uistinu u oblacima, vidim zvjezdanu prašinu i blješteće oči neba, vidim zvjezdanu maglu i u njoj vječno sjajećih sedam Atlasovih kćeri.
"To su Plejade." šapnuh u vjetar
"Ne govori glasno, ja čujem tvoje misli." odgovori mi vjetar "To nisu Plejade, ovo što ti vidiš su Perunove kćer."
"Ali ja sam drugačije učila."
"U Japanu ih zovu Subaru."
"Kako se zovu Perunove kćeri?"
"Ladarice"
"Sedam vila Ladarica koje proljećem nestaju sa horizonta i od Jurjeva do Ivanja hodaju selima i slave s pukom davna sjećanja. Ivanjska noć je kruna tog slavlja, u njoj se ugnjezdila jedna jedina misao." osjetih želju da preskočim Ivanjsku vatru i poletim ka izvoru sna.
"Slušaj svoje misli i otkrit ćeš tajnu početka." vjetar mi dotaknu obraze.
"Slušam misao i osjećam ljubav. Ona je simbol koji se širi oko mene, simbol u kojem su skrivene sve moje slabosti i sve moje ludosti." pomislih zaneseno
"Sjeti se priče koju si kao djevojčica najrađe slušala." opet začuh djedov glas.
Prisjetih se priče o vilinskim pjesmama koje zamame djevojku i ona postane vila. Sjećam se da sam kao djevojčica poželjela čuti tu pjesmu i nestati u vilinskom svijetu. Često sam prije spavanja prisluškivala vjetar i nadala se. Prevarena snom, jutrima sam vjerovala da sam bila dio priča koje sam slušala.
A onda vile nestadoše u oblacima, a kroz cijelu šumu odjekuje samo ljudska riječ, tiho kao lopov svima se uvlači u srce i krade ono najvrijednije, ono jedinstveno, ono naše jedino. Riječ krade snove i vizije, krade želje. Krade ono što jesmo.
Riječ nas poistovjećuje sa vjernicima. Svi postajemo isti. Čini nam se da razlike nema. Izdali smo san i sada molimo priznanje.
"Tama u ovom jutrenju nagovještava lomače za one koji ne prihvate sudbonosnu riječ." začuh ponovo vjetar.
"Koja je to riječ?" pokušah se sjetiti nastavka priče.
Prostor izgubi dimenzije prijašnjeg sna i ja vidim Europu kako vodi djetinje teološke diskusije i natjecanja u skupljanju bogatstva iz kojeg izrastaju gradovi, negacija arhaičnog poimanja svijeta. Izrasli iz duhovnog siromaštva jedna za drugom niču utvrde, svjedoci početka civilizacije.
"I obitelji tvojih pradjedova su krvarile u ovom vremenu." vjetar prekinu moje misli
"To je bilo vrijeme kada su gorile lomače."
"To je bilo vrijeme zablude u ovom dijelu zemaljskog carstva. Daleko na istoku, nedodirnuta lažima i naučenim neznanjem, svjetlost ljudskog uma je rađala znanost i podizala akademije, pisala enciklopedije, gradila radionice iz kojih je izašao prvi Globus neba i zemlje, dokazujući da je zemlja okrugla."
"Oni tamo su ostali vjerni početku, ali su isto okrutni u svom vjerovanju." suprostavih se glasu vjetra
"Jednoumlje je uvijek okrutno."
Europa, ugnjetavana jednoumljem onih koji su imali moć, stvori nejednakost građana djeleći ih na puk i vlastelu. Samo nam se činilo da smo svi isti. Vlastela vlada i trguje, puk služi i strahuje. Zbog riječi koja nas je učinila vjernicima u nadnaravnu snagu buknuše ratovi koji se šire Europom, tri Boga zavladaše plemenom koji se tražeći mjesto mira spustio na more.
Stoji grad na hridi južnoga mora, aristokratska republika u kojoj dio dotadašnjeg puka ulazi u palače, preuzima vlast i odijeva se svilom i satenom. Zatvorivši se zidinama odvojiše se od doline koja ih je hranila. Osluškujem vjetar i čujem jadikovku kamena.

Vratite mi dušu da budem ono što sam bio
kameno nebo puku kojeg kao i mene osudiste.
Odvojiste me od majke, od kamenjara, od doline sna,
od vrulje koja me pojila, od cvijetova koji me hraniše,
od vila koje me svojim stopalima milovaše.
Vratite me zvjezdama da kao golubice na mene slijeću,
da se kao vile po mojim hridima do lomača ponovo spuštaju.
Vratite mi dušu da ponovo budem ono što sam bio
kameno nebo puku kojeg ste kao i mene osudili.

Na blagim padinama Mediterana, izvan kamenog obruča koji moli za pomilovanje, ostadoše pastiri i stada, dobri ljudi koji su sadili lozu i veselili se njenom dozrijevanju. Stoljeća prolaze i tračak sunca zasja nad gradovima. Epoha pomilovanja sna otvara plemenu još jednom vrata povratka ka izvoru.
Renesansa sna, to je bila reakcija na tamu i strah vremena tihih lomača. Vraćajući čovjeka na pijedestal vrijednosti nova epoha je utirala put današnjoj misli. Njegujući materinji jezik sinovi našeg plemena su, zaustavljeni u trenutku istine o porijeklu, probudili ponovo vile i vilenjake koji su, zatomljeni iza crkvenih dogmi i zabrana, snivali stoljetni san. Nastajala su djela kojima su opjevali domovinu i njenu ljepotu.
Oživljujući kamen i dozivajući vile pjesnici renesanse su poželjeli probuditi Europu iz Trnoružicinog sna, poželjeli su da se rodi princ koji će je svojom ljubavi vratiti na početak.
Ali ljudi zatvoreni u zidine, nesposobni da čuju jadikovku kamena iznevjeriše vile, nezaustavljivi u svojoj pohlepi krenuše ka sjaju neke nove istine, koja se još uvijek krila iza sjaja pozlećenih oltara u odorama onih koji su nametali neznanje da bi utrli porijeklo.
Galebovi još uvijek slijeću na kamenu kosu tražeći u vjetru toplinu nekadašnjih vjerovanja i na kamenu susreću sudbinu prodanih duša. Šume nisu propjevale iako su pastiri frulama dozivali vjetar sa planina. Zlatno doba se nije vratilo, a život se nastavio i traje još uvijek, a mi tražimo još uvijek odgovor na pitanje "Što je život?".
Na kraju renesanse i Giordano Bruno je pokušao vratiti vjerovanje u čovjeka, poželio antičkim mitovima oživiti misao o izvoru sreće, ugušiti naučeno neznanje, odgovoriti na pitanje o smislu života. Možda je njegova boginja koju se nazivao Diana bila ona bjela golubica koja je nakon Eulalijine smrti poletjela u nebo.
Kada ramišljam o legendama i mitovima, kada zaokružim misli Giordanovom smrti, sjetim se mladosti, mog pripadanja generaciji revolucije cvijeća iz 1968 i vremena kada smo vjerovali u Ljubav i mislili da, vođeni tim nasnažnijim osjećajem, možemo renesansom sna promijeniti svijet.

Trg cvijeća

Često smo dočekivali ovdje zoru, zbog svježeg peciva i lude mladosti koja nas je vukla u avanturu. Jednog takvog jutra smo, uz miris svježeg kruha i dolazećeg cvijeća, zaokružili noć punu sretnih misli o postanku svijeta. Bilo je to onog davnog proljeća kada se mladost Europe ujedinila i željela promjeniti svijet. Za razliku od huligana koji su bjesnili metropolama i razbijali izloge, ili djece cvijeća koja su se htjela vratiti prirodi, mi smo mirnim prosvjedima stvarali nove svjetove okupljajući se u maloj kavani na rubu velikog trga obično u smiraju dana.
Tek položen ispit zrelosti nam je davao sigurnost neograničenog znanja. Iz dana u dan nas je bivalo sve više i ujedinjeni misaonom gimnastikom mi smo prozivali sve do tada poznate istine tražeći našu. Lutali smo povijesti, filozofijom i literaturom, dodirivali teorije kraljice znanosti i bivali sve sigurniji da ćemo u jednoj takvoj noći promijeniti stvarnost, obilježiti epohu, ući u enciklopediju. Nazivali smo se velikim imenima i počinjali vjerovati u stvarnost tih imena. Imitirajući prošlo vrijeme gradili smo svoje puno prelijepog sna. Pročitane Utopije su nam davale krila da postanemo Ikari našeg stoljeća. Intelektualni kružoci iz Pariza prije revolucije su bili naš moto. Naša mala kavana postade sastajalište velikih mislioca. Među nama je sjedio Diderot, Voltair, Rousseau, ponekad su nam se pridružili Platon i Pitagora, Einsteina smo prizivali u pomoć kada smo željeli pobiti apsolutnost vremena koje još nismo osjećali u sebi, a svako nepoznato lice koje je ušlo u kavanu smo smatrali špijunom i izdajnikom i porotom našeg sna. Zaneseni idejom o stvaranju nove antologije znanosti mi smo se vraćali na njene izvore i zaustavljali među inkvizitorima srednjeg vijeka uzdizali početke renesanse. Čitali smo uvijek nove knjige, tražili podatke kojih nije bilo u udžbenicima. Na granici između metafizike i fizike sretosmo misli Giordana Bruna.
"Tko je uistinu bio Giordano Bruno?" upitah mladića koji je upravo počeo studirati svijet atoma.
"Pored Galileja jedan od važnijih protivnika crkvene skolastike, oslobodilac filozofije od okova crkvenih dogmi, mislioc slobodne misli, stvoritelj konačne istine o snazi ljudskog uma." odgovori mi mladić zagonetno.
"To znam iz škole, ali mene zanima tajnovitost i snaga njegovog karaktera" odgovorih nezadovoljna odgovorom.
"Dok se veliki Galilej pod utjecajem inkvizicije odrekao svojih misli, Bruno umire za svoje ideale." njegov odgovor je bio poziv na filozofiranje.
Filozofirati znači umirati za ideju, a mi smo imali ideje i satima sjedili u sveučilišnoj biblioteci tražeći detalje i slagali mozaik o Giordanu čovjeku.
Ljubav je, u tom vremenu, bila okosnica svih naših razmišljanja, ne obična ljubav iz jeftinih romana, nego duboka emocija iz koje smo gradili svaki svoj svijet i ujedinjavali ga u zajedništvo. Voljeli smo misao i mislili zajedno, voljeli smo život i željeli živjeti slobodno. Bruno je umro na lomači da bi mi mogli slobodno misliti život i voljeti istine. Njegove misli, zapisane u knjizi "O herojskim zanosima", su svjedočanstvo njegove velike ljubavi. On je Dianu tražio na svojim putovanjima ka spoznaji i bježanjima iz okova duha. Ona je bila utjelovljenje njegovog sna i osloboditeljica misli koje su se tako širile izvan zidina Dominikanskog samostana u kojem je na početku svog puta živio, a na koncu orobljen za sunčanu svjetlost, zarobljen u zidinama Anđeoske tvrđave dočekao svoje smaknuće. Diana je bila majka njegovog vjerovanja u mudrost jer u majku crkvu nije vjerovao, bila je tajna ljubavnica, anđeo, zvijezda vodilja, njegovo sunce, svjetlo, život.
Fascinirani istinom njegovog života, njegovom tajnom ljubavi prema ženi koju je nazivao imenom boginje, zaključili smo da je ljubav jedini osjećaj koji inducira snagu za ostvarenje ideja. Ljubav je ona pokretačka snaga koja snove pretvara u život. Bruno je bio utjelovljenje početka novog doba, iz njegovih misli i njegovih emocija je proizašla znanost, ostvaren put slobode misli. Bez njega ne bi bilo enciklopedije britanike niti francuske enciklopedije. On je svojom ljubavi ucrtao put na kojem smo se mi tih godina susretali.
Mala kavana, treperenje jutarnjeg sunca i stol u kutu za dvoje. Noć je bila duga i puna teških misli. Voltair, Diderot, Rousseau i drugi su umorni otišli kući, a jedan mladić i ja, zaneseni idejom o renesansi stvarnosti ostadosmo sami. Kavana je mirisala na cigarete i jeftino vino.
"Mala kavana, treperenje sunca i stol u kutu za dvoje, pa ti me ljubiš zbilja me ljubiš milo, jedino moje." mladić mi odrecitira poznate stihove.
Nečujno kao pantera, ljubav se te noći spustila u srca i uzburkala još više, već uzburkanu krv. Još uvijek omamljeni filozofiranjem probdijene noći mi krenusmo prema trgu cvijeća. Naš Campo dei Fiori postade kulisa za umiranje od ljubavi. Tog jutra zaboravih vile i vilenjake, zaboravih legende s kojima sam rasla i poželjeh postati boginja lova. Zanesena pričom o ljubavi koja je promjenila svijet tog svitanja sam mladića nazvala Bruno.
"Bruno zamišlja univerzum kao živo biće koje samo sebe stvara, neprolazi i traje u svom vječnom gibanju." rekoh gledajući u nebo. "Tamo gore među zvjezdama u svjesti univerzuma se krije misao o postanku svijeta."
Mladić pored mene je šuteći promatrao treperavu svjetlost koja je projurila iznad nas.
"To nas, prosipajući ljubav, pozdravlja Giordano." rekoh veselo
"Što si poželjela u trenu njenog pada." upita me mladić
"Ono što stalno želim, otkriti istinu početka."
"Čijeg?"
"Našeg."
"Giordano je o tome već napisao stotine stihova i sve se slilo u ljubavnu poeziju koju ti još uvijek gutaš"
"Pitam se što je ljubav."
"To je ono što osjećaš prema meni."
"Što je to što ja osjećam? Lupanje srca, ples leptira u trbuhu, mjehuriće šampanjca u krvnim žilama. Što je to?"
"Ljubav."
"Ne, to je prejednostavno, to je biološko objašnjenje procesa koji u meni traje. Ljubav je puno kompleksnija, ona je uzrok i razlog, ona mora biti izvor i ušće, ona iz nečega nastaje i u nešto se razvija."
"Ljubav nastaje u glavi, tu u milijardama ćelija koje neprestano vibriraju."
"Znači ona je na početku misao, a misao je energija, facit ljubav je energija."
"Giordano je svoju svjesnu spoznaju osjećao kao ljubav prema ženi, kao svoju filozofiju, svoju znanost. " reče mladić
"Vidiš da imam pravo kada kažem da još uvijek ne znam što je ljubav."
"Sada si pretjerala." reče mi mladić i zagrlivši me upita "Znaš li sada što je ljubav?"
"Znam što osjećam, ali to nije dovoljno. Ja težim ka istinskom znanju u znanju i želim se upustiti u pustolovinu "vrijeme na samim obroncima vremena". Želim osjetiti ono veliko zasljepljujuće svjetlo, trenutak istine, svjesnost spoznaje početka, ljubav u njenom nastanku."
"Zar to nije bilo u gimnaziji na hodniku, u pauzi između kemije i biologije."
"Glupane, to je bila zaljubljenost koja se pretvorila u ovaj osjećaj, ali ja želim više spoznaje, više svjesti o tome. "Panta rei" reče Heraklit u hramu grčke božice lova Artemis. Giordano Bruno je poetizirajući trenutak spoznaje, svoj put ka apsolutnoj istini naziva "Diana", ja želim osmisliti taj osjećaj i dati mu ime koje nije za svakodnevnu upotrebu." rekoh tražeći potvrdu u njegovim očima.
"Mislim da kompliciraš i nepotrebno opterećuješ svoj mozak pitanjima na koje nikada nećeš pronaći odgovor." odgovori mi mladić tonom u kojem više nije bilo onog treperenja koje je u meni izazivalo želju za poljpcem.
"Ako je Giordano zbog toga umro onda to nije nepotrebno razmišljanje." odgovorih mu istim tonom tražeći još uvijek potvrdu u njegovim očima.
"Ti uistinu postaješ okrutna kao Diana, svojim riječima budiš u meni znatiželju, ali ja nisam Aktaion, ja sam samo zaljubljeni budući fizičar koji želi otkriti srž materije iz koje si ti satkana." reče mi mladić grleći me i ja odustah od daljnjeg razgovora o izvoru ljubavi i prepustih se osjećaju koji se tek rađao u meni.
Cvjećarice su slagale pušleke različitih boja. Boje, znakovi osjećaja i ljudskih stanja, zaplesaše najljepši ples naše mladosti. Izabrali smo najcrveniju ružu, ali nismo imali novaca da je kupimo. Praznih džepova, ali srca punog ljepote, a glave nagomilanih misli doživjesmo prvi zagrljaj i poljubac koji je trajao cijelu jednu kratku vječnost.
S druge strane trga nam se približavala grupa iz "Blata", male kavane na drugom kraju trga. Njihove poetične noći su isto završavale na trgu cvijeća. Pored nas su prolazili mladi Ujevići, Lorke, Jesenjini i jedan bezimeni pjesnik, očiju boje sna. Njegove oči su mi, pri svakom slučajnom susretu, govorile više od riječi kojima smo se tada služili. Ludilo njihovih misli se jutrima spajalo s zanosom naših. Herojski zanosi naše mladosti su postajali naš život. Bili smo Herosi pred kojima je stajala sretna budućnost, tako su nam govorili, a mi smo ipak htjeli više i činilo nam se da možemo više.

Anatomija jedne nesreće

2007-11-16T21:04:00.000-08:00

Život je moguće razumjeti sjećajući se prošlih trenutaka, ali da bi uistinu živjeli moramo hrliti prema sljedećima. Tu misao sam pročitala u dnevniku oca egzistencijalizma i vjerujući toj misli ja pokušavam u prošlim trenutcima pronaći uzrok stanja u kojem se nalazim.
U mojoj svijesti se danas događa nešto slično ratu svi protiv svih, osjećam se kao slabašni šerif u westernima Sergia Leone-a, šerif koji nije u stanju zakone provesti u djela, pa je moj život postao jadan, osamljen i satkan od neprerađenih elemenata zbilje koji se gube u snovima kojima isto tako neznam razlog. Čini mi se da za šaku dolara prodajem te neodsanjane snove i u svakom trenutku sve više umirem, a onda se slušajući pjesmu o smrti osvećujem nekom imaginarnom ubici nečeg nedorečenog u meni. Proživljene godine naslagane kao nepročitane knjige na polici moga vremena neostavljaju traga u mom sjećanju. Znam da sam do ovoga trena lutala bez cilja i tako je cijeli moj život izgubio smisao. Sjećanja su se zaustavila u jednom nepoznatom trenu i ja se osjećam kao da sam ušla u slijepu ulicu iz koje više neznam pronaći put natrag na magistralu koja vodi ka izvoru svjesne spoznaje.
Pokušavam se sjetiti djetinjstva i ljepota nekog, sada stranog osjećaja, se širi mojim tijelom.
Promatram jednu staru fotografiju u obiteljskom albumu. Na ulazu u veliki park stoje djevojčica i čovjek, ja i djed, držeći se za ruke kao što smo to uvijek činili na dugim šetnjama gradom. Sjećanjem na to prekrasno razdoblje života u mojim mislima se vrte filmovi u bojama, puni dimenzija koje bih danas nazvala stvarni doživljaj, učenje i svjesna spoznaja života.

Igra je uvijek bila moto na odgojnom planu moga dede. Dok smo po livadama tražili djetelinu s četiri lista, on me je uvijek poveo tamo gdje ih je bilo i zavaravajući me traženjem uspio moj pogled usmjeriti na njih. Sreća je tako njegovom zaslugom skoro uvijek bila na mojoj strani. Brali smo poljsko cvijeće i slagali bukete koje sam onda poklanjala noni. Njegov talent slikara je u meni budio sposobnost slaganja boja, a moje djetinje neznanje je bila dobra prilika noni uvijek iznova izraziti ljubav s uvijek novom dimenzijom duše koju je izražavao bojama cvijeća.

Nona je bila, samo na izgled, hladna plemkinja koja se u jednom zanosnom trenutku prve mladosti zaljubila u mladog, lijepog oficira. Prvi svjetski rat je upravo išao svom kraju kad su oni počinjali presti niti zajedničkih snova i od njih tkati život. Ja sam bila zadnja karika u lancu njihove ljubavi, plod njihovog ujedinjenog zanosa u osobinama njihove najmlađe kćeri. Oni, osiromašeni silom koja je poslije drugog svjetskog rata tutnjala Balkanom, su mojim rođenjem gradili most između prošlih i dolazećih vremena. Bila sam medij za istinski izraz ljubavi koja je, sticajem okolnosti u kojima su se našli, samo naizgled počela gubiti na snazi, postajala davno završeno vrijeme, pluskvanmperfekt njihove stvarnosti.

Danas znam zašto je deda za doručak volio kruh udrobljen u bijelu kavu i zašto je nona kuhala isključivo na maslinovom ulju.
Na drugoj fotografiji mala djevojčica i prekrasna mlada žena, ja i moja mama pred velikom željezničkom stanicom. Željeznčke stanice još uvijek u mom sjećanju bude izmješane osjećaje sreće i tuge. Na njima sam uvijek sretna dočekivala i tužna ispraćala majku koja je tu dolazila u moje djetinje vrijeme i s njih odlazila u neko meni tada nepoznato vrijeme.

Badnjaci su u našoj kući bili sretni trenutci zajedništva, obavijeni majčinim osmjehom, tajnovitim pričama o malom Isusu, mirisom šapa, bakalara i ljubavi.
Deda je palio svijeće na Isusovom drvetu i pjevao Božićne pjesme. Darovi su, zamotani u šarene papire i ovijeni vrpcama, uvijek bili iznenađenje i beskrajno zadovoljstvo mog djetinjeg srca.
Mirisi predbožićnog vremena uvijek iznova bude u meni iste slike. Svečanost trenutka kada je neko tajno zvono najavilo večeru, bijeli uštirkani stolnjak, ostatci porcelana i kristala, zelenilo pšenice sa svijećom u sredini stola, crveno bijelo plava vrpca omotana oko tog svakogodišnjeg aranžmana i obavezna molitva, danas još uvijek izaziva sretan smijeh u meni. Smijali smo se, a deda je svake godine molitvom najavio svetu noć i svake godine istom snagom izdržao da se ne počne smijati s nama.

Tradicionalni ritual Badnje večeri je bio znak ljubavi i mira u našoj obitelji.
Poslije "obavezne" molitve, kojom je bila najavljena gozba, više se nije razgovaralo o stvoritelju i spasitelju.
Odsanjala sam djetinjstvo ne osjećajući prisilu vjerovanja u nešto što nisam razumjela. Često se, dok sa sjetom u srcu mislim na to daleko sretno vrijeme, pitam u što su oni onda vjerovali, koliko je istine bilo u religioznom zanosu tih večeri.

Bila sam most između dvije potpuno različite generacije koje su se tu večer skupljale za svečano postavljenim stolom i razgovarale o znanosti, literaturi, filozofiji i umjetnosti. Čovjek kojeg je moj deda često spominjao tek danas poznajem iz njegovih knjiga. Giordano Bruno je, u ono vrijeme mog djetinjeg neznanja, za mene bio dedin prijatelj koji je umro i kojem se deda divio. U to vrijeme sam vjerovala da sam dobila ime po ženi koju je taj čovjek volio.

Einstein i Plank su s druge strane bili prijatelji moje tete koji će uspjeti dokazati istinu Giordanovih misli.
Često je razgovor završavao putovanjima po mitovima koje sam onda, pored legendi o vilama i vilenjacima, rado slušala. Kada su moji roditelji govorili o Diani i Aktaionu, prepričavajući mit o njima, ja nisam shvatala suštinu, ali u mojoj glavi su nastajale misaone slike. Vidjela sam izvor i boginju kako se okružena Nimfama kupa i vidjela sam lovca kako znatiželjno promatra njeno nago tijelo pri kupanju. Mitovi su se redali. Nisam razumjela što je dionizijska opijenost, ali sam razumjela da su Dionizije i Bacchus bogovi vina. Zamišljala sam i nasmješeno lice boga vina, njegove oči su sjale bojama sna i ja sam osjećala radost u zraku, veselost u atmosferi tih nezaboravnih večeri.
Svijeće na stolu i na božićnom drvetu su dogorijevale, deda ih je onda gasio s kruhom umočenim u crno vino, ponavljajući uvijek istu rečenicu:
"Ovo je njegova krv i tijelo njegovo"
Ja sam obično pitala: "Jeli to Bacchusova krv i tijelo?"

Obitelj je pokušavala ostati ozbiljna, deda je milijući me po licu strpljivo odgovarao:

"Kada odrasteš, saznat ćeš istinu, reći će ti se samo."
Ljubav, koju sam tada svakim udisajem upijala, je bila sukob suprotnosti, sintropija iz koje sam izrasla, energija koja me je usmjeravala u život koji je bio, izvan zidova njihovog stana, drugačiji. Tek danas znam da je to bilo tako.

Izrasla iz najljepšeg osjećaja, moja mladost je zasjala suncem slobode i ja krenuh u prvu ljubav obogaćena njihovim iskustvom. Na trgu cvijeća osjetih titraje srca i poželjeh saznati od kuda dolazi ta ljepota.
Moj studij u kojem sam ulazila u tajne ljudskog tijela i nastajanja pokreta se pretvorio u proučavanje sna iz kojeg se pokret razvija. Negdje u dubini duše sam već onda vjerovala da pokret nije samo njegov vidljivi dio, nego da se njegov početak, kao i početak ljubavi, krije u beskaraju moje svijesti.
Mladić kojeg sam zavoljela je studirao kraljicu znanosti i želio kao i ja prodrijeti u najdublji dio materije i tamo dokazati njenu dušu.
Željela sam uistinu dotaknuti trag sunca i kao nekada Diana odjahati u vječnost, željela sam da me mladić, kao nekada Giordano Bruno Dianu, prati do litice na kojoj ćemo zajedno spoznati ljubav na izvoru.

U jednom predvečerju smo se malim automobilom vraćali u grad. Bio je kraj zimskog ferija koje smo zajedno proveli na velikoj planini. Dva sanatorija su nam omogućila da sjedinimo odmor i seminare koje smo pohađali. On u zvjezdarnici, a ja u klinici za rehabilitaciju patološkog pokreta. Slobodno vrijeme smo provodili na vrhu planine, zamišljajući da se nalazimo na vrhu svijeta. Promatrali smo zimsko nebo i brojali zvijezde, mislima se vraćali u legende, činilo nam se da nas pozdravljaju Ladarice i željeli se u Ivanjskoj noći vratiti na vrh planine i jezerom istine otploviti do otoka sreće.
"Jutros sunce nije htjelo izaći, a sada nikako da zađe." rekoh veselo promatrajući crvenilo zapada.
"Još nikada u sjećnju nisam doživio ovako dugačak zalazak sunca i ovako crveno nebo." čudeći se odgovori mi mladić.
"Mi još nismo otkrili sve tajne koje se kriju u znanosti koju studiramo. Sunce spada u tvoje područje, objasni mi ovu pojavu."
"Sunce nas prati i odlučilo je sjati dok mi ne daš jednu veliku pusu."
"Strpi se još malo, promet u velikom gradu je opasan za zaljubljene šofere." odgovorih mu koncentrirajući se na semafore i jednosmjerne ulice.
"Kuda me vodiš?"
"Na vrh svijeta u moj mali raj." pozvah ga prvi puta u moj mali stan.

Ušli smo u novo naselje puno visokih kuća i parkova koji su blještali bjelinom pod zrakama još uvijek upornog sunca. Zaustavih auto na jednom velikom parkiralištu, ispred ogromne građevina od stakla i čelika.
"I ti ovo nazivaš tvojim malim rajem."
"Pričekaj dok se popnemo na vrh."

Moj mali stan je bio u podkrovlju nebodera. Kada smo ušli u dnevnu sobu sunce je stajalo točno nad vrhom planine koja je bila užasno blizu i užasno daleko u isto vrijeme. Otvorih vrata male terase i mi se nađosmo u snijegu koji se za vrijeme mog odsustva nagomilao pred vratima.
"Ove zime su vjetrovi jaki, inače se snijeg zadržava samo uz ogradu u bršljanima koje sada jasno ne vidiš."
Mladić me zagrli i u trenu poljubca sunce se poče lagano spuštati u dubinu iza vrha planine.
"Jesam li rekao da čeka tvoj veliki poljubac."
Stan na vrhu svijeta, moj mali raj, mi se ućini u tom trenu još ljepšim.
"Uvijek sam se osjećala ugodno u ovom gnjezdu daleko od gradske vreve i obaveza, ali sada mi se čini još ljepšim i toplijim." rekoh skidajući jaknu.
"To je sigurno zbog moje prisutnosti i moje osobnosti." šaljivo će mladić
Nebo je sjalo zvjezdama dok smo mi sjedeći uz vatru malog kamina ispijali ljubav. Vrijeme je prolazilo ustaljenim ritmom.
Mladić je bio na veleučilištu i u laboratorijima želio otkriti sve tajne znanosti. Ja sam polagala ispite i sve više voljela fenomenologiju mog sna i mladića.
"Moram pronaći otok stabilnosti u ovom velikom moru nestabilnosti." reče mi mladić jedne proljetne večeri dok smo šetali trgom cvijeća.
"O čemu govoriš?"
"Već godinama su znanstvenici usmjerili kurs prema tom otoku, ali još uvijek nema znakova da mu se približavamo."
"Još uvijek ne znam o čemu govoriš."
"Još u srednjem vjeku su alkemičari vjerovali da će ako pronađu kamen mudrosti moći iz jedne materije stvarati drugu."
"Sada mi je jasno. Misliš iz olova praviti zlato."
"Ne, mislim na jedini stabilni dio u jezgri atoma, jedini dio koji se više ne može djeliti, dio koji bi dokazao početak svega što mi danas živimo, mislimo, osjećamo."
"Zar to nije superstruna o kojoj se u zadnje vrijeme pišu znanstvene knjige i poezija?"
"To je onaj končić u atomu koji stvara za nas još nečujnu simfoniju univerzuma, mi znamo da je on tu, ali nismo uspjeli uploviti u luku njegovog postojanja."
"Morate dragi moj naučiti slušati srcem, tek onda ćete čuti ono dosad nečuveno."
"Ja tebi o znanosti, a ti meni o "Malom princu."
"To je moja istina. Fenomenologija sna je put ka tom tvom otoku. Moraš naučiti osluškivati tišinu." odgovorih sjećajući se djedovih riječi.
"Još uvijek nije kasno, nauči me slušati tišinu." reče mladić smješeći se i ja osjetih u njegovom glasu nevjeru u ono što govorim.
"Što si osjećao u onim davnim jutrima na trgu cvijeća? Što osjećaš sada?"
"Mir i sreću i .............."
"ljubav. To nije odgovor na moje pitanje, to osjećaš i ovdje i na veleučilištu. Treba krenuti putevima sna. Dok svećenici pokušavaju u nas usaditi klicu straha od grijeha, mi je se moramo oslobađati uskrsnućima u svitanjima. Sjećaš li se našeg starog profesora koji nas je tako uvodio u poeziju kraljice znanosti."
"Dobro, razumio sam što mi hoćeš reči, ali još uvijek ne znam kako to doživjeti. Kada u laboratoriju sjedim pred mikroskopom i ulazim u dubinu mora nestabilnosti osjećam u sebi uzbuđenje, ali ne pronašavši željeni otok osjećam i bjes."
"Sjeti se jezera istine, zamisli ponovo otok sreće, arhipelag uspomena i spokoja. Sjećaš li se što si osjećao kada smo, tamo na vrhu planine uz jezero, o njima maštali?"
"Želju da s tobom jednoga dana odem na te otoke."
"Znaš li gdje su ti otoci?"
"Negdje visoko iznad vrha planine."
"Dragi moj ti moraš još puno raditi na sebi, moraš naučiti gledati, slušati, mirisati i dodirivati srcem."
"Opet ti meni o "Malom princu", rađe mi pričaj o fenomenologiji sna."
"Već nešto više od sto godina znanstvenici pokušavaju otkriti i dokazati materiju sna, kao što nas već skoro dva tisućljeća svećenici pokušavaju uvjeriti u grijehe koje nismo učinili i u pokretačku energiju koja se nalazi izvan nas. Sve ono što gledaš očima, slušaš ušima je samo iluzija onoga što osjećaš. Sjećaš li se predavanja iz filozofije o dokazima postojanja Boga. Koristeći se zakonima matematike, neki filozofi su pokušavali ne dokazati, nego pobiti njegovo postojanje. Jedan od njih je rekao da Bog ne postoji realno, da je on samo pojam u ljudskom umu."
"Realno postojanje je više od postojanja kao pojma u umu, a Bog ipak negdje u plavim daljinama postoji." pobuni se mladić
"To je nametnuto ti vjerovanje u nadnaravne sile i pobijanje sposobnosti moga uma, ja mogu sanjati realnost, ali bez uma ne bih mogla niti spoznati ono što vidim i čujem srcem. Um i srce rade zajedno i predu materiju našeg istinskog postojanja. Na ulaznim vratima u znanost doduše još uvijek piše."Ti moraš vjerovati" jer još uvijek nitko nije uspio niti dokazati niti pobiti postojanje Boga."
"Ali mi ga vidimo na slikama u liku starca duge sjede brade." reče mi mladić naizgled naivno.
"To je samo onaj oblik koji su mu nametnuli ljudi u svom vjerovanju, ali on je taj tvoj stabilni otok u moru nestabilnosti. On je pokretač smoorganizirajučeg procesa u našim ćelijama. To je onaj izvor iz kojeg ističe ljubav, vrhunski princip našeg postojanja." pokušah Giordanovim riječima dokazati svoju misao.
Mladić me je promatrao s nepovjerenjem. Njegovo znanje se razvijalo u drugom smjeru. Čini mi se da mu je u tom trenu postalo jasno da je, iako je želio vjerovati mojim riječima, u srcu postajao lovac na dobitak. Noć je bila blaga i miris dolazećeg ljeta se širio gradom. Na trgu cvijeća se Ljubav prvi put u tom trenu osjetila suvišnom.
"Otoci uspomena, spokoja i sreće su u našim srcima."pokušah ga još jednom uvjeriti u svoj san.
"Gdje je tvoj otok stabilnosti?" odsutno me upita mladić
"To je ona točka u meni koju su davni filozofi nazvali oči Božje, zadnja točka zlatnog reza, to je ono što osjećam kada me ti poljubiš" priznah mu ljubav ne služeći se tom već otrcanom riječi.
"Hočeš li se udati za mene?" zapita me mladić konkretizirajući trenutak da bi prekinuo moje maštanje.
"To je još jedina, do sada, neostvarena želja u mom životu." rekoh ne razmišljajući
"Gdje želiš vjenčanje?"
"Na otoku sreće."
"Kada?"
"U Ivanjskoj noći."
"Tko će nam biti kumovi?"
"Giordano Bruno i njegova svjesna spoznaja."
"Tko će nas tamo ženiti?"
"Duša svijeta."

Ljubav u zagrljaju Ivanjske noći, ljubav sanjana i željena, te noći odsanjah divan san, san kojeg se još uvijek sjećam .
"Čarobna je ova noć u zagrljaju mjesečine dok zvijezde vilinsku muziku čovjeku daruju. Plameni jezici nebo miluju, usnule perunike ivanjsku moć snivaju, lahor u krošnjama baladu puše, a uzdrhtaloga srca blagdan ljubavi slave sretne ljudske duše. Čovjek treptajem oka i drhtajem srca leprša po blještećoj cesti i pita se sneno koju od Ladarica će u ovoj čarobnoj noći sresti? Uz jezero sreće iz dlana mu kristalne kapi piju srna i lane, a njegova zaljubljena duša čeka da jutro nove ljepote svane. Usnulo lišće kroz tišinu noćne sjete o ljubavi nježno šušti, sa nazirućim svitanjem tajno šapuće o ljubavnom žaru dnevnoj svjetlosti u kojoj se skrivaju života gušti. Duša u zagrljaju Ivanjske noći čovjekovo srce bezvremenu otvara, daruje mu trepravost nebeskoga žara, šapuće mu romorom osjećajne ponornice da sve tuge zaboravi, da osjeti snagu vječne sunčeve zaručnice, da uroni u ljepotu ljubavnog plamena, u tok rijeke vremena, u tijek svoje svijesti žuboravi. Miluj me nježno šapuće mu vrijeme, okupaj se u božanskom vinu, neka ti u sretnome trenutku uvijek nove zvijezde na duše tvoje nebu kao nove istine sinu. Osluškujem snena ovu Ivanjsku baladu, ladarice mi šapuću slijedi tvoga unutarnjeg sunca trag, svjetlosni zagrljaj tvome srcu blag, treptaj vjetra snova što mrsi ti kosu, i nosi te ovim željenim beskrajem sretnu i bosu. Čujem glas tek iznikle trave, cvrkut nebeskih ptica i sjedinjujem se sa osmijehom vremenskoga lica. Ostajem u zagrljaju Ivanjske noći zauvijek mlada i živim baladu koju ljubav sklada. U tijelu se novi kristali množe, izviru tek probuđeni sokovi, dokazuju koliko ljubav duši i srcu darovati može, koliko se ljepote zaiskri na otvorenom dlanu u samo jednom srećom okupanom danu. Osjećam treptaje leptirovih krila, ubrzane otkucaje dugo uspavanog bila, ljubavni zagrljaj, radost i srca smijeh spoznajući da u sretnom trenutku ne postoji grijeh. Ljubav ne prolazi trnovite staze jer na zaljubljena srca dobre vile paze, svaki trn na putu ka sreći svojim nevidljivim tijelima zgaze. U svitanju sjanom ove kratke zemaljske noći osjećam Dianine, te čuvarice mjesečeva hrama moći. To čudesno božansko- vilinsko biće toplinu duši dariva, svojim zagrljajem srce od ljubavne boli iscjeliva, šapuće mu samo lijepe bajke, budi ga toplinom dlanova svojih poput brižne majke. "

Čekala sam prvi ljetni solsticij, osjećajući da će toga dana dogoditi nešto važno, jako važno, nešto što će cijeli moj život promijeniti.
Podne ljetnog solsticija sjaji blještavilom sreće i prosipa latice tek procvalih ruža po mom sjećanju. Iako auto u kojem sjedim hrli u nepoznatom pravcu, ja znam da idemo u Ivanjsku noć. Na kraju puta me čeka iznenađenje.

Iz radija se šire tonovi tada popularne pjesme "Ruže su crvene.....", a oko mene se širi miris crvenih latica koje je mladić tog jutra pobacao po putu do auta, a na sjedalu me je dočekao ogroman buket crvenih ruža. Udišem miris ljeta i ruža i opuštena u sjedalu zatvaram oči da bih što bolje osjetila uzbuđenje zbog cilja kojem hrlimo.

Iznenda se jedno veliko ništa spustilo nad moj, do tog trena, prekrasan svijet. Nađoh se u tunelu kojem nisam vidjela izlaz. Užasna tišina oko mene izazva nepoznati osjećaj u meni. Tama i tišina, noć bez sna je trajala predugo. Prvo što sam vidjela je bilo djedovo lice. Njegov osmjeh mi najavi jutro buđenja. Bjelina zidova oko mene i miris ljekova pretvoriše onaj nepoznati osjećaj u strah. Ležala sam u nepoznatom prostoru u neudobnom krevetu i jedino me osmjeh djeda potsjećao na život prije ulaska u tamu tunela.
Kada sam izašla iz bolnice više ništa nije bilo kao prije. Poljupci koji su me činili sretnom postadoše dosada od koje sam bježala, zagrljaji klješta kojih sam se bojala. Lice mladića, koji mi je prije nesreće želio na jezeru sreće pokloniti prsten i svoj život, je počelo blijediti u mom sjećanju. Umjesto njegovih očiju ja sam u mislima sretala neke druge oči, oči nekog nepoznatog dječaka, oči boje sna. Više nije bilo razgovora o Giordanu Brunu i Diani, više me nije zanimao otok spokoja i prividnog mira, niti izvor iz kojeg ističe ljubav jer ju više nisam osjećala u sebi.

Prevara ljepte.
U kanalu bura,
jecaj vjetra u napukloj kuli
bodež izdaje u srcu.
Galebi su plakali za tobom
sakrivjući boli u utrobu mora.
Na tišini oltara
molitva još spava,
u školjkama
neka davna ljubav u bisere se rađa.
Sakriveno blago tvoga postojanja,
ljepota tvoga ljeta
tvojih ljeta snaga
iz pepela
novi život stvara,
da zazvone zvona,
da pjesma kalama se prospe
da na drevnoj pjaci opet
samo sreća sanja.

I bit će svijetlo

Nad obalom kobalt noći,
more u koroti
ni svićarica nema.
Lađe iz nekog tuđeg sna
poludjele u kanalu otvaraju vrata pakla.
Plamen suklja
proždire povijest Mediterana,
ruši stoljeća,
a sa napuklog žrtvenika
k nebu se diže
dim sa mirisom maslina i mandarina
I bit će svijetlo
prosut će se sunce ruševninama hrama
iz pepela će uzletjet
galebi ranjenih krila.
I bit će svijetlo i ostat će svijetlo!

Tada poželjeh ubrati plod sa drva spoznaje, počiniti prvi grijeh koji mi je u običnom životu izgledao nemoguć, spustiti se u pakao da bih zaista osjetila vatru, stvarnog života.
"Možda se je stvarno potrebno vratiti unazad u vrijeme mistike i kažnjavanja tijela pa tamo osjetiti snagu dodira i jačinu misli. Ne smijem se zadovoljiti samo gotovim i potpuno reduciranim činjenicama koje mi nudi svakodnevica. Tada više nema čuđenja, to slabi sjećanje i onemogućava zaborav." pomislih kada sam se, poslije rastanka s mladićem, sama vraćala u moj mali raj.

Na vratima Raja

2007-11-16T21:00:00.000-08:00

Počela sam studirati sebe samu, kao što je to činio davni renesansni filozof i počela spoznavati da sam ja uistinu metafizika uma u fizici tijela koje sam u to vrijeme studirala. Iako su se redali dobro položeni ispiti, pričinjalo mi se da sam prije rođenja znala puno više o sebi nego što sam tada znala.
"Iz čega je proizašao pokret u meni?" pitala sam se osjećajući gluhoću svojih ćelija. Svo znanje o nastajanju vrste se spojilo u taj trenutak spoznaje, ali moje ćelije mi nisu odgovarale. Približavalo se vrijeme mog diplomskog ispita, a ja sam se još uvijek borila sa istinama, duboko u sebi ne priznavajući da je pokret samo biomehanika u mom tijelu.
"Što je po tvom mišljenju pokret?" upitao me jednog podneva mentor, dok smo na Anatomskom institutu ponavljali pokrete na preparatima seciranog ljudskog tijela. Njegovo znanje o anatomiji tijela je ulijevalo sigurnost u moje odluke, ali ja sam željela više spoznaje o pokretu.
"U ovim pokretima, koje izvodim slijedeći znanje iz kineziologije, nema ritma. To nije pokret, to je samo oponašanje vidljivog pokreta. Pokret nastaje u mom utjelovljenom umu, on je moja misao i moja ljubav." odgovorih odlažući beživotnu ruku na stol za seciranje.
"Opiši mi kako ti osjećaš pokret." reče on zainteresirano.
"Zatvaram oči i mislima se vraćam u trenutak pucanja opne jajašceta, trenutak u kojem se počeo stvarati moj svijet kristala. Ja danas više nečujem bujanje tek začetog života, ali znam da je onda sigurno bilo drugačije. Zatvorena u vrijeme sazrijevanja, jedna mala ćelija je u ritmu vremena zaplesala svoj, za moju majku nečujni ples i uranjala u more njene utrobe, osjećala njegove valove i sljubljivala se s njima. Ta mala ćelija sam bila ja samostalna u simbiozi velikog života i svojom autopoiezom se sjedinjavala s njim. Moje unutarnje oči su gledale nastajanje duple spirale, kristalnu strukturu moga bića. Osjećala sam rast u sebi i moje ruke i noge su improvizirale titraje energije iz koje sam izrastala. Stvarala sam prostor oko sebe, kuglu mog budućeg postojanja i krenula za svijetlom koje je na mene čekalo na kraju tunela u dalekom svijetu. Pri porodu se moj anđeo čuvar spustio nad glavu kojom sam napuštala more u kojem sam, činilo mi se, predugo bila čuvana. Anđeo, vjesnik neba mi je otvorio vrata raja i spustio svoj prst na moje čelo i ja osjetih kako moj um prelazi u šutnju o onome što se događalo u svijetu kristala, osjetih kako se moja svijest, zaboravljajući početak, sljubljuje sa česticama svijetlosti i stvara novi trenutak." odgovorih mu još uvijek zatvorenih očiju.
"Salomonova rečenica "Proputovao sam svijetom i vidio mnogo i zbog toga ja više razumijem nego što mogu izreći." se potvrđuje u svakom živom biću, što više i u svakoj ćeliji njegova tijela." odgovori mi mentor potvrđujući tako moj osjećaj.
Sigurnija u sebe ja sam počela pisati svoj diplomski rad.
Prstom anđela osuđene na šutnju ćelije moga tijela plešu svoje gluho kolo i plešući stvaraju život u meni. Ona simfonija koju sam devet mjeseci slušala je nestala iz mog pamćenja, spontani pokreti koje sam tada izvodila su se izgubili u svakodnevnom kretanju, jedino je vrijeme pretvoreno u ritam mog disanja, mog krvotoka, govora i koraka ostalo isto.
Željela sam zaboraviti ljubav i koncentrirala sve moje osjećaje na studiju o umijeću pokreta.
"Moj pokret" je u svakodnevici bio improvizacija posla koji sam obavljala, ali mi je u isto vrijeme dokazivao postojanost trenutka u kojem je nastajao. Početak pokreta je za mene postajao metafora procesa neprestano nastajuće i vječno mjenjajuće energije moje svjesne spoznaje trenutka. Trenutak do trenutka, cijela paleta iskrica unutar mog vremena oblikuje u mojoj svijesti, svijest o pokretu. Tada moj utjelovljeni um predaje kormilo pokretanja tijela samom pokretu i on postaje ispružanje, savijanje, podizanje ili spuštanje jednog dijela moga tijela. Zaključila sam da se tada gluho kolo mojih ćelija sljubljuje s vidljivim oblikom onoga što u tom trenutku činim.
Počela sam analizirati svakodnevni pokret i spoznavala ga kao umijeće vremena u kojem traje.
"Vidljivi pokret je samo improvizacija moje svijesti o pokretu." pomislih dok sam po tisući puta pokušala sjediniti misao i pokret u svjesnu spoznaju njegovog nastajanja.
"Što je za tebe improvizacija?" zapita me mentor jednog jutra dok smo na anatomskom institutu pokušavali već tisući put rasvijetliti zakone nastajanja pokreta.
"Improvizacija znači činiti nešto bez pripreme, uvijek svijesno postojati u novom trenutku, sljubiti se s njim dozvoliti mu da sudjeluje u nastajanju mog pokreta koji tako izveden prelazi granice navika, oblikuje uvijek novi prostor i vrijeme i postaje sudionikom u svijetu integralne umjetnosti." odgovorih zanesena skladnosti građe ljudskog tijela koju sam tek tada počela otkrivati.
"Integralna umjetnost je prava umjetnost, ona je cjelovita jer sjedinjuje stvaraoca i njegovo djelo. Iz istinskog umjetničkog djela uvijek zrači umjetnikova svijest i svjedoči njegovo postojanje u djelu." mentor mi potvrdi misao. "Objasni mi kakao si, razmišljajući o svakodnevnom pokretu, došla na ideju integralne umjetnosti."
"Moje tijelo je cjelina, a sjedinjene svijest o vremenu i pokretu stvaraju prostor moga tijela i prostor u kojem iz trenutka u trenutak improviziram život. Zamišljam moj pokret kao djelić integralne umjetnosti, svjedokom njenog postojanja u meni, a vrijeme doista dimenzija nedjeljiva od mog postojanja u tijelu i svijetu u kojem živim." odgovorih pokušavajući pokret ruke koju sam držala u ruci sjediniti s mojom idejom podizanja čaše na zdravicu.
"Kako si došla na tu ideju?" zapita me mentor zainteresran za moju teoriju.
"Giordano Bruno je tvrdio da znanje nastaje iz sjećanja i ja se pokušavam sjetiti početaka filozofije o svjesnoj spoznaji." prisjetih se nakon dugo vremena moje čežnje da osjetim Dianu, njegovu svjesnu spoznaju u sebi.
Mentor me je promatrao smješeći se bez pokušaja da prekine moju misao. Ja ohrabljena nastavih.
"Platonovi "Ljudi iz špilje" iako su samo slutili život, proizašavši iz umijeća njegovih misli u sretnom trenutku njegove spoznaje, su postali umjetničko djelo njegovih ideja. Tim djelom tek naglašena dimenzija je, svjesno nedotaknuta, stoljećima počivala u nama. Umijeće spoznaje vremena u sebi je most koji spaja svijest i podsvijest, sjedinjuje razum i osjećaje, tijelo i dušu i vrijeme." završih misao pokušavajući još uvijek spojiti to što sam rekla sa spoznajom početka pokreta u meni.
Mentor je šutio, a ja sam očekivala pitanje koje bi u meni izazvalo novu bujicu misaone energije.
"To što govoriš je vrlo interesantno, ali kave to veze ima s ispitom za koji se pripremaš?" mentor me pozva ponovo na misaoni dvoboj.
"Vrijeme koje je na vratima raja postalo dio mene je stvoritelj koji je u meni nečujno povezivao Platonove svjetove i otvarao mi puteve ka svjesnoj spoznaji. To je bio trenutak nastajanja cjelovitog umjetničkog djela iz kojeg je počeo izrastati moj život." odgovorih sretna što me je pitao.
"O kojem raju govoriš?" zapita me mentor
"Raj je za mene život u koji sam porodom katapultirana. Kakav će on biti ovisi o meni samoj. U mom raju nema zabrana niti prvog grijeha, jedino postoji svijest o postojanju, ta još uvijek nedohvatna dimenzija naše spoznaje." zašutjeh na trenutak očekujući mentorovu reakciju.
"Nastavi, to što govoriš je vrlo interesantno."
"Svjesno spoznata, misaono dotaknuta ta nova dimenzija u meni sada postaje nečujni koreograf mojih pokreta i stvaraoc mojih djela. Pokret, aktus purus, stvoritelj vremena i cjelovite umjetnosti, je proziran, prozračan, očevidan. Takav pokret je izraz istine u kojoj se krije samo istinitost trenutka u kojem je nastao." sročih misao koja sigurno nije bila razumljiva.
"Kako nazivaš taj pokret?"
"Nazivam ga "Moj pokret" jer je postao svojstvo i mojstvo, jer je svjesno spoznat i usavršen pokret. Takav pokret u plesu i baletu, na sceni u teatru potlačenih, ali i u svakodnevnom životu postaje umjeće vremena." gledala sam ga direktno u oči iako sam bila nesigurna u ono što govorim.
"Ti si spremna za završni ispit" dižući se reče mentor.
"Taj, "moj, tvoj, naš pokret", izrastao iz sretnog trenutka pucanja opne jajašceta, prelazi u govor moga, tvoga, našega tijela."pokušavam na završnom ispitu obraniti svoje razmišljanje o nastajanju pokreta koji je postao moja ljubav.
"Kako to mislite kolegice?" pita me profesor pred kojim branim svoju radnju o umijeću pokreta. Mentor se pri tome samo smješkao, sjedeći u dvorani da bi me, svojim prisustvom, ohrabrio u obrani mojih misli.
"Kao što nam je skitnica Charli Chaplin svojim pokretom pričao priče koje više možda i ne pamtimo, ali pamtimo pokret, tako ja želim da drugi, kroz moj pokret, samo naslućuju moje misli, ali želim da pamte "Moj pokret" i prepoznavaju me po njemu." odgovorih uvjerena u ono što sam osjetila misaonim putovanjem kroz devet mjeseci nastajanja.
"Kako ste došli do tog zaključka?" zapita me mentor, tada tek nešto stariji od mene, potićući moje razmišljanje.
"Slijedeći misli Giordana Bruna, povezujući ih sa znanosti o pokretu i anatomijom tijela." odgovorih smjelo.
"Objasnite mi kako ste došli na tu ideju." upita ponovo profesor
"Inspirirana mitovima o postanku svijeta moja svijest o pokretu dobija konture mistike i ja sada misaono ulazim u dimenziju vremena i osjećam je pokretom. Trenutak u koji vraćam, vremenom izgubljeno, blago antičkih božanstava postaje moje vrijeme i ja tada pretvaram moj govor, moj hod, moje svakodnevne pokrete u valoviti, tekući ples svih mojih tjelesnih struktura. To je ples u kojem se skriva mističnost početka i svijest o mom trajanju u trenutku. Vrijeme je tada Kairos, sretni trenutak, stvaraoc novog plesa u kojem se skriva cijeli moj razvoj, moje dugogodišnje izrastanje iz samostalne ćelije u svjesno biće. Moja duševna koreografija prelazi okvire svakodnevice i ja osjećam harmoniju prostora i uistinu vidim trenutak u kojem otvaram kutiju cigareta, vadim cigaretu, prinosim je ustima, pripaljujem i udišem prvi dim. Iako ja znam da je pušenje štetno i da oni koji puše umiru ranije, ja svjesno uživam u tom ritualnom pokretu i izvodim ga osmišljavajući svaki njegov dio. Gluhi ples moji ćelija pretvara taj pokret u ugodu koja hrani moj um i brani me od strahova o pušenju koje mediji šire eterom." odgovorih smjelo gledajući ga ravno u oči.
Naizgled ozbiljan, ali ja prepoznah skriveni osmjeh iz njegovih misli, profesor mi odgovori.
"Ovo što ste sada rekli je jako smjelo. Opište mi osjećaj koji se u vama rađa kada lutate svojim misaonim bogatstvom."
"Tamo gdje počinju prvi koraci mog gluhog plesa, tamo u najudaljnijem kristalu moje duše bdije neki tajni čuvar nad mojim životom. Vidim ga unutarnjim očima, prepoznajem Kairosa, sretni trenutak mog postojanja i prostor mog bivstvovanja. On je stvaralac mojih snova, izvođač moje stvarnosti i umjetnik mog umjeća. U svakom trenutku se susreću beskonačnost i vječnost i s ruba nespoznatih mogućnosti prelaze u stanje spoznate stvarnosti. Kairosov neumorni rad tka u meni labirint od labirinata, svijet prošlosti i budućnosti koji u sebi krije i sve zvijezde neba. Tu susrećem i prvo vrijeme, čujem gluhoću i njemi govor ćelije, to gen trenutka otkucava moje unutarnje vrijeme. Osjećam njegove titraje i znam da je njegov gluhi ples uzrokom mog ranog jutarnjeg buđenja i moje ljubavi prema svanuću. Znam da taj gen mojim očima pokljanja san i ritam neosjetljivih pokreta kojima čitam, da omogućava mojim ušima da osjete nastajanje najljepših simfonija, mom umu da pronađe vremenski otok, trenutak u kojem sve to spoznajem." izložih svoje misli iako o njima nisam pisala u radnji o umijećeu pokreta.
"Želim Vam puno uspjeha u Vašem daljnjem radu i studiranju pokreta." odgovori mi profesor smješeći se.
Glave pune novih ideja, putne torbe pune želja, s diplomom u ruci ja krenuh u svijet odraslih.
"Kako bi bilo da poslušam "snagu trenutka" i umjesto dalekozora kojim, pomažući mojim osjetilima vida širim horizonte, postavim pred moje unutarnje oči mikroskop i krenem na putovanje misaonim svijetom i promatram nastajanje autopoieze, samoorganizaciju rada i širenje najsitnijih titraja ćelija, umjeće vremena u kojem trajem. U spektru nastajućih boja pri prelamanju moje unutarnje svjetlosti ću tada otkriti nastajanje pete sile koja čini život životom, spoznati snagu misli, vidjeti bljeskanje ideja, i spoznati trenutak u kojem sam nesvijesno promjenla tijek cijelog, tek dolazećeg, života. U tom prekrasnom spektru boja ću možda uistinu prepoznati svoju svijest, osjeti uzburkavanje i nagomilavanje te nečujne energije i vidjeti vulkan koji suklja lavu mojih nadolazećih misli." pomislih čitajući popis pacijenata u svitanju mog prvog radnog dana.

Ples u tijelu

Vraćam se u mislima na početak, u doba kada sam još čula titraje ćelija u sebi. Povratak je moguć samo tamo gdje smo uistinu već jednom bili i ja se vraćam da bih još jednom osjetila ritam i čula simfoniju superstruna iz koje se razvio ples u mome tijelu. Ritam se u meni rodio prije mog istinskog rođenja, označio je početak, otvorio vrata životu i uveo me u četvrtu protegu postojanja u moje vrijeme.
Tada sam plesala bez osjećaja za ravnotežu, plesala sam tijelom koje još nije bilo tijelo, srcem koje još nije bilo srce, mozgom koji još nije imao perspektivu, ali to sam ipak bila ja u svom vremenu i prostoru. To je bilo predivno doba igre u kojoj je vladao jedan jedini zakon. Ritmom ukrotiti kaos u sebi i prvim izdisajem osloboditi nagomilanu energiju, pretvoriti je u plešuću zvijezdu da zasja na nebu i nagovjesti moj dolazak u univerzum.
Plešući prolazim kroz stotine tisuća godina, živim evoluciju primata u svim njenim fazama.
Živim priču o evoluciji od čovjekolikih majmuna Hominida do Homo Sapiensa, jednu od najčudesnijih priča uopće.
To je priča o nama i ja spoznajem da je evolucija hominida bila naša jedina šansa da postanemo ono što jesmo, dakle šansa da životu poklonimo svijest. Preobrazba, iz koje je izrasla vrsta čovjek, je završila puno prije nego je čovjek počeo stvarati svoju povijest i sudjelovati u evoluciji kulture. Osjećam kako se godine i stoljeća smjenjuju, milijarde njih se skupljaju u moj trenutak spoznaje i ja sam ćelija, molekula, ameba, riba, gušter, četvoronožac. Daljnjih dvjesta tisuća godina se smjenjuju vrste Astralophitekus, Homo Habilis, Homo Erektus, Neadertalensis, Homo sapiens i konačno sam ja, Homo Sapiens Sapiens, preživjela.
Osluškujem kako se majka smije i ja se smijem s njom, ritam njenih koraka je drugačiji od ritma mojih skučenih pokreta. Prostor koji sam si stvorila je premalen za ples kojim majka pozdravlja jutro, živi dan i suton, trenutke u kojima njen korak odzvanja u meni njenim blagim glasom. Mozak, tvornica mojih snova, autopoiezom svojih ćelija, buja i širi prostor lubanje dirigirajući novonastajućem orkestru superstruna novi ritam. Iz njega titraju novi tonovi i rađaju se boje.
U devet mjeseci provedenih u majčinoj utrobi, mom malom univerzumu je skupljena cijela evolucija ljubavi. Nastala iz ljubavnog čina, moja prva ćelija je upila tu energiju u sebe i postala duplo biće iz kojeg će se razviti moja svijest. Svijest oblaći haljinu tek naćetog sna i pretvara ga u vrijeme rasta novih ćelija iz kojih titra neko novo, ali još uvijek moje vrijeme. Tijelo ga prihvaća, udružuje se s iskrenjem novonastajućih ćelija. Osluškujem tonove koji do mojih unutarnjih ušiju dopiru iz drugih svjetova.
"Što misliš hoće li biti dječak ili djevojčica?" prepoznajem majčin glas.
"Sigurno će biti dječak." nepoznati tonovi nekog drugačijeg glasa dopiru u moju svijest. Tajnovitost tog glasa izaziva neki čudan osjećaj u meni. Moje ćelije zatitraše i ja začuh svoju misao.
"Ja sam djevojčica." a tek zaćete ruke i noge zaigraše svoj ples.
"To je djevojčica, buni se na tvrdnju o tvom sinu." reče blagim tonom majka.
"Kada ja kažem da će biti sin, onda će se sin i roditi." grubost u glasu koji sam čula izazva u mojoj svijesti pobunu.
"Ti mene ne voliš." pomislih i u istom trenu se zapitah "Što znači riječ volim?"
"Ako bude dječak ja ću ga isto voljeti." majčin blagi glas mi objasni što znači ta riječ.
Osjetih toplinu u ćelijama, energiju koja ih izazva na daljnje sjedinjavanje.
"Ja sam djevojčica." vrisnuh nesvijesna da me majka još nečuje. No iako me nije čula njen glas me ponovo umiri.
"U meni raste sigurno djevojčica. Osjećam njene pokrete, ona pleše svoje gluho kolo u mojoj utrobi i najvaljuje svoj skori dolazak."
Tišina i prasak nekog dalekog zvuka dotaknu moja osjetila.
"Ti nikada nećeš shvatiti što je uistinu ljubav." tiho reče majka i ja osjetih da smo ponovo ostale same.
"Što je ljubav?" pokušah uspostaviti vezu s glasom koji me je smirivao.
Kao da je čuo moj vapaj, glas mi odgovori.
"Ljubav je najljepši poklon prirode, to je osjećaj koji je niknuo i sada sazrijeva u mojoj utrobi. Ljubav to si ti moja još nerođena djavojčice."
To je bio kraj jednog i početak novog zlatnog doba moje svijesti.
Na ulazu u taj novi svijet me dočekuju anđeo čuvar s prstom zaborava, Sofija majka svijetla i tame i svježina zraka koja budi još jedan ritam u meni, ritam disanja. Osluškujem nove, nepoznate tonove neke drugačije simfonije. U glavi tutnji na uzbunu, ćelije u njoj se kao beztjelesna bića pružajući nevidljive ruke isprepliću u kolo. Osjećam udarce njihovih prozirnih nogu kao ritam sna koji sam tek počela sanjati.
Šok poroda je praćen nećim još nepoznatim, nećim ćemu još neznam ime. Avantura života je počela ulaskom u to nepoznato što više nije ono more u kojem sam do ovog trena kupala. Neki novi valovi se razbijaju o hridi moje svijesti i skakuću kao čestice kožom, struje toplinom dodira i prelaze u drugačije titraje. Osluškujem, ali ona poznata simfonija po kojoj su plesale ćelije je utihnula. Čujem neke nove tonove i osjećam neki novi ritam u otkucajma srca. Otvaram oči, sve one blješteće točkice kojih se još sjećam se slijevaju u konture života s kojima sam se ovim trenom sljubila.
To je onaj trenutak u kojem Homo Sapiens Sapiens počinje stvarati svoju povijest i počinje sudjelovati u evoluciji mozga i svijesti.
Što li se to dogodilo u mojoj glavi u ovom presudnom trenutku? Iznad mene lebdi anđeo čuvar s prstom na ustima.
"Šuti o istini, zaboravi je, jer jedino tako možeš živjeti u ovom nemilosrdnom svijetu." čujem šapat superstruna koje se, od anđela, trepereći spuštaju k meni.
"Kakav je ovo ritam koji se rađa u meni?"
"To se svijest univerzuma spojila s tvojim bićem. Ušla si u svijet Homo Sapiensa Sapiensa. Tvoj mozak je spreman za sve izazove koji ga u tom svijetu očekuju. Jedinstven i neponovljiv Homo Sapiens Sapiens se za sada nemora bojati pojave neke, nove rivalizirajuće vrste. Evoluciju ljudskog mozga je na njenom tisućljetnom putu vjerno pratila i evolucija svijesti. Iako svijestan svoje svijesti Homo Sapiens Sapiens još uvijek nezna kako se je, u onom davnom svijetu materije bez svijesti, odjednom pojavila ta svjest, njegov utjelovljeni um, mistična vatra njegovog postojanja, misaono, emocionalno i egoistično "Ja" u njemu. Zaboravi ovaj susret i netraži istinu o početku." šapnu mi anđeo još tiše odlazeći i iz mog pogleda nestadoše treperave superstrune, a moje uši oglušiše. Simfonija koju sam do tada slušala zauvjek utihnu.
Prohujale su godine rasta, sazrijevanja i zrelost već pomalo u meni stari. Sljubljena s univerzumom ja sam, kao i mnogi drugi, prihvatila život i tajnom ovijenu istinu o uzroku našeg svjesnog postojanja. No ja se ipak sjećam, jer jedino što još čujem iz onog davnog vremena je glas majke i rečenica.
"Ti si ljubav draga moja još ne rođena djevojčice."
Živim na plavoj planeti i još uvijek na neki način vjerujem da živim direktno u svijetu koji me okružuje, da su predmeti i događaji dio tog svijeta, i upravo, takvi kakve ih vidim, osjećam i doživljavam.
Evolucija mozga i svijesti je ipak u svom tisućljetnom nastajanju omogućila i razvoj odabranih spoznaja. One su se ujedinile u disciplinu koju nazivamo znanost.
Pokušavam još jednom, sjećajući se naučenog spoznati istinu o tom svijetu u kojem živim. Kroz glavu mi prolaze pročitane istine, sve ono što mi spoznajemo i vjerujemo da je stvarnost, zapravo je samo iluzija naše svijesne spoznaje. Svijet se događa u našoj glavi, jer ga tu, među milionima neurona i njihovih veza, konstruira naš mozak. U mozgu su otkriveni kanali kojima struje informacije, naša jedina, živuća, veza sa realitetom.
Teško mi je povjerovati da je doživljaj realnog svijeta moja apstrakcija, a ne replika onoga što se nalazi oko mene, jer ja još uvijek neznam kako taj svijet dospije u moju glavu, još uvijek neznam što se to događa iza mojih misli.
Bježeći od samoće, koja se poslije rastanka s mladićem i smrti moga djeda, ugnjezdila u moje srce, ja krenuh u veliki daleki svijet. Zaustavila sam se u zemlji u kojoj cvate runolist i počela iznova lutati svjetskim znanjem. Giordano Bruno i njegova Diana su mi cijelo to vrijeme bili suputnici i ja sam, prisjećajući se sutona u maloj kavani i svitanja na trgu cvijeća, ponovo počela tražiti izvor spoznaje u sebi.
Deset godina poslije revolucije cvijeća, osjetih u sebi revoluciju sna.
"Giordano Bruno je imao pravo" pomislih jednog sutona dok sam odlagala upravo pročitanu knjigu "Ja i njegov mozak."
Dijalog neurofiziologa i filozofa mi je otkrio postojanje materije samosvjesti koja nije identična s materijom mozga.
"Moja samosvijest živi svoj samostalni život unutar mog tijela. To je ono o čemu je Giordano pisao u svojim "Herojskom zanosima", što nije uspio dokazati i zbog toga bio spaljen." rekoh šefu s kojim sam surađivala i osmišljavala ples u tijelu, pretvarala ga u vidljivi pokret.
"Taj dualizam je osnova svih monoteističkih religija i uzrok političkim svađama između katolika i ateističkih znanstvenika. Dva znanstvenika, su uvjereni, kao mnogi prije i poslje njih, da se problem, odnosa duše i mozga, neće nikada moći jasno, razumljivo i prihvatljivo riješiti. Oni nisu spremni prihvatiti materijalističku teoriju duše jer ona pobija vjerovanje u zagrobni život." odgovori mi šef.
"Teoretičari u fizici žive i dalje u uvjerenju da će svojim istraživanjima doći do konačnog dokaza da energija naše svjesti potiče od "velikog praska" i da svojim postojanjem dokazuje i beskonačnost duše u konačnosti naših tijela." odgovorih mu sjećajući se satova fizike iz gimnazije i davnih diskusija u maloj kavani.
"Tek ujedinjeno znanje će otkriti istinu." zaključi šef.
"Moram ponovo početi dijeliti misli s prijateljima i pokušati pronači izvor iz kojeg ističe ljubav da bih uistinu mogla osmisliti pokret." pomislih kada sam ponovo ostala sama.
Prisjetih se male kavane i revolucije cvijeća, vremena u kojem sam vjerovala da smo u stanju, stvarajući ljubav, osjećajući je u sebi, šireći je nesebično i oblikujući je u znanje, promijeniti ili bar usmjeriti svjetsku povijest. Desetljeća su prošla kao u trenu, ja sanjajući izvor svijesne spoznaje, još uvijek pokušavam uzburkati tu nedovoljno objašnjenu energiju u sebi i drugima, da bi se možda jednoga dana našli na vratima vremena.

Aleph

2007-11-16T20:56:00.000-08:00

Ponesena snom o beskonačnosti, još jednom potaknuta mislima o Giordanu Brunu ja počeh osjećati u sebi već davno zaboravljene treptaje kojima sam nekada tražila izvor. Pri mom misaonom dijalogu izgovorih ponovo riječ ljubav i ta misao me uistinu ponese u beskraj prekinutog sna. Anđeo mi šapuće o mekanim dodirima duše, o trenutcima koji protekoše kao zrnca pješćanog sata na žalu postojanja. Otvara se oklop moje unutarnje školjke i ja izlazim na pozornicu života i skidam masku neživljenja. Anđeo me uvodi u metaverzum istinskog postojanja i ja postajem ona Fibronaccieva nula u Cantorovoj beskonačnosti. Vrijeme me grli, vrijeme ta tajnovita boćja krv i odnosi me na početak sna, zgušnjava onu tajnovitu osmicu u Alep, simbol bez početka i kraja, prvo slovo Kabale, u mistiku vječne beskonačnosti. .
Stojim na vrhu planine i vidim u beskonačnost kristalni dvorac koji izvire iz magle neke, meni, još nepoznate energije. Podno planine je "mare nostrum", veliki plavi izvor ljepote postojanja. Daleko od sunca, na zapadnoj strani neba je tama u kojoj nema sna. Vidim kako rogato čudovište hrli u mrak postojanja. Na njegovim leđima je mlada žena, ukradeni san iz sunčanih oaza. Rogato čudovište je u svom trku, na granici između dva neba, izgubilo dragocjeni teret. Sunce pruža svoje ruke i miluje izvor iz kojeg se uzdiže svileni oblak i grli izgubljenu ženu i nosi je u kristalni dvorac u kojem slutim ljubav. Tama na zapadnom nebu traje. Čujem topot kopita, neosjećajno čudovište širi svoju moć i postaje vladar mojih misli koje nikada nisu bile na izvoru sna. Vidim goli život koji u svojoj proždrljivosti ubija sanjare. Ljepota i ljubav su ostale s one strane neba, u beskraju kraljevstva koje se širi, iza mojih misli. Da bih je stvarno otkrila izvor i osjetila ljepotu postojanja moram zagrliti trag svjetlosti i krenuti u dubinu sna. Prolazim kroz magloviti oblak nepoznate energije. Na vratima mog unutarnjeg svijeta me dočekuje misao i spriječava mi ulaz. To je misao iz koje izvire svjesna spoznaja mateijalnog svijeta. Moram promjenuti misli, moram ojačati energiju koja me dovela do ulaza u podsvijest. Iz dubine kristala do mojih ušiju dopire, skoro nečujan, tihi vapaj, uzdah koji me potsjeća na djetinjstvo. Osjećam ljepotu majčinog glasa i sjećam se priča koje mi je šaputala kao uspavanke. U mom kristalnom dvorcu je zarobljena mlada žena koja traži izgubljeni dio svoga bića, onog bića čije oči sjaje ljepotom sna i svitanjem koje razbija tamu neznanja."
"To je prošlost, a ne trenutak, to nije beskonačnost." uzrujani glas je dolazio iz mog misaonog labirinta.
"Bez tebe ja nebih mogla krenuti na ovo putovanje, ti si moje sjećanje i moje znanje, jedino s tobom mogu uistinu doprijeti do kraljevstva moga malog univerzuma. Molim te budi popustljiva i sjedini se sa osjećajem koji se u meni sada rađa." zamolih svjesnu spoznaju za strpljenje.
"Ja mogu prihvatiti samo ono dokazano i potvrđeno." usprotivi se moj misaoni um.
"Ali onda postaješ rogato čudovište koje krade ljubav i ljepotu trenutka. Ti si moja misao i ti si brža od brzine svijetlosti i jedino sam na tvojim superstrunama mogla proletjeti milijardama godina da ja pri tome ostarim tek nekoliko trenutaka. To je bilo dovoljno da shvatim da sam samo u kratkom posjetu plavoj planeti i da ćeš me ti jednoga dana ponovo vratiti u beskonačne plave daljine univerzuma. Toga ću dana ponijeti svoje vrijeme i svoj prostor u vječnost Božijeg sna. Moj pokret će se tada uistinu sjediniti sa pokretima univerzuma i ja ću kao svi prije mene postati dio duše svijeta." šapnuh novim tonovima spoznaje

Pronađeni izgubljeni raj
Ušla sam, bar misaono u divlji svijet kvanta, najsitnijih djelića univerzuma i zaključila da u njemu vladaju zakoni koje je teško spoznati čistim razumom. Taj svijet je, za moj um, pun nebrojenih iznenađenja, svijet u kojem se događaji odvijaju bez nekog objašnjivog razloga, svijet u kojem jedna čestica u isto vrijeme može biti na dva različita mjesta, ona može biti točkica, val i titrajuća struna. No taj je fascinantni svijet u isto vrijeme i moj svijet.
Svaki djelić toga svijeta postoji od samog početka univerzuma. Prije nego se spustio cvijet u mom vrtu, on je možda bio u zubu nekog dinosaurusa, u plavoj kosi Marilyn Monroe ili je lebdio pješčanom olujom nas Saharom. Misaono smo otkrili paralelne univerzume, dokazali postojanje drugih galaksija, ali na tom misaonom putu još uvijek nismo otkrili mjesto gdje se krije davno izgubljeni raj. Priče nam govore da tamo nema vremena, tamo je skrivena vječnost, beskonačnost i besmrtnost.
Ako je ovaj naš svijet uistinu samo Božji san, dozvolimo mu da dalje sanja, ostavimo ga u miru njegovog vječnog postojanja.
Raj se možda sakrio u tišini iza vremena, tamo gdje trenutak traje dulje od svih ovih naših prohujalih milijarda godina. Možda uistinu tamo izrasta drvo spoznaje i njegovi plodovi padaju kroz vrata vremena i postaju neuništiva energija našeg postojanja.
No moderna znanost nam danas priča nešto drugačiju priču. Univerzum je beskrajan, on se sam iz sebe razvio, on sam sebe stvara i u tom beskraju vlada vječnost koju on stvara svojim trenutcima.
"Što je univerzum?" pitam svoju svjesnu spoznaju otvarajući knjigu "Najkraća priča o vremenu".
Rečenicama "Mi živimo u čudesnom i prekrasnom univerzumu." i "Da bi ga u njegovoj starosti, njegovoj veličini, u rastu njegove snage i njegove ljepote uistinu mogli cjeniti, potrebna nam je velika sposobnost predočavanja." počinje njeno prvo poglavlje knjige. Odmah zatim slijedi rečenica "Mjesto koje čovjek, u tom ogromnom kosmosu, zauzima djeluje skoro beznačajno, ali mi se moramo potruditi da otkrijemo i razumijemo ulogu koju je čovjek igrao u cijelom tom razvoju"
Kasnije u tekstu prvog poglavlja se redaju i pitanja:
"Što mi znamo o univerzumu i zašto mi to što znamo, znamo?"
"Odakle je došao univerzum i u kojem smjeru se on razvija?"
"Je li uistinu imao početak?"
"Ako je tako, što se dogodilo prije?"
"Što je vrijeme?"
"Hoće li ono jednom završiti?"
Poglavlje završava rečenicom "Samo budućnost, bez obzira kakva ona bude, će nam moći odgovoriti na ta pitanja ." Opet ta budućnost, a ni riječi o trenutku bez kojeg nebi bilo ni univerzuma ni vremena.
Na početku modernog razmišljanja, na kraju renesanse je čovjek i njegovo biće počeo uistinu interesirati znanost. To je bio početak razvoja antropologije, znanost o čovjeku, koja je upotpunila dotadašnju kosmologiju.
Giordano Bruno je bio jedan od prvih antropologa. Njega je kosmos interesirao samo u toliko koliko je mogao definrati čovjekovu samosvjest u odnosu na njega. Spoznavajući postojanje u kosmosu čovjek postaje dio njegove beskonačnosti, jer se kosmos i svi prirodni zakoni zrcale upravo u čovjeku. Giordano Bruno nije filozofirao samo o čovjeku, nego i za čovjeka. Njegova knjiga "O herojskim zanosima" je djelo o poetici i etici napisano za čovjeka. Čovjekova svijest je osnovna energija koja pokret pretvara u kretanje. Dokaz dinamike misli ne leži u nastajanju linearne spoznaje, nego u spiralnim pokretima koje Bruno naziva metafizčkim pokretima. Zakretanja tih spiralnih pokreta se sužavaju, ali nikada ne dospiju do središnje točke vrtnje. Ta točka je samosvijest, točka iz koje prizlaze sve ostale spoznaje, pa kao osnovna i spoznaja prostora i vremena.
Svjesna spoznaja sebe samoga i herojski zanos za istinom početka su put ka osmišljavanju pokreta kojim stvaramo svoj prostor i vrijeme. Samosvijest tada spoznaju pretvara u život.
Slijedim Brunove misli i mislim vrijeme i osjećam njegovo titranje u sebi, utapljam se u beskrajnom prostoru mojih misli iz kojeg izranja moje tijelo u pokretu. U tom trenutku se spoznato vrijeme i prostor preobražava u čovjeka koji spoznaje, kaže Bruno i ja osjećam kako se moje misli preobražavaju u prostor- vrijeme u kojem trajem. Dinamika mojih misli me povezuje s univerzumom i ja se uspinjem Jakobovim stepenicama u vječnost postojanja. Ja i moj um sjedinjeni energijom postojanja, zaustavljeni u trenutku svjesne spoznaje postajemo most između znanosti i poezije i zajedno živimo priču o početku svijeta. To je trenutak konačnog buđenja i ja vidim ponovo titranje super struna i čujem simfoniju neba i pronalazim odgovor na pitanje, "Što je univerzum?"
Univerzum je uistinu živo biće koje samo sebe stvara, nikada ne završava i traje u svom vječnom gibanju. U mom misaonom labirinu se krije Ariadnina nit koja me spaja sa zvijezdama i ja čujem misao o postanku i misao o nama, našem vremenu i prostoru. Onaj tko otkrije božansku istinu u sebi taj više neće moći živjeti u neznanju, taj umire za ideju.
.
Zakon stvaralaštva

Stvaralaštvo je svojstvo koje smo religijom personificirali u ime velikog Boga. On je stvoritelj neba, zemlje i vremena, on je taj koji je prvom čovjeku udahnuo život i poželjeo da čovjek sam sebe i svoje vrijeme stvara. Tako nastade prvi zakon ljudskog sazrijevanja. Mistificirajući početak, čovjek ga se počeo i bojati. Iako vjeruje da je sve volja Božja, on je prestao slijediti njegovu prvu želju i zaboravio zakon po kojem je nastao.
Vjerovanje da iz ništa, može nešto nastati, nije dokazano ni u jednoj mitologiji, pa čak ni u Bibliji. Usprkost tome je taj postulat u vrijeme srednjeg vijeka postao dogma. Svijet i čovjek u njemu nije nastao iz sebe samoga nego voljom Božjom.
"Ex nihilo nihil fit" uskliknuo je Giordano Bruno braneći čovjeka.
"Bog je svemoćan" vrištali su crkveni oci
"Bog je od crkve izmišljena riječ da bi suzbila stvaralačku snagu u čovjeku, a Bog, ta snaga je u svakome od nas. To je ono kontemplativno u meni." Giordano Bruno je već onda pokušavao dokazati ono što još uvijek znanstveno nije dokazano.
Istina je, ideje se ne rađaju u praznim glavama. Svijet ideja nastaje iz podataka koje smo pohranili u onom dijelu mozga koji je odgovoran za pamćenja i sjećanja. Što više podataka to više ideja, to više mogućnosti da uspijemo uistinu pronaći nova rješenja starih problema. Vrijeme tada postaje sudionik u traženju istine o toj čudesnoj dimenziji našeg postojanja.
Mi smo vrijeme rastegnuli i podjelili, mi smo ga odvojili od sebe i stalno trčimo za njim. Stvorili smo model velikog svijetskg sata po kretanju nebeskih tijela i on nam omogućuje mjerenje i određivanje zakona u prirodi. Taj veliki svijetski sat sadrži vrijeme u sebi, vrijeme vidljivo u putanjama sunca, mjeseca i zemlje. Promatrajući beskrajno zvijezdano nebo mi vidimo pokrete u njihovom nastajanju, tim pokretima brojimo svoje sate, dane, mjesece i godine ne osjećajući taj isti pokret u sebi.
Spoznajmo zvjezdano nebo u sebi, prepoznajmo sunce negdje u dubini svoje kinesfere, počnimo gledati unutarnjim očima i tada ćemo vidjeti kako se planete kreću na svojim putanjama i kako se tamna energija širi našom svijesti. Mi smo mali univerzumi u velikom, ali u isto vrijeme i više od velikog univerzuma jer mi smo spoznali da on postoji i mi tako posjedujemo više od njega. Milijarde tih malih univerzuma lutaju plavom planetom nesvjesni svojih snaga i svoje moći. Mnogi uzaludno muče svoja tijela i svoju dušu da bi se možda jednoga dana spojili sa vječnosti i beskonačnosti velikog svjetskog sata ne osjećajući taj sat u sebi. Tisuće znanstvenika luta granicom između znanja i neznanja tražeći izvor energije koja im taj put omogućava. Dokazali su da je prostor i vrijeme u nama, ušli u najsitnije djeliće materije i dokazali da ona nije čvrsta, da je ona samo vrtlog energije iz koje se razvio ovaj veliki svijet.
Ako je uistinu na početku bio Bog, mali univerzum, ono duplo biće koje je svojom misli u sebi osmislio pokret i čovjeka onda mi uistinu nosimo u sebi gene stvoritelja i u sebi nosimo cijeli svijet.
Zar svako vjenčanje nije sjedinjenje energija u novo biće koje u sebi nosi znakove anime i animusa, biće iz kojeg nastaje novi čovjek, novi mali univerzum.
Stvaralaštvo je od samog početka u nama, ono je naša duševno- emocionalna supstanca, zaliha koju moramo znati i koristiti. Naročito danas, kada smo bombardirani proizvodima tuđih ideja, trebali bi koristeći svoje zalihe razvijati svoje umijeće. Direktna spoznaja svijeta u kojem živimo i spoznaja sebe samoga otkriva puteve ka tim, često zatomljenim, zalihama neprerađenih i nespoznatih osjećaja. Umijeće izrasta iz podsvijeti, onog beskrajnog mora naše svijesti u kojem prividno miruje naše emotivno "Ja". Zaronimo u sebe sama, zaplovimo nevidljivom dimenzijom prostor- vremena, tom čudesnom stvarnosti naše duše. Iz nje proizlaze ideje po kojima nastaju otkrića.
Intuitivno, neposrednim zamjećivanjem, ulazimo u beskrajni svijet ideja, doživljavamo svoje duhovne oluje iz kojih, kao bljesak munje, izrastaju naše misli. Misao putuje u nebo i spaja se sa izvorom, a njeni proizvodi ostaju oko nas kao izgovorena ili napisana riječ, nacrtana slika ili isklesana skulptura.
Bog sanja naš život i proizvodi energiju koja se uvlači u trenutak našeg svjesnog postojanja. Stvaralački um se pita iz čega je nastalo to duplo biće koje već milijardama godina neumorno snuje nove snove.
"Ex nihilo nihil fit" prvi je rekao Lukrecije
"Sve ima svoj uzrok" odgovaraju znanstvenici
"Što je uzrok postanku svijeta?"
"Svijet sam."
"Gdje je tu Bog?" pitaju crkveni oci
"Boga moram znati misliti i on je onda u meni." odgovaram sjećajući se Giordana Bruna.
"Što je svijet?"
"To je ono što se događa u mojoj glavi"
"Tko je stvoritelj tog svijeta?" ustrajni u svom vjerovanju pitaju crkveni oci
"Ne vaš, nego moj Bog"
"Tko je tvoj Bog?"
"Energija kojom mislim, volim, osjećam. Ona je izvor i ušće mojih snova, njome vidim, slušam, kušam, mirišem i dodirujem, bez nje nebi bilo svijeta u mojoj glavi"
"Kako je svijet ušao u tvoju glavu?"
Svijet nije nastao, on nastaje i traje u trenutku u kojem ga spoznajem. Milijarde godina su skupljene u treptaju moga, tvoga i vašega oka. On je bio i on će biti, njega je spoznavao prvi čovjek kao što će ga spoznavati i posljednji.

Alegorija pokreta
Malen, neprimjetljiv i neosjetljiv pokret je stvorio prvu misao iz koje su se razvile sve ostale. U katedrali spoznaje sam, slušajući misli Giordana Bruna, osjetila i njihovu istinitost. Sveti gral, izvor života je u meni samoj i u svakoj točki univerzuma. Krenuh mislima ponovo od one svjetleće točke za koju sam onda pomislila da je središte svijeta i proživljavam početak. Prvo je bila središnja točka zavrtanja, točka u kojoj su se susrele svijest i podsvijet, dva osnovna pola našeg postojanja iz čije se ljubavi rodio spiralni pokret i počeo stvarati samosvijest. Samosvijest raste, superstrune u njoj titraju, a spiralna dinamika misli stvara prostor u kojem samosvijest spoznaje nastajuće dimenzije. Središnja točka postaje struna i stvara drugu dimenziju, radius kružnice koja daljnim titranjem prelazi u kuglu. Prozračna kugla se kao balon širi, strune titraju u njoj, hrle u zagrljaj, sjedinjuju se i plešu, a iz tog plesa se rađaju nove strune koje svojim plesom stvaraju nove malene harmonične prostore, nove točkice. Milioni takvih malenih duplih bića plešući gluho kolo šire krug svog postojanja. Kola se odvajaju, nastaju nova izgledom drugačija kola. U sve većoj prozraćnoj kugli zasja svjetlo i pojavi se tama, svijest i podsvijest univerzuma se spojiše u život. Superstrune, ta dupla samostvarajuća bića svojim neprestanim plesom grade atome, sjedinjuju se u ćelije, rastu u molekule sjedinjuju se u sunce i kugla dobi toplinu i nove zakone. Obasjana u cijeloj svojoj harmoniji kugla pleše svim svojim strukturama, iz nje u njoj izranjaju nove kugle i one plešući svoje puteve slijede sunčanu svjetlost na njegnom putu. Odjednom iz tame zasja plava kugla. U vrtlogu njenog nastajanja se odvojiše čestice i kao kristali zasjaše njenom površinom. Strune sunčeve svjetlosti se spojiše s tim kristalima. Iz te sinteze niknu zelena boja i izmješa se sa plavetnilom, a oko malene plave kugle nove strune zaplesaše svoj novi ples.
Plava kugla je dobila plašt i njime se odvojila i postala prepoznatljiva u samosvijesti univerzuma. Tu u tom plavetnilu vode i zelenilu života strune zaplesaše svoj samostalni ples. Ecce, gle nastade zemlja. Autopoiesa, samostvarajući proces duplih bića pređe u dinamički samoorganizirajući proces cijelog sustava i postade prvi zakon koji je zavladao plavom kuglom. Ecosfera zasja svojom ljepotom i postade vječna pratilja najvećeg svećenika univerzuma, sunca. Vrijeme koje se iz prvog pokreta zajedno s njom stvaralo se podijeli u dan i noć, godišnja doba i godine i stoljeća. Prvi pokret, aktus purus je autopoieza, samoorganizirajući proces iz kojeg izranjaše mora, rijeke, brda i doline. Tako je iz prvog pokreta nastao plavi planet na kojem je pokret izrastajući iz sebe samoga razvio čovjeka. Vidim plavu ljepoticu kao na dlanu i uspoređujem ja sa zamišljenom državom sunca. Ona je podijeljena u sedam sfera , sedam kontinenata, a njome doista vladaju, iz prvog pokreta rođena, tri kneza, snaga, mudrost i ljubav i oni stvaraju vrijeme tu četvrtu protegu moga sna

Univerzum uma

2007-11-16T20:55:00.000-08:00

Mislima ulazim u Platonov svijet ideja i pred mojim unutarnjim očima se otvara beskraj pun titrajućih iskrica koje sjaju kao zvijezde na nebu. Svaka nova misao je i nova iskra, prostor koji se mojim mislima širi me potsjeća na superprostor beskrajnog univerzuma. Ulazim u beskraj sna iz kojega se više ne želim probuditi. Tu više nema tajni niti neobjašnjenih zakona. Spoznajem da nisam kradljivac Božjeg sna, ja se sljubljujem s njim i ja sam samo san. San je znanje o sebi samome. U mojoj dubini su pohranjene sve tajne i sva čudesa svijeta. Krenuh tim dugačkim putovanjem da otkrijem zakone stvaralaštva i spoznam tajne tog vjekovnog sna.
Mali univerzum u beskraju Božjeg sna nosi u sebi sve evolucije i mjene i zakon stvalaštva. Uđoh misaono u taj novi svijet. Prva i osnovna istina koju spoznah je da se beskonačnost i vječnost krije u konačnosti moga fizičkog tijela.
To je bolna istina o mom trajanju na plavoj planeti, ali ja sada osjećam njeno zrcaljenje u sebi, planeta je pluća mog malog univerzuma. Zatvaram oči i vidim boginju Geju kako mi prilazi. Geja me pozdravlja titrajima zraka. Udišem i osjećam njeno gibanje u sebi. Ona me hrani i odaje mi sve svoje tajne u isto vrijeme.
"Ne boj se prolaznosti. Ti posjeduješ četiri tijela" šapuće mi boginja svakim udisajem.
"Ja još uvijek osjećam samo jedno." odgovaram izdišući strah i udišući svijesno ljepotu sjedinjenja njenog i mog postojanja
"Tu se neradi samo o osjećaju, nego o učenju kako osjećati osjećanje osjećaja."
"Što još moram učiniti da bih naučila osjećati osjećanje osjećaja?"
"Onaj tko to želi saznati mora se potruditi da u sebi samom pronađe izvor znanja. Na tom izvoru su skupljene sve tajne prirode u kojoj vjeruješ da živiš. Ti ne živiš na planeti, nego je svojim postojanjem stvaraš."
"Dok udišem ti mi poklanjaš život."
"A ti mi ga svakim izdisajem vraćaš da bih i ja živjela."
"Ti si prije početka svijeta bila boginja. Zar ti nisi vječna i besmrtna?"
"Ja sam tvoje drugo tijelo. Ne otvaraj oči i udahni još jednom. Udahni duboko i dugo. Tvoje želje i tvoji osjećaji se stapaju u osjećanje novog osjećaja. Ja sam tvoje astralno tijelo u tvom malom univerzumu. Mnogi ljudi to nikada ne osjete jer ne teže ka izvoru znanja u sebi. Fizičko tijelo je konačno, ono izvršava sve, za život, važne funkcije. Astralno tijelo je luksuz bez čije svjesne spoznaje se može živjeti, dapače može se djelovati intelektualno, obrazovano i nadmoćno, ali bez te spoznaje se nikada ne dotakne izvor stvaralaštva u sebi."
"Gdje je izvor stvaralaštva?"
"To je tvoje treće tijelo. Ono je skriveno u idejama koje ga kao bljesci munja osvjetljuju u tami neznanja."
"To su ove iskrice koje sjaje pred mojim unutanjim očima." zapitah boginju planete.
"To tvoje treće tijelo izrasta iz tvog znanja i jačat će tvojom svjesnom spoznajom, to je tvoje duševno tijelo. Tvoje duševno i astralno tijelo su izgrađeni od istih supstanci kao i fizičko, ali kod mnogih ta tijela ostaju ne iskristalizirana i oni ih jednostavno ne spoznavaju. Tek spoznajom četvrtog tijela ti ćeš biti u stanju osjetiti osjećanje osjećaja u sebi. Tek tada ćeš slijedeći titraje u svom malom univerzumu postati dio velikog. "
"Kako ću spoznati moje četvrto tijelo?"
"Sjeti se Lukrecija i njegove izjave."
"Ex nihilo nihil fit."
"Da za sve je potreban uzrok. Tvoje četvrto tijelo je ključ za istinsku spoznaju tvog postojanja u velikom univerzumu, ali ne zaboravi da nijedno tijelo nemožeš osjetiti bez spoznaje drugoga. Ti nisi zbroj djelova nego cjelina. Tvoja svijest, sva tvoja Ja i tvoja volja čine četvrto tijelo koje je uzrokom spoznaje posjedovanja svih ostalih. Udahni duboko i dugo. Dozvoli svim svojim tijelima da dišu, ne traži izvor spoznaje izvan sebe, ne traži početak u nepreglednim daljinama tuđih sfera. Izvor je u tebi, on je stvoritelj koji svojim vječnim postojanjem u tebi stvara svijet u tvojoj glavi."
"To je moj utjelovljeni um." uskliknuh pobjedonosno
"To je tvoja svijest o njemu." odgovor boginje se sakrio u moj duboki udisaj.
"Što je onda svijest velikog univerzuma?"
"Ja neznam točno što je svijest velikog univerzuma. To je neodređeni pojam koji svatko upotrebljava onako kako želi i kako mu odgovara. Kod većine je to obično misao izrasla iz maštarija, asocijacija dnevnih snova povezana s pojačanim radom središta za osjećaje u velikom mozgu."
"Zar ti na svojoj putanji velikim univerzumom nisi osjetila djelovanje te svijesti?"
"Svijest je unutarnja kakvoća, tuđu svijest nemožemo osjetiti niti dokazati. Svoju možeš spoznati, ali samo ako ju uistinu posjeduješ, ali jedno ti mora biti jasno. Svijest nije postojana, ona je kao i sve drugo u prirodi, samoorganizirajući energetski proces koji se, stvarajući tvoj trenutak spoznaje, uvijek mijenja."
"Znači li to da se svijest velikog univerzuma isto tako neprestano stvara i da je zato nemožemo točno definirati?" upitah izdahom.
"Tek spoznavajući svoju možeš pokušati razumjeti tuđu svijest. Ostani u svom, malom univerzumu i spoznaj njegove tajne." udahnula sam Gejinu misao i osjetila titraje u sebi.
"Hoću li onda uistinu biti sudionik u životu univerzuma?" izahom postavih ponovo pitanje
"Tvoja znatiželja nema kraja. Onoga trenutka kada u sebi spoznaš veliko svijetlo i vidiš nastajanje boja koje ga čine, tada ćeš znati da su to vrata vremena i moći ćeš odlučiti s koje njihove strane želiš živjeti." Geja je svojim blagim tonovima, kao nekada majka dlanovima, milovala moju svijest.
"Mnogi su prije tebe tražili dušu svijeta izvan sebe i ona je ostala tajnom obavijena magija, skrivena u legendama, u svetom gralu i kamenu mudrosti koji se krije u najdubljem sloju duše koja uistinu živi, ali je često nespoznata od čovjeka."
"Tisućljeća su se smjenjivala, svo blago nekadašnjih misli je skriveno u bibliotekama, na prašnjavim policama se još uvijek gomilaju knjige, zaluđujuće maštarije prošlih umova se pretvaraju u misaone slike koje se slažu u galeriji mog pamćenja, ali ja još uvijek nisam dosegla istinu. Ispričaj mi kako je nekada bilo, zašto nitko do sada nije uspio pronači to tako željeno svijetlo? Povedi me u suštinu stvari, razotkrij mi tajne misli koje su i tebe stvarale." izustih glasno svoju novonastalu spoznaju.
Plava planeta, u dubini mog malog univerzuma, zatitra sretnim trenutkom. Moje misli se počeše oblikovati u nove slike i pred mojim unutarnjim očima poteče kao rijeka film o početcima spoznaje.

Mimikrija duše

Čovjek je satkan od treperavih struna i njegovim tijelom se širi simfonija Božjeg sna. Pri rođenju osuđen, prstom anđela čuvara, na život pun unutarnje šutnje čovjek nečuje tu simfoniju, osuđen na samo trodimenzionalnu spoznaju, zatvoren je u špilji neznanja iz koje nazire samo sjene stvarnosti. Začahuren u svome ne znanju čovjek se često pita postoji li netko u očima tuđim, netko nevidljiv očima zamagljenim sjenkama zamučenog unutarnjeg sunca. Slijep za mimikriju svoje duše i gluh na sonatu svoga sna, čovjek traži istinu lutajući zvjezdanim stazama nedohvatnog mu kozmičkog beskraja. Prisjećam se vremena kada sam jezdila nebeskim vrancima ka zvijezdi pod kojom sam rođena i tražila utjehu u mjesećevim mjenama. To je bilo ono vrijeme nepostojanja u sebi samoj, vrijeme u kojem sam pjesmama pokušavala izraziti to u sebi nedoživljeno stanje duše, opisati taj čudesni pejsaž stihom koji je izlazio iz srca koje je odkucavalo samo svoje probne odkucaje.

Svjesna te činjenice zaustavih se jednoga dana na pješćanom žalu i promatrah veliko plavo more koje se na horizontu spajalo s nebom i nestajalo u beskraju, nestajalo u, mojim očima, nedohvatnim širinama spoznaje. Vidjeh pjenu satkanu od vrtloga u kojem se krije duša oceana, osluškivah šum valova i more mi je kao velike orgulje sviralo sonatu o snu, u kojem se krije istina njegovog postojanja. Leptirasta galija iz mojih davnih snova je nestajala ne horizontu i ja spoznah da je prostor uistinu zaobljen.
Ta slika još uvijek iskri pred oknima moje duše, kapljice velike vode blješte pod suncem i spajaju se sa strunama zraka koji udišem. Nad velikom vodom titra podne i ja odjednom vidim treperave superstrune i pričinja mi se da čujem simfoniju univerzuma. Veličanstvenost tog trenutka uvijek u meni budi želju da osjetim i moje, rođenjem utihnule, tonove, da čujem život u sebi, da susretnem onog nekogo, kojeg sam godinama tražila u očima tuđim.Spuštam se na topli pjesak, zatvorenih očiju i opuštena se predajem suncu, zvukovima vjetra i morskih valova, mirisima mediteranskih trava i čempresa. Podne traje i iako se oko mene baš ništa ne događa ja ne osjećam dosadu. Osjećam lakoću postojanja i tijelom se širi nešto čudesno, čarobno, neopisivo, ali to nešto je samo moje, to je onaj netko očima nevidljiva, netko neznan, a srcu zna, to, dosad bezimeno nešto, nazivam ugoda.
Pitam se od čega se sastoji ta ugoda, šta je to ugodno za mene? Je li to toplina kože koja se prenosi u dubinu do mišića koji se opuštaju tako da mogu osjećati svaki i najmanji pokret tkiva od kojem sam sazdana. Tijelo kao da je izgubilo težinu, pa iako ležim naizgled nepokretno tijelo lebdi slično zvjezdanom prahu, opušteno u svom postojanju kao da ne osjeća silu teže. Dišem i osjećam ritam srca i protok krvi. Tako opuštenoj mi se čini da sam puna energije, da bih uistinu slično Ikarusu pogla poletjeti ka suncu, ali ja ostajem ležati u zagrljaju topline i osjećam kako se moja duša i tijelo spajaju u ljepotu ovog svjesno spoznatog trenutka. Taj osjećaj se difuzno širi cijelim tijelom i ne postoji određeno mjesto gdje bi ga smjestila."To je onaj netko očima nevidljiv, netko umu neznan a srcu znan, to je osjećaj ljepote i lakoće postojanja, pozitivna emocionalna energija, energija koja hrani i dušu i tijelo." pomislih ne otvarajući oči.Misao nastala na izvoru pozitivne energije postaje uistinu snagom postojanja, kozmički impuls koji me spaja sa početkom i ja počinjem osjećati prvi pokret u sebi. Više nema prepreka niti granica, nema otpora niti napetosti. Sve što osjećam je harmonija, lakoća i ljepota oblika te čudesne energije od koje sam sazdana.
Aktus purus, prvi pokret je postao osjetljivi pejsaž mog unutarnjeg prostora. Kao u dionizijskoj opijenosti, moje tijelo je prešlo u čisti osjećaj, postalo je cjelina oslobođena svega ružnoga, cjelina slobodna u svom nastajanju. Doživljavam sinestezijsku spoznaju tijela, spajajući vizualne, akustične i taktilne osjećaje u neku vrstu moje unutarnje mimikrije.

Anima mundi

2007-11-16T20:53:00.000-08:00

Duša svijeta, to veliko svijetlo konačne spoznaje živi u ljudskom iluzijom nastaloj čvrstoj materiji nebeskih i zemaljskih tijela i kao zarobljena božja ljubavnica čezne za čovjekom koji će je jednog dana osloboditi iz tih okova. Izvršavanje tog sudbonosnog zadatka će biti najčudesnija sposobnost ljudskog uma, koja će postati stvarnost tek u trenutku svjesnog spoznavanja mogućnosti koje čovjeku nudi njegov utjelovljeni um.
Dok su crkveni oci to veliko svijetlo, dušu svijeta tražili na nebu, alkemisti su veliko svijetlo tražili u materiji, a Giordano Bruno u sebi i u svakom čovjeku.
Za alkemiste je duša svijeta bila Božja iskra koja se skrivala u tami materijalnog svijeta i oni su pokušavali tu iskru i pronaći, iskru koja će metale pretvarati u zlato ili čovjeku poklanjati vječnu mladost. Stoljeća su se smjenjivala, ta sveta iskra je ostajala skrivena u vjerovanju u nju. Univerzum je bio statičan i zemlja je bila njegov centar, a raj je bio carstvo iza univerzuma. U čast toj, tajnom obavijenoj, svetoj iskri su se k nebu podizale katedrale, religiozni projekti čiji je cilj i razlog bio prosvjetljenje čovjekove duše. Katedrale su kuće u kojima je stoluje Bog, nevidljiv ali svemoćan. Svete mise, službe i zahvale Bogu, su bile vrijeme prividnog mira u kojem se nije starilo, a uzimanje hostije, tijela božjeg je bio ljek koji je branio od svih bolesti.
Zemaljski vrt u to vrijeme kao da je usahnuo, mitovi zamrli, u legendama više nije bilo vila. Sve što je bilo vrijedno i što se vjerovalo nalazilo se u Božjem vrtu neprolaznosti. Naša plava planeta je u tim mračnim stoljećima bila prolazno prebivalište za fizikalna tijela koja su isto kao i ona konačna. Ničeg važnog osim naučenog neznanja nije bilo na njoj.
Tek za vrijeme renesane je duša svijeta ponovo oživljavala prirodu u zemaljskom vrtu, ali ju je i dalje oblikovala voljom Božjom. Naša plava planeta je djelovanjem tog nečeg magičnog dobila čudesnost, a svaki djelić prirode, pa čak i čovjekovo tijelo, je u sebi nosilo transcedentnu postojanost te magije. To je bilo ono sretno doba kada su vile i vilenjaci, ponovo probuđeni iz svog srednjevjekovnog sna, ponovo lutali našim šumama.
Duša svijeta je u tom vremenu bila esencija Stvoritelja koja stvara i razvija život i upravlja univerzumom. Ona je bila osnovni princip kreativnosti, pa su renesansni umjetnici vjerujući u savršenstvo Stvoritelja, njegovu volju izražavali u svojim djelima. Renesansna umjetnost je nastajala po istim proporcijama po kojima je nastajala priroda i čovjek u njoj. Vjerujući da Božja ruka upravlja dušom svijeta, tadašnji umjetnici kao da su svoju stvaralačku snagu crpili iz te čudesne energije i njihova djela su postajala izraz onoga što je Božja ruka stvorila, a njihove oči gledale.
Giordane Bruno je na kraju renesanse pokušao, tu tek probuđenu snagu ljudskog uma, pretvoriti u svjesnu spoznaju, a Božju iskru u ljubav koju svatko samim sobom stvara i poetizirajući on je svoju konačnu spoznaju, tu Božju iskru budeći antička božanstva, nazvao Diana.
Ortodoksno vjerovanje katoličke crkve, je bilo jače od pjesnika sna i Brunovih nedokazivih misli.
U svom prvom zatočeništvu u venezijanskoj tamnici Piombi Giordano Bruno je podučavao svoje učenike ideji koja će ga nadživjeti i koju oni nesmiju zaboraviti.
Pablo Simon, primivši Majstora za ruke, reče mu da će mu vrlo brzo Braća iz Venecije vratiti slobodu, razumom ili silom.
"Ne, dobri moj Brate! Radije ostajem živ u smrti nego mrtav u životu... Ako usvojimo iste metode kao Inkvizicija, ako pribjegnemo nasilju i laži, prije ili kasnije postat ćemo poput njih. Tako, baš kao što se tijelo privikne na alkohol, duša se privikne na okrutnost i na koncu uživa u moralnoj uspavanosti koja ju prati. Moramo zadržati kontrolu nad svojom maštom. Ušli ste u pokvareni krug da mislite i zamišljate samo moje patnje, ali zaboravljate plodove koje će donijeti u budućnosti. Oni nisu u "Piombiju" zakopali "mene", već samo jednu malenu klicu filozofije koja će proklijati u nadolazećim stoljećima. Ne oplakujte klicu, mislite na stablo! Doći će dan, Braćo, kad će mudrost civilizacija starijih od naše obnoviti izvor znanja u nama. Toga dana, dogmatsko i separatističko shvaćanje past će; dok me danas zatvaraju jer tvrdim da je Zemlja okrugla, Sunce središte sustava i svaka zvijezda os nekog drugog, sličnog sustava, s vlastitim stanovnicima i posebnim konceptom o Božanstvu. A jer toga nema u današnjim knjigama, shvaća se kao laž... Jao, Braćo! Plačem zbog vas koji ostajete živi među njima, ali vam i zavidim: učinit ćete mnogo za čovječanstvo." govorio je Giordano
"Kao žrtva svih ovih mučenja, vi još uvijek mislite na dobrobit čovječanstva?" prasnu venecijanski učenik.
"Da, Brate Marco... i ono će također, usred svojih patnji, misliti na svoju dobrobit."
"Mi i čovječanstvo, mi vas želimo živa, tako nam možete mnogo dati."
"Ne, Pablo Simon! Smrt ima temeljnu vrijednost u životu ljudske osobnosti i naša duša mora je potpuno iskoristiti. Možda će vam jednog dana reći da sam pokleknuo pred smrću. Odsada znajte, lagat će vam."
"Kako bi mogli poštovati istinu ako ju nisu poštovali čak ni u njihovim Svetim Knjigama?" upita de Venti
"de Venti, "sveta srdžba" je dopuštena samo onima čije je srce čisto, jer ga ne koriste da bi razorili, nego, naprotiv, stvorili...! Pazi da ne mrziš!" upozori ga Giordano
"Ja mrzim samo laž!"
"Ja vam kažem da laž ne postoji. Borite se protiv nje a da joj ne pridajete mnogo važnosti, zagovarajući istinu, Univerzalnu Istinu Mudrosti, Religije bez nacionalnosti, ni vremenske epohe, niti dogmi... Oprostite mi, moje fizičko tijelo je krajnje slabo i umara se... Neću vam moći još dugo govoriti..."
"Želimo ostati uz tebe, plemeniti filozofe."
"Onda ne zaboravite moja djela. Više sam u njima nego u ovom okviru od umiruće puti... Napustite "Piombi". Ovdje vladaju samo bol i neznanje."
Giordano, kojeg su podupirali učenici, zatvarao se u sebe poput lotosa u smiraj dana. Pablo Simon i Marco de Venti su poveli mlade venecijance prema izlazu.
Spalivši ga na lomači, moćnici toga vremena su vjerovali da će ugasiti i tu iskru svjesne spoznaje, odvojivši dušu od materije.
Svijet je postao bezdušna mašina kojom je čovjek racionalno počeo upravljati. Čudesan svijet stvaralaštva, svijet tajnovitih snaga je postao san koji se dalje sretao samo u poeziji i laboratorijima zanesenih znanstvenika. Apsolutnost prostora i prolaznost vremena je običnog čovjeka zauvjek odvojila od izvora njegovog čudesnog postojanja. Sanjari su sanjali dalje i tražili istinu u neobjašnjenim zakonima prirode.
"Priroda nije samo ono što mi vidimo" mislili su ponovo hrabri gledajući u beskraj noćnoga neba.
"Od čega li smo mi i univerzum uistinu satkani?" razmišljali su drugi u svojim laboratorijima i sanjali prostor i vrijeme sjedinjene u četvrtu protegu našeg postojanja.
"To je san koji će se ostvariti samo izbranim umovima." tvrdili su neki znanstvenici .
"To sliči nastajanju nove religije." mislili su sanjari i tražili puteve ka spoznaji te magične dimenzije.
"Oni koji uspiju sjećanje usmjeriti na sebe sama, koji se uspiju uistinu sjetiti svih svojih prošlih stanja, tek oni će uspjeti ostvariti spoznaju postojanja u četverodimenzionalnoj stvarnosti trenutka." pokušavali su neki privući pažnju neukih.
Naša stvarnost je višeprotežna, tvrde znanstvenici danas i otvaraju nam veći broj puteva ka njenoj spoznaji.
"To je svojstvo još nedokućenih, najsitnijih struna iz kojih smo mi i univerzum satkani. Tri kvantna broja su nam dokazala postojanje kvanta, najmanjeg paketića energije. Na Deskartesovim koordinatama prostora ta tri broja određuju njegovu trodimenzionalnost, ali još uvijek ne potvrđuju dimenziju vremena, trenutak u kojem se skok kvanta događa." govore ponovo sanjari
Jedan čovjek je u svom intelektualnom ludilu, tražeći sebe u beskraju mikrosvijeta, otkrio i četvrti kvantni broj, dokaz za rotaciono gibanje elektrona. To je za sada još uvijek samo misaoni dokaz postojanja dimenzije vremena u atomima, dimenzije koju Wolfgang Pauli nažalost nije nikada uspio pronaći u sebi. On je naslutio i postojanje neutrina, drugi su njegovu slutnju dokazali dokazavši da je neutrino u stalnom međudjelovanju s materijom, on ju stvara i razgrađuje u istom trenu. Neutrino, najmanja uistinu dokazana čestica, je danas kandidat za dokazivanje svojstava tajnovite tamne materije, koja čini najveći dio univerzuma. Bez električnog naboja on se spušta sunčevim zrakama u našu atmosferu i prolazi nevidljiv i neosjetljiv kroz nju, ulazi u zemlju i prolazi kroz nju, ulazi u naša tijela i napušta ih. Neutrino putuje neopažen univerzumom i našom plavom ljepoticom, dotiće nas svojim postojanjem u svemu u nama i oko nas i možda je u njemu skrivena i tajna čudesne energije koja je stvorila svijet.
Drugi znanstvenici su istovremeno uspoređivali dokazane matematičke simetrije u prirodi sa Bachovim sonatama i pronalazili slične ritmove u gibanju najsitnijih čestica atoma, ritmove koji su im odavali da univerzum u svom nastajanju sklada odu životu u njemu.
Umjetnost skladanja glazbe je medij za izražavanje onog neizrecivog. Proizašla iz čovjeka i njegovog osnovnog ritma, muzika je akustična slika umjetnikove duše. Svijet atoma se sve više i više uspoređivao sa virtualnim orkestrom, a u tom atomarnom sustavu je čovjek zauzimao sve važnije mjesto. Čovjek satkan od još uvijek nedokazanog postojanja titrajućih struna, postaje jedan od instrumenata u tom virtualnom orkestru.
Plava planeta u mom malom univerzumu me, ritmom disanja, podsjeća na sva tijela koja posjedujem, podsjeća me na iluziju, vječnosti i beskonačnosti, skrivenu u konačnosti mog fizičkog tijela i na to da ja svojim svjesnim postojanjem sudjelujem u nastajanju simfonije univerzuma.
"To je jedna od katoličkih dogmi, to je srednjovjekovni zakon po kojem je čovjek prestao vrednovati fizičko tijelo i počeo vjerovati u besmrtnost duše." suprostavljam se izdišući.
"Tvoje tijelo je cjelina, a ne skup njegovih dijelova. Dozvoli mu da ti se pokaže u svoj svojoj ljepoti." ponovo mi udisajem odgovara Geja.
"Reci mi još jednom što je moje astralno tijelo."
"To je ono što te uistinu čini čovjekom. Plašt koji je sagrađen od tvojih osjećaja i tvojih sjećanja. Tvoja blještava kugla koju neki mogu vidjeti, ali nemogu osjetiti."
"Je li to ono što je Kirlian prvi otkrio na čovjeku."
"Da, danas se to nešto, što je samo tvoje, može i fotografirati, ali to nešto jedino ti svojim kauzalnim tijelom možeš spoznati i svojim duševnim tijelom možeš osjetiti" osjetih potvrdu misli u uzdahu.
"Ja sam ti u malom, ja slično tebi sjajim svojim sferama na beskrajnom nebu života." izdahnuh sretna spoznajom.
"Ti si više od mene, ti spoznaješ više od mene. U tebi je skupljen cijeli svijet."
"Ali ti znaš više o meni od mene same. Reci mi gdje je skriveno uzročno, a gdje duševno tijelo?"
"U tvom malom univerzumu koji si spoznala onoga dana na plaži. Sjeti se trenutka u kojem si spoznala i moje postojanje u tebi."
"Ti si moje uzročno tijelo."
"Ne ja sam samo jedna od misli u tvom malom univerzumu, ja sam ona iskra koja ti je udahnula život." odgovori mi planeta dubokim udahom.
"Pokaži mi put ka spoznaji zvjezdanog tijela."
"Put je ucrtan u tvom znanju. Sjeti se o čemu si pisala u knjizi "Umijeće pokreta". Tvoj utjelovljeni um je satkan od misli koje su u isto vrijeme i tvoja sjećanja o tebi samoj. U tvojoj glavi se događa vječni rat između različitih oblika tvoje svijesti. Ti posjeduješ misaono, emotivno i egoistično "Ja". Pronađi egoistično "Ja" u sebi, dozvoli mu da uistinu postane dio tebe i ono će te povesti u istinsku sferu tvog postojanja. Ono je most između tvojih misli, osjećaja i tvoga fizičkog tijela. Oslobodi ga iz okova čvrste materije i tvoje astralno tijelo će ponovo zaplesati i ti ćeš ponovo osjetiti gluho kolo tvojih ćelija."
"Još uvijek nisam dovoljno spoznala sebe samu da bih mogla osjetiti sva svoja "Ja". Zatvorena sam u oklopu mog misaonog svijeta i tražim istinu samo u onom dokazanom." pomislih dok sam osjećala da moj izdisaj postaje sve dulji.
"Oslobodi tijelo iz okova čvrste materije, onda ćeš spoznati da ni zemlja po kojoj gaziš nije nesalomljiva. Tek tada ćeš osjetiti njenu krhkost i ranjivost, tek onda ćeš moći slijediti nove trendove u zaštiti okoliša. Jedino iz sebe same možeš slijediti zakone po kojima je nastao svijet u kojem živiš. " odgovara mi Geja dugim udahom.

Osjetih kako se moj prsni koš pokreće i širi. Misaona slika o mom fizičkom tijelu postaje stvarnost koju živim. Rebra veslaju pućinom moje samoosjetilnosti, njihovi zamasi su sve snažniji. Valovi, koji uzbrkavaju površinu tijela, se prenose u dubinu ja postajem more na kojem moja prsna kost, kao gumeni brodić, uplovljava u beskraj. Kralježnica pri tome zakreće pluća i moja plava planeta, lebdeći u sferi mog postojanja, se zaista okreće oko svoje osi. U glavi osjećam erupcije nove spoznaje, svjetleće zrake samosjećajnosti se prelijevaju i osvijetljavaju cijeli moj mali univerzum.

U tom beskraju sna ja gubim tlo pod nogama, koje više nisu noge nego mliječna staza na nebu moje spoznaje, nebu po kojem blješte, kao zvijezde, moje misli. Ruke više nisu oruđe kojim radim nego postaju zvjezdana prašina, prosuta iz moje svijesti. Tog trenutka se uistinu osjetih slobodna u bespuću samosjećajnosti i zaplovih, kao Proustova Galija puna još neotkrivenog blaga, ka izvoru saznanja i jedna drevna pjesma mi zazvoni u ušima.

Ona pruži ruke ka naslućenom suncu iiz kaosa njenoga sna, iznenada, treprav i snen,
čudesni Bog sretnoga trenutka,
Bog uvijek u žurbi, ali spreman u službi,
doleprša Kairos na dlan.

Ona osjeti ljepotu, sreću i moć sadašnjeg trenutka i dotaknu razigrani pramen na njegovu čelu.
Oči dječaka boje sna iznjedriše svjetli pogled na obali mraka i sunce probudi želju, uskovitla san,
treptaji njegove zvjezdane duše, dotkanuše je kao maestral u sutonu dnevne sparine,razbijajući tugu odlazećeg ljeta.

Opijena blagošću njegova glasa ona zaustavi trenutak, njen lagani čun zaluta među tek prozvale lotose. Na laticama suze, ljubičasti odsjaj umirućeg sunca, čovjek je sjeo u čun pored nje i hladno, suho korito rijeke progovori toplinom.

Ljeto, to naglo ljeto, spusti zavjesu, jesen je stigla tiho, cvijeće umire u vrtu, a isušeno korito rijeke bez povratka oživljava ljepotom sretnoga trenutka.

Zvjezdano tijelo

2007-11-16T20:50:00.000-08:00

Oni koji su bili u komatoznom stanju, kojima se činilo da odlaze u smrt, oni pričaju o tom trenutku oslobađanja. Tada im se pričinjava da njihova duša napušta fizičko tijelo i teži sjedinjenju s univerzumom. To je iskustvo koje im tada potvrđuje da pored osjetilnog tijela posjeduju barem još jedno tijelo. Ono tada zasja kristalima, isprepletenih od superstruna, koji trepereći i titrajući odlaze prema velikom svijetlu. U tom trenu se astralno tijelo spaja s univerzumom, misle oni slušajući kako simfonija njihove duše odzvanja u njihovim unutarnjim ušima i spaja se sa simfonijom neba. Do nedavno su te priče bile mistificirane i djelovale nestvarno. Danas je tehnologija toliko napredovala da se, te faze ljudske nesvijesti, uistinu mogu dokazati i konrolirati. U traumatičnim situacijama se, izgleda uistinu to naše zvjezdano tijelo, nazvano i duša, odvaja od fizičkog i na taj način spašava ono najvrednije u nama naš život. Ono napušta misaone okove čvrste materije, da bi joj omogućilo da se u trenutku prividnog mira, sama svojim unutarnjim zakonima izliječi.
"To je ono Nitzscheovo jastvo koje počiva iza mojih misli." pomislih prisjećajući se ponovo onog ljetnog podneva i nesreće.
Zatvorih oči da bi misaone slike uistinu dobile pravi slijed u mojoj svijesti.
Vidim mali bijeli automobil i sebe u njemu, čujem muziku iz radija "Ruže su crvene, tajne su skrivene.........". Sanjam život čija su vrata predamnom stajala široko otvorena. Ljeto, tek načeto sunčanim sjajem najavljiva podne. Odjednom se nađoh u tami, a muzika koju sam do tog trena slušala je postala drugačija, meni strana i nepoznata.
Osjećam čudan mir u sebi iako danas više neznam koliko je to stanje onda trajalo. Polagani iz daljine se zvukovi života ponovo vraćaju u moju svijest. Ležim u bolničkom krevetu.
"Imala si saobračajnu nesreću." začuh djedov glas i ugledah dobro poznati osmjeh.
"Činilo mi se da sanjam" rekoh mu neshvaćajući još uvijek što se uistinu dogodilo.
"Prilično dugo si sanjala." smješeći se odgovori starac gladeći me po licu.
Osjetih kako ponovo tonem u san.
Tek kasnije, kada sam se oporavila, sam s djedom ponovo razgovarala o tom snu. Pričala sam mu o putovanju beskrajem, o nekom čudesnom svijetlu koje me je nosilo u daljine, o tonovima koje sam čula i sama stvarala u isto vrijeme.
"To se tvoje astralno tijelo oslobođalo iz okova čvrste materije i ti si čula do tog trenutka još nečujnu simfoniju univerzuma."
Tada baš nisam razumjela što mi je on time želio reći, ali tonove koje sam tada čula nisam nikada zaboravila, a danas znam da je to bila moja podsvijest koja se sjedinjavala s tonovima univerzuma. Očito sam tada bila na vratima smrti s kojih sam se vođena sretnom rukom sudbine vratila u život i počela ga svjesnije no prije dalje živjeti.
Godine su prolazile, ja sam ozdravila, diplomirala i počela raditi. Svjetsko znanje se sve brže širilo, u sve kraćim periodima udvostručavalo. Upustila sam se u avanturu čitanja novoga i pokušavala spoznati tajne o kojima su znanstvenici sve poetičnije i poetičnije pisali. Kvantna fizika mi je otkrila mikrosvijet u kojem se svijest i materija ne odvajaju. Da li se foton svijetla ponaša kao čestica ili val ovisi od svijesti promatrača, ali ja još uvijek ostajem u mojoj spoznaji vjerna Newtonovoj fizici i doživljavam materiju kao nešto čvrsto, kruto i vjerujem da se na to nešto može samo iz vana djelovati. Pri tome jasno odvajam svijest od fizikalnog svijeta. Materija i duša su odvojeni, mislila sam godinama i dozvoljavala mojoj patrijarhalno- materijalistički odgojenoj mašti da me uvjerava da sam u stanju kontrolirati i mjenjati samo fizikalni svijet. Duša, ono moje filozofsko "Ja", je tako za mene godinama, ostajalo nedodirljivo.
"Promjeni obrazac u svojoj svijesti, kreni novim putevima spoznaje, učini nešto da tvoja duša uistinu postane dio tebe." čujem iz prošlosti poznati glas i ponovo vidim bolničku sobu i osjećam djedovu ruku na čelu.
"Misliš li da me je duša onog podneva uistinu napustila?" nesigurno pitam misao koja me svojom mudrošću potsjeća na davni trenutak buđenja.
"Ona je bila tvoj spasitelj, poklonila ti je vrijeme izlječenja, povela te je na tvoje prvo putovanje beskrajem i dozvolila tvom misaonom "Ja" da se vrati u život. Od tog trenutka ti živiš u svijetu dokazanog i potvrđenog, prihvaćaš samo gole činjenice i tražiš ljubav, prostor i vrijeme izvan sebe." glas je dolazio iz svih uglova prostora u kojem sam se nalazila.
Prisjećam se ponovo tog sna, ali ovoga puta pokušavam svijesno čuti svoju podsvijest i ući u kvantni svijet mog postojanja.
Titraji se preobražavaju u dobropoznatu oktavu, do, re, mi, fa so, la, ti, do. Osluškujem i međutonove, moje astralno tijelo se spaja sa tonovima velikog univerzuma i sklada simfoniju mog života. Povezujem tonove linijama i vidim uvijek nove geometrijske oblike iz kojih izrasta arhitektura mojih misli. Superstrune plešu svoj ples i iz njihovog titranja, uz tonove oktave oni prelaze u spiralne i rotirajuće pokrete koji se sljubljuju s pokretima mog fizičkog tijela. Obasjano zrakama sunca moje tijelo blješti bojama sna. Vidim, kako duša univerzuma grli moje misli i zatvara krug mojeg postojanja.
Superstrune titraju i ja nošena ritmom ulazim sve dublje i dublje u sferu svog postojanja. Na svom horizontu vidim oči neba, blještave zvijezde koje mi pokazuju put ka podsvijesti, onom, još uvijek, gluhom kolu mojih stanja. To je onaj dio mene koji još nepoznaje vrijeme i tek mišlju dotaknuto dobiva obilježja mog vremena. Moje unutarnje oči vide titraje koje ja još uvijek ne osjećam. Ušla sam u svijet kvantne energije, vidim na koordinatama tri dimenzije i skakutanje najsitnijih čestica moje svijesti. To je moje prastanje, stanje koje je postojalo prije svih kasnijih stanja. Odjednom vidjeh najsitnije čestice kako se okreću oko svoje osi i na poznatim koordinatama postaju valovi iz kojih izrastaju moje misone slike.
Ja neznam od kuda sam došla i kamo idem, ali tonovi koje naslućujem mi objašnjavaju zašto me glazba oduševljava i zašto me neka stara pjesma navodi na plač. Sve do sada naučeno se skupilo u ovaj trenutak spoznaje i ja osjećam da jedino tu u dubini moje sfere sve znanstvene istine postaju vidljive i razumljive. Tu su skrivene tajne dobra i zla, svjetla i tame, tek tu osjećam punoću zbilje i oslobađanje energije i nastajanje neutrina koji neopterećeni odlaze i spajaju moj mali univerzum sa velikim.
Na granici između svijesti i podsvijesti se lomi svjetlosna zraka moga sunca i obasjava kristale u kojima se zrcali spoznati život i trenutak.
S druge strane istine, u tamnoj strani doline moga dosadašnjeg života, se još uvijek krije arhetip, stranac koji me već godinama kao sjenka prati i tako skriven, pun još nespoznatih mogućnosti, određuje tijek mojega života.
Podsvijest nije đavolje čudovište, nego biće u kojem se krije lumen prirode, koji tek spoznat, uz pomoć emocionalnog uma, može izaći na svijetlo moje svijesti.
Potaknuta tim otkrićem ja se pitam, tko sam ja. Što osjećam i na što mislim kada kažem Ja? To je sigurno najfascinantniji objekt svih znanstvenih istraživanja od kada postoji čovjek. "Ja", tajnovitost te riječi sadrži u sebi sve ostale prirodne, još ne razjašnjene, tajne. Gdje, u kojem djelu mene, u kojem od četiri tijela se nalazi to veliko filozofsko "Ja" koje u sebi sadrži sve moje misli, moje osjećaje, moju svijesti i podsvijest?
U tom trenu spoznah da je upravo tu u tom naizgled nedodirljivom svijetu skriveno moje vrijeme, stvarna energija mog postojanja, to vrijeme koje u vrtlogu čestica i valova određuje i oblikuje sva moja tijela. Iz te dubine mog postojanja izviru svi pokreti koji dodiruju moju svijest kao misao ili kao uzdah, kao kucanje srca ili kao korak.
Bez spoznaje duše, onog emocionalnog uma ja nisam u stanju misao pretvoriti u osjećaj kojim mogu osjetiti zvjezdano tijelo, nisam u stanju osjete, izrasle iz osjetila, pretvoriti u osjećaje.
"Duša nije napustila moje tijelo, ona se sakrila u moju podsvijest, postala stranac koji me cijelo vrijeme prati, postala je sjena moje svijesti." rekoh pobjedonosno.
"Dozvoli joj da se vrati kao dio tvog utjelovljenog uma u tvoj trenutak." začuh ponovo glas iz prošlosti." Ti već godinama lutaš životom nesposobna da prepoznaš ljubav u sebi. Čitaš tekstove napisane srcem, ali ne osjećaš njihov pravi značaj. Bez duše Giordano Bruno nikada nebi osjetio ljepotu konačne spoznaje i nikada je nebi pretvorio u ljubav koja ga je vodila kroz šumu neznanja."
"Ali on je tu svjesnu spoznaju platio životom." pobuni se moje misaono Ja.
"Život bez emocionalnog uma nije život nego životarenje. Neteoretiziraj. Zavoli ponovo dan u kojem se budiš, zavoli misli i sjećanja i onda ćeš osjetiti da je moj glas prošlost koju ne želiš zaboraviti."
"Bojim se one praznine koja je ostala u meni pri sjećanju na ono ljetno podne. Bojim se istine o trenutku nesreće, bojim se spoznaje o krivcu i bojim se pojave bolova koje sam prespavala."
"Vrati se misaono u onaj davni trenutak, doživi ga unutanjim očima, sjeti se udarca, odživi još jednom treptaj oka u kojem si vidjela vrata smrti. Nacrtaj ih u svojim emocijama, opiši ih srcem koje ni jednog trena nije prestalo kucati. Jedino tako ćeš uspjeti ponovo u sebi probuditi uspavani osjećaj, osjetiti ljubav, tu petu protegu istinskog postojanja."
Osjetih kako se u meni sukobljava osjećaj straha s vjerovanjem u glas koji je dolazio iz djetinjstva.

Zaustavih se u trenutku zenita ljetnoga dana. Malena crkvica sa znamenjem djedovog sveca, kojeg se više nesjećam, zasja pred mojim unutanjim očima. Mali auto u kojem sam sjedila se približava zatvorenim vratima hrama u kojem je djed nedeljom obično slušao misu jutarnjicu. Ruke na volanu auta, nisu moje ruke, netko drugi upravlja mojom sudbinom. Osjećam udarac, pred mojim unutarnjim očima puca staklo, lomi se u tisuće blještećih kapljica podenvnog sunaca, dok ja tonem u san. Vidim dlanove nekih drugih ruku, ruku koje su mi poznate ali neznam čije su, kako dodiruju moje lice i odnose moj dah ka suncu. Lebdim iznad crkvice, vidim ljude kako se skupljaju, vidim svoje tijelo kako nepokretno leži pored maloga auta, vidim mladića koji izlazi iz auta i plače nad mojim tijelom. Veliki bijeli auto se približava mjestu događaja, ljudi u bijelom stavljaju moje tijelo na nosila, čujem sirenu i onda više ne vidim i ne osjećam svoje tijelo.
"Pođimo za autom, nesmiješ ostati ovdje, tvoje tijelo te treba." začuh simfoniju univerzuma.
"Tvoja duša je krenula za tijelom koje je odalazilo, ali tvoja mladalačka tvrdoglavost joj više nije dozvolila da se utjelovi u tvom umu. Mladića koji je plakao nad tvojim tijelom si, iako toga nisi bila svjesna, u tom trenu prestala voljeti i prestala si vjerovati u ljubav, prognala si je iz svog sjećanja. Ti si, iako to onda nisi znala, bila jedini sudac njegovoj nepažnji." glas iz prošlosti nadjača tonove sna.
"Sjećam se da sam u tom trenu vidjela oči boje sna, oči koje sam pamtila iz nekog drugog trenutka. To nisu bile oči mladića koji je plakao, to su bile oči dječaka koji je stajao na izvoru vode koja je dolazila iz zemlje."
"Te oči si vidjela davno, prije nego si osjetila ljubav u sebi. Zaboravi na tren oči boje sna, prvo moraš osjetiti sva svoja tijela, sjediniti ponovo sva svoja "Ja" u svom utjelovljenom umu, osjetiti ljubav i početi stvarati svoje vrijeme."
"Daj mi znak gdje da počnem, kako da u kaosu osjećaja sjedinim one prave u istinsko postojanje?"
"Prisjeti se svega što si naučila, sjećanje je najbolji vodič ka budućnosti. Giordano Bruno te je svojim poetskim tekstovima uveo u njegov osjećajni labirint. Izgradi, slično njemu svoj Olimp i na njega smjesti svoja božanstva koja će te provesti kroz povijest ljudskog misaonog bogatstva. Na samom početku mudrosti se krije sjemenje iz kojeg se razvio i cvijet tvoje spoznaje. Nemoj se zadovoljavati samo viđenim, odslušanim i omirisanim. Pronađi u sebi svoj osjećajni labirint i počni spoznavati zrcalne ćelije. U njima se zrcali cijeli univerzum i sve postaje njegovog nastajanja. Tada ćeš prepoznati sva svoja ja, koja ćeš onda uistinu moći sjediniti s malim univerzumom tvog postojanja. Kada osjetiš u sebi uistinu petu protegu, kada ona postane dio tebe onda kreni u potragu za očima boje sna."

Zrcaljenje zrcalnih ćelija

Razgoličena istinom glasa iz prošlosti, ja osjetih sram, osjetih prvi puta moju nesposobnost osjećanja. Pokušah se sjetiti trga cvijeća i onog davnog vremena, prije tog kobnog ljetnog podneva, vremena kada sam vjerovala u ljubav. Slika male kavane se ukaza pred mojim unutarnjim očima. Začuh glasove, prepoznah misli kojima smo se onda hranili. To je bilo prekrasno vrijeme vjerovanja u energiju koja se u nama nagomilavala, ljubav prema životu na čija vrata smo tek bili zakucali. Tada smo znanje ispreplitali sa osjećajima, u svakoj pročitanoj istini tražili svoju, uranjali u svaku rečenicu srcem i pokušavali svojim emotivnim jezikom tumačiti naučeno.
"Po mnijenju gorko, po mnijenju slatko, po mnijenju toplo, po mnijenju hladno, po mnijenju boja, a uistinu samo atomi i praznina." začuh glas koji je dolazio iza stvarnosti. To nije bio istinski ton na koji su moje uši u svakodnevici naučile, to je bilo titranje koje se u mojoj svijesti pretvaralo u sliku.
"Čiji li je to glas tako dalek i blizak u isto vrijeme?" pokušah se sjetiti od kuda mi je ta rečenica poznata. U mojoj svijesti bljesnu jedno novo svijetlo, nove nijanse boja zatreperiše u pred mojim unutarnjim očima. Vidjeh nasmješeno lice čovjeka iz vremena prije našeg, lice nasmješenog filozofa kojeg smatramo ocem teorije o atomima.
Demokrit je tvrdio da postoji stvarnost iza "stvarnosti", iza onoga što se može vidjeti, čuti ili opipati, iza onoga o čemu nam tako jasno i neporecivo svjedoče naša osjetila. Sada osjetih da sam to zaboravila i da sam počela misliti da se Demokritov stvarni svijet ne može vidjeti jer o njemu nema nikakva svjedočanstva izvan Demokritova uma.
Kao da je netko podigao željeznu zavjesu, iznenada se u jednom treptaju oka u najdubljem dijelu moje duše zabljesnu cijeli jedan svijet iza stvarnosti i ja ga vidjeh, čuh i omirisah. Misao, proizašla iz te nove spoznaje, me povede dalje u sjećanje i ja spoznah da je to ono što mi omogućuje povezivanje stvarnosti i njenog zaleđa, povezivanje ta dva tako bliska i u istom trenu daleka svijeta.
Pogledah u riječnik stranih riječi, starogrčka riječ Atomos znači nedjeljiv, pa je Demokrit u ono davno vrijeme tvrdio da su atomi, te za njega najsitnije više nedjeljive čestice materije, prava stvarnost ovog svijeta, da ne postoji ništa elementarnije od njih. Sjećam se da smo i mi, djeca novoga vremena, donedavno bili uvjereni da se one dalje ne mogu dijeliti.
"Atomi prebivaju u praznini, svi su istog oblika i veličine, ali različitog rasporeda u prostoru. Međusobno se udružujući i preslagujući, tvore svo obilje pojavnog svijeta. Oni to čine vođeni nekom nuždom, zakonom, logosom." tvrdio je nasmiješeni filozof, a mi danas znamo da je Demokritova jedina greška bila u tvrdnji da materija nije beskonačno djeljiva. Njegovu nuždu, zakon i logos danas objašnjavamo međusobnim djelovanjem kvanta energije.
"Beskonačna djeljivost materije, prostora i vremana je posve očigledna" neki drugačiji tonovi se mješaju u moju svjesnu spoznaju.
"To Aristotel pobija mišljenje svog sunarodnjaka." odgovara moje sjećanje.
"Ali on to u onom vremenu nije mogao dokazati." zaključuje moja svjesna spoznaja.
"Problem beskonačne djeljivosti je za antičke filozofe bio osnovni problem koje su željeli riješiti." sjećam se naučenih lekcija iz filozofije i mirim se sa spozanjom o mom današnjem neznanju.
"Unatoč mnogim oštroumnim pokušajima dokazivanja, beskonačna djeljivost materije, prostora i vremena, je ostala do danas neriješiv problem za konačno otkrivanje tajne nastanka i spoznaje univerzuma." moja misao ponovo proizlazi iz pamćenja i poziva se na sve ono u zadnje vrijeme pročitano u novonastajućoj znanstvenoj biblioteci.
"Demokrit je već onda tvrdio da je kretanje osnova svih nastajanja i postojanja, da postoje polje gibanja atoma, da ta polja tvore cijeli univerzum u kojem tako nema mjesta za Bogove." uzbuđuju se me moje zrcalne ćelije.
"Uzrok postanka svega jest kretanje. Atom je materija koja se kreće. Svojstva su predmeta (miris, okus, zvuk, slika) po mnijenju, a prirodni su samo atomi i praznina. Atomi imaju svoje odlike, a njih su tri: oblik, red i položaj. Bića se razlikuju jedino strukturom (oblikom), dodirom (redom) i okretom (položajem) što čini temelj osjetilnosti. Mračnu spoznaju daju osjeti, a istinsku spoznaju daje mišljenje. Najprije djeluje osjetilna mračna spoznaja, a zatim na njezino mjesto dolazi istinska razumska spoznaja. Osjetila samo klize po površini pojava. Za dosezanje istinske spoznaje potreban je utjelovljeni um." čujem ponovo tonove Demokritovih misli.
"Odraz je strujanje likova, slika, idola, s objektivnih predmeta u osjetila." pokušavam, služeći se njegovim riječima, uspostaviti misaoni dialog s nasmijanim filozofom.
"To je teorija odraza, ili kako vi danas kažete zrcalna teorija" odgovara mi misao.
"Riječ je sjena djela." mislim sjećajući se njegovih ideja "Slike vanjskih predmeta s pomoću osjetila ulaze u dušu i tamo postaju stvarna spoznaja."
Demokritova predodžba o zrcalnoj percepciji danas je dokazana neuroznanstvena činjenica.
U kori velikog mozga se nalazi dio sličan labirinu zrcala, u kojem zrcalni neuroni osjetlilnu, mračnu spoznaju pretvaraju u istinsku spoznaju. Iz labirinta zrcala mračna spoznaja luta misaonim labirintom i postaje, slika ili opis radnje, riječ ili rečenica, pretvora se u osjećaj koji pamtim.
Zrcalni neuroni zrcale slike iz osjeta vida misaonim putem šalju u područje govora u mozgu. Tu riječ postaje sjenom djela i predmeta, subjektivni odraz objektivne stvarnosti. Tako je objašnjen put kako svijet ulazi u našu glavu.
"Priroda u sluhu sluša samu sebe, u mirisu miriše samu sebe, u vidu gleda samu sebe." čujem ponovo misao iz davnine
Ne postoji ni jedan osjet ili misao bez misaonih slika koje ih našoj svijesti ne odražavaju.
Demokritovo učenje o slikama kaže: "slično se spoznaje sličnim", što bi trebalo značiti da je moguće prepoznati one poruke za koje već postoje jednake ili slične strukture u našem živčanom sustavu.
"Sve viđeno, osluhnuto, dodirnuto i omirisano se zauvjek zrcali u mom malom univerzumu." pomislih i začuh ponovo glas iz davnine.
"Tek svjesno spoznati osjeti postaju osjećaji koje pamtiš i tada si u stanju uistinu spoznati što se događa u vanjskom svijetu."
"Kako Vaše misli ulaze u moju glavu, odakle se zrcali Vaša slika u mom sjećanju?"
"Onima koji nisu zapamtili lekcije iz škole moje misli ostaju nečujne, moja slika se nemože zrcaliti u mozgovima onih koji su zaboravili da sam ja postojao"
"O tome je pisao i Giordano Bruno, on je tvrdio da nište ne nastaje iz ništa."
"To je prvi rekao Lukrecije" šapnu mi misao iz davnine.
Pokušavam slijediti slike koje nastaju u mom labirintu zrcala i svjesno aktivirati moje zrcalne neurone. Da bih u tome uspjela moram se sjetiti nečeg lijepog i važnog, nečeg što je od mnogih viđeno, nečeg o čemu je pisano, o čemu su mnogi davali svoj sud i razmjenjivali mišljenja.
Umjetnost je medij koji najbolje aktivira naše zrcalne neurone i navodi nas na spoznaju njihovog postojanja. Za pravo razumijevanje umjetničkih dijela je potrebno prenijeti vanjsku sliku u vizualni dio mozga, posvojiti je u motoričkom pogledu, pa taj preslik prenijeti u osjećajni dio mozga i tako je spoznati kao svoj osjećaj. Motoričkim suosjećanjem razumijemo držanje i pokrete kiparskih ili slikarskih likova, spoznajemo pokrete glumaca kao ponašanje pjesničkih ličnosti i onda uistinu čujemo piščeve misli.
Opetovanjem vanjskog događaja uključuju se vlastita iskustva i mišljenje, pa razumijevanje dodatno dobiva i kontekstualnost. Takva kontekstualnost zapravo znači: razumijem te iz svog vlastitog iskustva, gledajući i slušajući tebe, vidim i doživljavam samoga sebe kao da sam ti. Danijel Dragojević u pjesmi u prozi Lijevak to ovako opisuje:
"Dijete naprosto ne može, nije u prilici, stvarati događaje i onda u njima sudjelovati, i gdje ih nađe, gdje se oni odvijaju pred njegovim očima, on im se pušta, pušta da ga oblikuju i bogate. Po istom ovom načelu koje je Poe preporučivao: ako hoćete doznati čovjekovo unutrašnje stanje, oblikujte izraz svoga lica kakav ima taj čovjek, i sve će se odjednom dogoditi, sve ćete vidjeti i osjetiti, bit ćete na njegovu mjestu. Tako je dijete, čak i među neživim stvarima, dijete u neprestanu teatru."
Sa umjetničkim djelima slikara i skulptora je lakše aktivirati zrcalne neurone, ali ja želim sebi dokazati da se taj proces uistinu odvija u izmjeničnom djelovanju osjeta vida i sluha i da tek onda postaje moja misao o kojoj mogu govoriti i pisati.
Da bi uistinu spoznali postojanje zrcalnih neurona u našem mozgu, pođimo u teatar i promatrajmo glumca. Glumac je dokaz o stvarnom postojanju labirinta zrcala u ljudskom mozgu. Čitajući napisano, on nesvjesno luta labirintom i podaci iz teksta postaju misaone slike koje on ostvaruje maštom, stvara u sebi lik koji glumi i zahvaljijući zrcalnim neuronima on uistinu u tom djeliću vremena i postaje lik. Naučeno se zrcali u njegovoj duši pa on izvodi i, u tekstu opisane pokrete u vidljivu sliku.
"Dopustite da podignem ruku i kažem sebi: Kad bih ja stajao ovako a iznad mene visjela breskva, kako bih trebao postupiti i što učiniti da je uberem? Treba povjerovati u tu zamisao, vidjeti breskvino drvo puno plodova, poželjeti breskvu, pružiti ruku prema njoj i vi će te ubrati breskvu, mrtva poza će se preobraziti u živu, istinsku radnju. Osjetite samo istinu u toj radnji i odmah će vam sama priroda doći u pomoć. Samo priroda zna potpuno upravljati našim mišićima, pravilno ih naprezati i opuštati." pisao je Stanislavski u svojim knjigama o glumi.
Sjedeći u gledalištu ja promatrajući glumca, doživljavam lik, on se počinje zrcaliti u meni. S pozornice se širi energija koja postaje put od autora preko glumca do mene. Glumac postaje zamišljena slika napisanog, on postaje kristalna prizma u kojoj se prelama svijetlo pišćeve ideje i postaje za mene vidljivi spektar. Moji zrcalni neuroni su zapravo glumac u meni. Preko tog, svog, glumca vidim, čujem i razumijem autorovu misao.
Pokret je osnova svake duševne djelatnosti, pokret, pa bio to samo pokret, naših očiju ili titraji zraka u našim ušima, zahvaljujući zrcalnim neuronima, postaje slika koju pamtimo, misao koju nezaboravljamo, osjećaj koji uistinu živimo.
Svijet oko nas sudjeluje i sudjelovat će vječno, u ponašanju svakog od nas, promatranjem tog svijeta mi razvijamo i mišljenje o njemu i to jednostavno pamtimo. Svako sjećanje je lutanje po misaonom labirintu iz kojega izvačimo podatke, pretvaramo u misaone slike o kojima onda govorimo i susrećući se sa novim podatcima nadograđujemo već zapamćeno. Vanjski svijet je, s njegovim predmetnim svezama i odnosima prvenstveni činitelj u razvoju našeg unutarnjeg svijeta.
No to još uvijek ne znači da moje razmišljanje posuđuje svoje elemente iz stvarnosti, nego se u mojim mislima ta stvarnost u meni odražava poput zrcala. Mozak ne reproducira, nego uvijek iznova stvara novu spoznaju stvarnosti.
Zahvaljujući zrcalnim neuronima je u evoluciji nastao i govor i gramatika. Pračovjek je prvo gledao i pamtio, a onda je to viđeno i zapamćeno pokušao artikulirati. Danas postoji i znanost, nazvana neurolingvistika koja svojim izučavanjem to i potvrđuje.
"Početak svega je u gibanju, pa je i naša osjetilnost i osjećajnost u funkciji motorike." ponovo začuh glas iz davnine.
Imenovanje predmeta podrazumijeva njihovu uporabu. Ribar je onaj koji lovi ribu, lovac onaj koji nešto lovi, pa bila to istina, sreća ili svjesna spoznaja. Vatra podrazumijeva da gori. Jedino ju se može i zamisliti kako gori. Prije više od dvadeset godina neuroznanstvenici su mogli dokazati istinitost Demokritovih misli. Otkrili su da naprimjer imenica pobuđuje u kori mozga područje za uporabu te imenice. Glačalo pobuđuje motoričku kartu za glačanje. Otkriće zrcalnih neurona i postupno sve bolje upoznavanje njihovog djelovanja potvrda je stoljetnih filozofskih stajališta, književničkih empatijskih doživljaja i znanstveničkih slutnji.
Često se događa da novi naziv i novi pojam sažima činjenice, njihovo tumačenje i njihovu primjenu. Tako su s vremenom u neurolingvistiku uvedeni pojmovi praglagola i praimenice, prarečenice i prasintakse.
To je put koji je prošla ljudska svijest promatrajući prirodu i djelovanja u njoj. Iz tog promatranja se razvila misao i govor. Pokretom i opipom su nastala imena stvari, njihovom upotrebom glagoli, a opisom rezultata rada su nastajale rečenice. Priroda je postala svijet zrcala i počela se zrcaliti u čovjekovom mozgu.
Što je Alica otkrila iza zrcala, u kakav svijet je ona ušla?
Alice je na putu srela zanovijet i zaprepastila se što biljka zna govoriti. I spoznala je da sve cvijeće znade govoriti.
U namjeri da najprije pregleda prostor u kojem se našla Alica je pomislila: "Ovo je nekako veoma nalik učenju zemljopisa". Kad je bezglasno mislila u sebi svi su oko nje, na njezino veliko iznenađene, pomislili u zboru.
To je dokaz da bezglasno imenovanje predmeta i imenovanje njihove uprabe pobuđuje središte za govor u našem mozgu.
Tamo odakle dolazi Alica kukci imaju imena, ali se ne odazivaju kad ih se zove, pa se zrcalni komarac pita "što im vrijedi da imaju imena, ako se na njih ne odazivaju".
A sada se iz izvedenih pokusa zna da se predmeti odazivaju na naše pozive, pogotovo na imenovanje njihove uporabe. Promatrajuće akcije vidnog polja u kori velikog mozga i reakcije na to djelovanje u govornom polju, znanstvenici su zakljućili da viđeni predmeti i radnje daju odgovor u samom mozgu. Predmeti i životinje tako unutar našeg mozga komuniciraju s nama.
Kada doista uđem u svoj svijet zrcala ja komuniciram sa prirodom, tu mi sve baš sve odgovara na postavljena pitanja, odaziva se na moje pozive. Tada uistinu spoznajem da se cijeli univerzum zrcali u meni samoj, tada spoznajem istinu misli Giordana Bruna. Pamćenje je umjeće zajedničkog sjećanja, misli iz davnine su sjedinjene s mislima koje se rađaju danas i ja u svom malom univerzumu susrećem zrcaljenje velikog i slijedim njegove zakone da bih, možda na koncu, otkrila izvor spoznaje i pronašla vrata vremena.
U mom labrintu zrcala ja prepoznajem osjećaje drugih i tada mogu suosjećati s njima. Spoznavši to ja znam da i drugi u svom labirintu prepoznavaju moja stanja i spoznavaju moje osjećaje. Jedan srdačan osmjeh govori više od tisuću riječi. Odjenom spoznah vrijeme u kojem nisam istinski živjela. Nesvjesna svoje neosjećajnosti ja sam to odavala svojim tijelom, svojim mislima i rečenicamai drugi su to osjećali.
Pred mojim unutarnjim očima bljesnu trenutak iz prošlosti i ja vidjeh kako se moje zvijezdano tijelo odvaja od mog nepokretnog fizičkog tijela. U bljesku trenutka prepoznah mladića koji je plakao. Moje zvjezdano tijelo je bježalo od njegove nesposobnosti da osjeti ljubav koju sam ja tražila. Trg cvijeća u svitanju odbeljesnu pred mojim očima. Trenutak nesretnog slućaja je bio mogućnost za moju emocionalni um da se oslobodi osjećaja, koji tada nisam mogla definirati u sebi.
"Godinama si bila tijelo s osjetilima, ali više nisi osjećala." začuh ponovo glas djeda.
"Željala sam sve zaboraviti, željela sam početi iz početka, željela sam pronaći istinu o ljubavi."
"Zaboravila si da bez zvijezdanog tijela to nikada nećeš uspjeti."
"Nisam mogla zaboravit ono što tada još nisam znala."
"Sada znaš, uspjela si ući u stvarnost iza stvarnosti, osjetiti osjećaj za kojim već godinama tragaš. Posjeti hram boginje koja u tebi bdije i tamo ćeš sresti tužnog filozofa i od njega naučiti slušati misli. Tada ćeš se moći ponovo i smijati."

Smijeh i plač

2007-11-16T20:48:00.000-08:00

Smijeh, san i nadanje nam je poklonila majka priroda da bi se suprostavili poteškočama u životu. U nadi je spas uzdišu mnogi nenadajući se nićemu jer nisu osjetili ljepotu smijeha, sna i istinske nade. Suze su krv ranjenog srca i znače tugu i bol, ali tko se od srca smije taj plače od sreće. Antički filozofi se nisu smijali, oni su u svojoj ozbiljnosti čovjeka nazivali smijućom životinjom. Demokrit se smijao i u snu i njega su nazvali smješeći filozof. On se smijao ljudskoj gluposti i njenim budalaštinama, smiješeći se otkrio da je ono što mi danas zovemo milječna staza svijetlost dalekih zvijezda, drugi su ga proglasili luckastim. Predpostavio je da postoje drugi svijetovi u kojima nema sunca ni mjeseca i da postoje oni u kojima su sunce i mjesec veći od naših. On nije pisao, o njemu su pisali drugi. Smiješeći filozof Demokrit je, pisanjem drugih o njemu, postao antipod plačljivom Heraklitu. Mudri se ne ljute, oni se smiju ili plaču tvrdili su neki. Ljutnja i bijes su bolesti koje žderu dušu. Demokrit je vjerovao u čovjeka i izlazio među ljude s osmjehom na licu. Heraklit, poznat i kao mračni filozof, vječni mizantrop, je tvrdio da ljudi, neznajući to, cijeli svoj život odspavaju.
Smijeh je izraz sreće, mudrosti, simpatije, nadmoći ali i nesigurnosti. Heraklit se nije smijao i ja poželjeh saznati istinu o njegovom uvijek ozbiljnom licu. Krenuh u svoj svijet zrcala, na misaono putovanje, u daleko vrijeme, ka dalekom Efesu. Jedno od sedam svjetskih čuda još uvijek dominira gradom. Pred Dianinim hramom vidjeh filozofa kako promatra plamene jezike na žrtveniku.
"Sve izlazi iz vatre i širi se njenim plamenim jezicima. Bogovi žive u vatri koja ih je stvorila" reče mi mračnjak.
"Što je vatra?" pitam filozofa
"Vatra je gospodar nad našim sudbinama, ona uvijek zna što čini i uvijek je pravedna u svom djelovanju. Vjerujmo u nju i slijedimo je." govori starac grijući ruke nad plamenim jezicima.
"Kako se može slijediti vatra?"
"Zapali vatru i gledaj njene iskrice, one odlaze u nebo, postaju dio univerzuma, nestaju i iz njih nastaju uvijek druge, nove iskrice. Zapali vatru u sebi i slijedi njen plamen, izgaraj za ideju koja te vodi ka vječnosti."
"Vi ste onaj koji je rekao da sve teče."
"Vječnost je rijeka u koju nemožeš dva puta ući. Trenutak se tvojim postojanjem mijenja i ti slijedi trenutke, ne zaustavljaj se, budi vatra koja nema prošlosti jer prošlost je pepeo na kojem ne niće život. Život je pokret i vječno nastajanje, uvijek novi plameni jezici koji hrle u beskonačnost."
"Čitala sam da se nikada niste smijali, a ja se rado smijem, smijeh je vatra koja me nosi u plave daljine uvijek nove sreće."
"Smijeh i plač su blizu, oni su znakovi da duša živi, da vatra u nama gori. Suzma radosti i tuge gasimo prošle trenutke i hrlimo novima. Iza požara ostaju zgarišta koja treba zaboraviti, na njima se više nemože živjeti jer na njima više vatra ne može planuti. Vrijeme je vatra koja plamti ka budućnosti i nikada ne gori unazad."
"Poslije vas je se jedan filozof smiješio i u snu."
"Dok sam ja promatrao ljude razmišljajući o njima, on se smijao njihovom neznanju."
"On je kao i vi ostavio znanje u naslijeđe."
"Mi smo učili od onih prije nas, a poslije nas, sve do Vaših dana, mnogi sa pokušali pobiti naše istine. Plačući Heraklit i nasmijani Demokrit su suprotnosti koje već tisućljećima čine harmoniju univerzuma. Sjedinjeni u pokretu mi palimo vatre umova i rasplamsavamo vrijeme u njima, mi ih još uvijek hranimo istinama o sjedinjenju neba i zemlje, sjedinjenju tame i svijetla, sna i života."
"Tko je otkrio zemlju i nebo?"
"Oni koji su počeli vjerovati u bogove, oni su otkrili da postoji zemlja i priroda. U mitovima je ispričana cijela filozofija tadašnjeg prirodoslovlja. Univerzum je bio pun tajni i u njegovim zakonima su živjeli bogovi."
"Za vas je vatra stvarala bogove, a drugi su vjerovali u boga vatre, u boga sunca, boga univerzuma, svemoćnog Zeusa i sve tako do naših dana dok se nije javio stvoritelj i zavladao ljudskim umovima kao jedini i apsolutni bog."
"Homer i Hesiod su otvorili put ka stvaranju misaonih slika iz kojih smo mi počeli stvarati znanost koja se stoljećima objašnjavala voljom bogova."
"Vrijeme je donosilo trenutke u kojima su se rađali Thales, Parmenides i vi dragi Heraklite, pa onda trenutke Demokrita, Platona , Euklida i Archimeda, a za njima su slijedili Kopernik, Kepler, Newton i Einstein."
"Tri tisuće godina poslije nas su Newton i Einstein dokazali istine, u koje smo mi vjerovali čitajući Homera, dokazali su da su naši snovi na samom svitanju civilizacije bili prve stepenice ka otkrivanju stvarnosti. " pričinilo mi se da sam vidjela osmjeh i suze radosnice na licu starca koji je otkrio dinamiku.
Smijeh je zarazan i ja sam se počela smješiti. Nad Efesom je sunce u zenitu. Hram stoji u svoj svojoj veličini. Tražeći istinu, ja sam ušla u prošlost. Ljudi su tu i nisu tu, oni prolaze pored mene nošeni nevidljivom rijekom vremena. Starac sjedi mirno pored žrtvenika i promatra plamene jezike.
"Vatra je stvorila ovaj grad."
"Kako iz vatre može nastati grad?"
"Pitao jednom jedan čovjek boga podno Parnasa gdje da sagradi grad. Kreni prema moru, odgovori mu bog, i tamo gdje vidiš ribu i vepra zajedno sagradi grad. I čovjek krenu ka moru. Ogladnio ulovi jednu ribu, zapali vatru i počne je peći. Vjetar, rasplamsa vatru i prevrnu zdjelu sa uljem i ribom, vatra se proširi do obližnje šume i potjera vepra ka moru. Kada je vatra šumu pretvorila u pepeo, čovjek je vidio vepra kako jede njegovu ribu. Na zgarištu nekadašnje šume čovjek poče graditi Efes."
"Tko je bio taj čovjek?"
"Otac moji praotaca. Kasnije će doći drugi i vatrom uništiti grad i hram. Ostat će zgarište i sjećanje da sam ja rekao da sve teče i mijenja se, da samo mijena stalna je." suze na njegovim obrazima su blještale suncem koje se spuštalo ka zapadu. "Napusti ovo vrijeme suza, vrati se u svoj trenutak i osmjehom pozdravi dolazak sljedećeg."
"I ovo je bio moj trenutak, trenutak spoznaje prošlosti." rekoh gledajući hram.
"Ne, ovo je samo iluzija, tvoj san iz kojeg se moraš probuditi da bi uistinu osjetila dinamiku života i rijeku vremena bez povratka."
"Kako sam dospjela ovamo?"
"Slijedila si misao, jedinu energiju koja uistinu oblikuje tvoj trenutak."
"Znači ja sam ipak u mom trenutku."
"Ti jesi u svom trenutku, ali ja i hram i grad, mi smo iluzija tvoje svijesti, nas je oblikovalo tvoje znanje o nama."
"Ali ja Vas uistinu vidim i čujem Vaš glas."
"Željela si ući u dubinu mojih misli, misleći na mene ti si krenula u prošlost, tvoja misao se spojila sa tamnom energijom, dotaknula si tamnu materiju i tvoja misao, brža od svijetlosti, otkriva tajne koje priroda već milijunima godina ljubomorno čuva."
"Vi ste tvrdili da su elementi od kojih nastajemo izvan nas, da su oni u vječnom pokretu i da pokretom stvaraju sve. Govorili ste o pokretu koji mi ne vidimo, ali pokret je taj koji nas stvara. Poželjela sam vidjeti taj pokret, pokret kojim sam nastala i kojim rastem, pokret kojim mislim, sazrijevam i starim."
"To je tajna prirode u kojoj se kriju dva neriješiva problema, vječna promjena i svjesna spoznaja. Ne slušaj mene, slušaj moju misao, spoznaj njene pokrete i spoznat ćeš da je sve u vječnoj mjeni, spoznat ćeš vatru koja nikada neće prestati goriti. Sve je jedinstvo, sve je dijelić procesa univerzuma, vječno živuće vatre iz koje smo nastali."
"Nemam osjetilo kojim bih mogla vidjeti pokrete vaših misli niti osjetilo kojim bih mogla slušati vatru vaših riječi."
"Tko neočekivano neočekuje, neće to neočekivano nikada ni pronaći. Ti si krenula na misaono putovanje da bi pronašla razloge moje vječne tuge i ti si sada razlog toj tuzi." na njegovom licu se pojaviše suze.
Osjetih njegovu tugu u sebi. To moji zrcalni neuroni odslikavaju njegove misli u mojima. Tijelom se proširi čudesna toplina, kao da me dodiruju plameni jezici. Zatvorih oči i postadoh vatra, moje tijelo se kao plameni jezici gibalo na vjetru istine. Začuh glas ćelija u sebi, osjetih njihov ples, njihovo dugogodišnje gluho kolo dobi tonove i ja prepoznah starenje u sebi.
"Zaigraj ponovo s njima jer one su ono što ti nazivaš životom." glas filozofa me vrati u trenutak.
"Kako ste znali što osjećam?" upitah začuđeno
"Ti si mi to svojom spoznajom dozvolila. Tvoja i moja misao su se srele nad žrtvenikom i plamenim jezicima poletjele u nebo. Vidio sam tvoju misao u njenom nastajanju."
"Gdje ste ju vidjeli?"
"Tamo gdje si ti vidjela moju tugu, u zrcalu duše. Ti si spoznala da ako ne kreneš u dubinu sebe same nikada nećeš sresti ono neočekivano. Znanje se ne stiće očima jer istina je skrivena u tamnim dubinama svijesti."
"To su one slike o kojima je govorio Demokrit, to je put od istine do njenog odraza u našim mislima."
"Dok sam ja sumnjao u čovjeka, Demokrit je vjerovao u njega, ali naše misli su se, uprkost tome, negdje u univerzumu srele i iz njih je proizašlo ono u što vi sada počinjete vjerovati. Velikani vaše epohe su spojili moj pokret i njegove ćestice u zagonetku ljepote i predali je kao snagu vašem umu. Ti želiš pronaći istinu i izabrala si dobar put, tek u sebi samoj ćeš otkriti tajne naših davnih snova."

Zagonetka ljepote

2007-11-16T20:47:00.000-08:00

Kako se razvija osjećaj za spoznaju ljepote, što to potiče moju svijest kada se odlučujem dali mi se nešto sviđa, a nešto ne?
"Ljepotu otkrivamo u tajnovitim prirodnim zakonima." mislili su grčki filozofi i tražili definiciju ljepote u skladu prirodnih oblika i u bojama koje su proizlazile prelamanjem svijetlosnih zraka. Svijetlost je kapala s neba pa su oni sjedinjujući svoje znanje o kozmosu, matematici i estetici otkrili sklad u univerzumu i povezanost između njegovih oblika s ljepotom koju su osjećali promatrajući zvjezdano nebo i sunčani dan.
"Ljepota je nešto što u meni izaziva ugodan osjećaj. Što je to nešto što uistinu izaziva taj osjećaj u meni?" pokušavam u misaonom dijalogu sa stvaraocima svjetske mudrosti otkriti tu tajnu spoznaje, dokučiti u sebi ono mjesto iz kojeg izrasta moj osjećaj za ljepotu.
"Što imaju zajedničko prirodni zakoni i moj osjećaj proizašao iz promatranja oblika u prirodi?" redaju se pitanja u mom misaonom labirintu, dok u sebi još uvijek osjećam neznanje.

Promatram zvjezdano nebo i u tražim u tom beskraju potvrdu ljepote. Ladarice me pozdravljaju svojim treptajima. Sedam ljepotica noćnog neba zaplesa pred mojim očima i ja odjednom vidjeh zlaćani trag koji me povede do središta tog gluhog kola.
"Je li ljepota uistinu blještavilo svjetlosnih zraka koje se, na svom putu do mojih očiju, prelamaju i odavaju mi čudesnost zakona Božjeg skrivenog u zlatnoj spirali, čudesnost koja poistovjećuje prirodu i moj osjećaj za njenu savršenost?" upitah mudrace koji su te zvijezde nazivali imenima svojih boginja.
"Sedam Atlasovih kćeri plešu svoje gluho kolo režući nebo, zlaćanom spiralom svojih pokreta." šapću mi daleke misli. "Ljepotu ne spoznaješ očima, ta spoznaja izrasta u dubini tvoje duše, tamo gdje se zrcali tvoja stvarnost i izrasta u svijest o njoj."
"U ničijoj zemlji, na granici između estetike i matematike se krije tajna ljepote i mijenja svoje oblike onako kako se mijenja moja svijest o njoj. Iako uzajamnost između zlatnog reza i estetike do danas nije racionalno objašnjena zlatni rez je uvijek vidljiv u estetici bilo kojeg oblika ljepote." pomislih glasno dok mi se najsvjetlija od zvijezda smješi očima božjim.
"Odakle dolazi ljepota?" upitah treperavu zvijezdu.
"Sama starogrčka riječ kosmos u prevodu znači istovremeno ljepota, uređenje i nakit. Kosmos je za Grke tog vremena bio odraz ljepote i harmonije, kosmos je bio dokaz savršenog uređenja u kojem svi njegovi djelovi zajedno čine cjelinu jednog velikog lijepog svijeta, ali pri tom sjedinjenju ni jedan dio ne gubi osobnost." začuh titraje nečijih misli.
"Promatrajući veliki svijet, na prvi pogled mi se svugdje ukazuje simetrija, prirodni zakon kojim si objašnjavam jednakost dijelova, zakon po kojem sam ponekad spremna definirati ljepotu i savršenost, ali ljepota je u svom vječitom nastajanju puno kompleksnija i slijedi na prvi pogled, za moje oči, nespoznatljive zakone." pokušah nastaviti dijalog s glasom iz daleke prošlosti.
"Zaustavi se na svom tijelu. U tvom malom univerzumu se zrcale svi prirodni zakoni, duboko u tebi sjaje Atlasove kćeri i plešu svoje gluho kolo. Slijedi njihov trag i doći ćeš do najsvjetlije točke, do izvora svijesti, do očiju Božjih." daleka misao se sjedinjavala s mojom.
"Gdje da počnem, kako da pronađemu sebi zvjezdani trag?" upitah željna spoznaje.
"Tvoje zvjezdano tijelo već sjaji zlatnim rezom, sjeti se onog davnog ljetnog podneva, sjedini osjećaje, poveži ih u cjelinu doživljaja. Tada ćeš uistinu osjetiti materiju od koje si satkana i tek tada ćeš ono što mislima već dugo znaš početi osjećati i u konačnosti tvoga fizičkog tijela." glas me pozva u novu avanturu spoznaje.
"Koje zakone trebam slijediti?" upitah još uvijek nesigurna u tom moru novih spoznaja.
"Starorimski arhitekt Markus Vitrius je uz pomoć matematike izračunao da je čovjekovo tijelo visoko onoliko koliko je raspon njegovih raširenih ruku, da njegova uzdignuta ruka i suprotna u stranu ispružena noga čine radius kružnice koja ga ovija, da mu je lice široko kao pet očiju, da je razmak između očiju širok kao jedno oko, te da je udaljenost između usta i očiju isti veličini uha." misao je titrala tonovima nekog dalekog sna.
"Zlatni rez, nazvan i božji zakon, sjedinjuje u sebi simetriju i asimetriju." uzviknuh sretna
"Tvoje tijelo, kao i zlatni rez, svojom građom dokazuje simetriju i asimetriju i posjeduje svoju posljednju točku u kojoj su skrivene božje oči." misao me pozva na misaono putovanje zlatnom spiralom.
Raširih ruke i noge i nađoh se u virtualnoj svetoj zvijezdi pa sljedeći zakon zlatnoga reza spoznah postojanost djeljenja i umanjivanja. Slijedeći ga spoznajem da i svaki najmanji djelić mojega tijela posjeduje sva obilježja skladnosti cjeline. Zadnja točka na tom zlaćanom putu je točka prividnog mira, u njoj se susreću znanje, vjera i san, spajaju spoznaja, svijest i tijelo, sjedinjuje sveto trojstvo u arhetip mojih prošlih i sadašnjih stanja, povezuje svijest i podsvijest.
"To je onaj tako dugo traženi otok stabilnosti" pomislih dok pred mojim unutarnjim očima uistinu zasja sveta zvijezda i ukaza mi se ponovo moje astralano tijelo.
"Osjećaš li sada onu duboku istinsku spoznaju u sebi?" ovaj put mi se pričinja da čujem glas nasmiješenog filozofa. Tonovi su dolazili do mene nekim nepoznatim ritmom i ja počeh odbrojavati pauze i takt među nadolazećim zvukovima. Duga pauza, zvuk, dvije kraće pauze, zvuk traje, kratku pauzu smjenjuju dva tona istog trajanja i snage.
"Na što te podsjeća melodija moga glasa?" razumjeh pitanje među tonovima.
"Čini mi se kao da nastaje Božjim zakonom." odgovorih uzbuđeno i vidjeh kako se riječi spajaju u zlatnu spiralu.
"Ti sada moje riječi slušaš srcem i uistinu osjećaš zakonitost iz koje si nastala." misao je odplesala piruetu pred očima moga srca. Ritam je bio isti ali su tonovi glasa bili drugačiji.
Netko drugi se umješao u simfoniju sna.
"Ono što je beskonačno i prirodno ne posjeduje istaknute točke. Svaka točka svijeta je ujedno i središnja točka."
"Prema tome beskonačnost nema središta, ona je zbroj svih zlatnih rezova u njoj iz čije krajnje točke izviru oči Božje." sjetih se misli i prepoznah u melodiji glas renesansnog filozofa.
"U beskonačnom univerzumu očito je moguće postojanje beskonačno mnogo svjetova, a svaki je od njih jedna od manifestacija bezbroja različitih mogućnosti. U beskonačnom mnoštvu zvjezdanih sustava kruži bezbroj planeta i na svakom od njih moguć je život, a svaki pojedini oblik života samo je jedno od ostvarenja božjeg sna, iz kojeg izviru beskonačne mogućnosti pojavljivanja." njegova misao se sjedini s mojom i one kao anđeli zaplesaše čudesan ples istine iz koje je, suncem obasjana, zasvjetlila zlaćana spirala.
"Univerzum je zbroj najsitnijih točkica prividnog mira iz kojih izvire život i sljubljuje se sa istom takvom točkicom u meni. Moj mali univerzum je dio svijetla i tame, dio ritma i dinamike i tako ja svojim postojanjem sudjelujem u trajanju beskonačnosti velikog univerzuma." vidjeh zlaćani trag moga glasa i postadoh svjesna da sam i ja dio velikog svjetla nad svjetlima, da se i u svakome čovjeku krije zagonetka svjetske ljepote.

Einsteinov san ili 4- D samospoznaja

2007-11-16T20:45:00.000-08:00

Moderna fizika, kojom vlada dualizam vala i čestice, je najbolje okarakterizirana odgovorom američkog nobelovca Richarda Feynmana.
"Što je svijetlost val ili čestica?"
"Ni jedno niti drugo, svijetlost je nešto treće, a to "treće" je novi teoretski koncept jedne potpuno nove fizike, fizike koja će nam pomoći da ostvarimo Einsteinov san. Možda je ipak sve samo neprekidno titranje energije?"
Richard Feynmann je umro, a Einsteinov san o otkrivanju univerzalne teorije koja bi spojila njegovu teoriju relativiteta s kvantnom teorijom se još uvijek nije ostvario.
Tražeći definiciju ljudske svijesti, znanost je postala beskrajna, intelektualna avantura, u koju se svojom težnjom za spoznajom, čovjek upustio.
Čovjekova svijest je energija mikrosvijeta, a tijelo energetski sustav makrosvijeta. Spoznaja je metasvijet u kojem dolazi do pretvaranja jedne energije u drugu, to je svijet uzajamnog djelovanja između relatviteta i kvanta, svijet sa zakonima gravitacije i zakonima bez nje. Prava definicija spoznaje se vjerovatno krije u još uvijek nepronađenoj teoriji koja će možda jednoga dana povezati ta dva svijeta. Možda je ljudska misao ta energija.?
Stigavši na granice znanja, ne spoznavši još uvijek nasljeđenu dimenziju vremena, neotkrivši što je uistinu tajna svijetlosti, mi već dugo misaono lutamo metasvijetom i, neosjećajući ga, mi ipak na neki čudesan način, vjerujemo u njega.

To se najbolje osjeća u vrijeme Adventa, predbožićnom vremenu ljubavi i mira. Tada se anđeli spuštaju na zemlju. Anđeo čuvar dobija ljudske oblike i ja ga promatram u izlozima, smiješi mi se stojeći uz cestu, maše mi lebdeći na uličnim svjetiljkama. Sav u bijelom, zlatne kose i krila, svira mi na harfi simfoniju univerzuma i poziva me u svoj svijet. Čini mi se da se nalazim na mostu između znanja i vjere.
Osjećam da metasvijet nema sličnosti s fizikalnim svijetom, to je svijet izvan vremena i prostora, svijet svijetla od samoga svijetla, samo energija naših snova.
Anđeli, vjesnici neba, čuvari zvijezda pod kojima smo rođeni i čuvari naših sudbina su nastali iz svijetlosti i obučeni su u svijetlo. Njihov otac je stvoritelj sam, a majka im je Sophia, neumorna stvoriteljica iskreće energije kojom je beživotnoj materiji udahnula život.
Usredotočujem misli i pokušavam čuti simfoniju univerzuma dok promatram bjelim svijetlom ogrnutu moju priprostu dušu Tada tražim istinu da bih je pronašla, kucam na vrata spoznaje da bi mi se otvorila.
"Zašto si me osudio na zaborav početka i podario gluhoćom na najljepše tonove univerzuma?" pitam anđela
"Da te prihvate oni koji su te rodili."
"Ali životinje čuju više od mene."
"One čuju samo krike i bježe od njih, a ti sada čuješ moj glas i znaš da sam to ja."
"Odakle dolazi tvoj glas. Ti nisi biće kao ja, ti si samo svijetlo i moja zamisao o tebi."
"Ja nisam svijetlo, mene stvara svijetlo i tvoje vjerovanje u mene."
"Imala sam pravo, Stvoritelj, tvoj otac je u meni."
"On je energija koja u sebi nosi svijetlo i tamu. On je val i čestica i onaj prazni tamni prostor između njih. On sam sebe stvara i tako stvara sve što vidiš, čuješ i osjećaš."
"Što je tamna tvar?"
"Dok prolazim kroz nju čini mi se da me dodiruju tvoje misli koje onda prelaze u tamnu energiju koja širi univerzum i isprepliće se sa energijom svijetlosti. Tamo gore se zrcali sve ovo što ovdje vama izgleda kao stvarnost. Kada se spustim k vama tada vidim u vama zrcaljenje univerzuma."
"Otkriveni su zrcalni neuroni u našim mozgovima."
"Znam, ali i oni su samo energija svijetla i tame. Vi ste samo izgubili svojstvo svjesne spoznaje te energije."
"Znači li to da Bog i Einstein tumače istu energiju na dva potpuno suprotna načina."
"Već sam ti rekao da ste vi zrcaljenje univerzuma. Sunce je znanje koje rasvijetljava puteve spoznaje, a tamna tvar je vjera koja izmišlja postojanje stvoritelja čak i u suncu."
"Od čega sam ja satkana?."
"Od mirijada titrajućih struna."anđeo potvrđuje moju sumnju.
"I ti me prepoznaješ?"
"Tvoje misli oblikuju tvoje tijelo u drugačije tonove."
"Znači ti me nevidiš, ti me ustvari čuješ."
"Ti si dio orkestra koji sklada simfoniju univerzuma."
"Hoćemo li ikada uspjeti ostvariti Einsteinov san? "
"Univerzum je čudesniji od onoga što si vi možete zamisliti. Teorije, kvantna i relativiteta su osnova u kojoj se isprepliću sve tajne života. Einsteinov san je želja da ih spoji u jednu i tako dokaže da se Stvoritelj ne kocka. Dok ne shvatite da vrijeme nije kupljivo i dok kupujete prostore, nećete biti u mogućnosti da spoznate i osjetite snagu energije od koje ste nastali. Sve dosada spoznato i dokazano će ostati jedno veliko Ništa. Exodus, koji je počeo puno prije nego što vi mislite, počeo je kada ste Adama i Evu istjerali iz raja i traje još uvijek, jer ste zabranili brati plodove sa drva spoznaje i jer ste se osudili na vječno neznanje. Prije Einsteina su mnogi pokušali prodrijeti do istine, težili su izvoru iz kojeg ističe život, lutali spoznajama ,ali su bili ismijavani, zatvarani, spaljivani. Vi ste ponovo na tragu istine, ali ja slušam pohlepu u vašim mislima, čujem zavist u vašim srcima dok slavite Božić i vjerujete u rođenje Krista. Ljubav, energija,uvijet vaših rađanja, ljubav - dah Božićnih blagdana se najmanje čuje u tonovima vaših struna, a ljubav je mudrost,misao koja u sebi spaja vjeru i znanje i jedino će oni koji to uspiju odsanjati i ostvariti san."
"Pomozi mi da to ostvarim u sebi kao što si mi pomogao pri porodu. Vrati mi sluh kojim ću moći slušati tonove univerzuma i kojim ću slušati vrijeme koje stvaram i osjećati prostor u njegovom nastajanju." zamolih anđela.
"Teško ću ti moći pomoći ako to ne osjećaš.Prestali ste o tome razmišljati kada su se teorija relativiteta i kvanta pretvorile u oružje da nas unište, a ne spoje. Počeli ste se bojati istine u kojoj se krije vaša najsnažnija energija. Umjesto da ju pretvorite u ljubav vi ste ju usmjerili u strah."
"Danas je drugačije" pokušah obraniti čovjeka "danas se znanje spaja s vjerom i možda je to put da uistinu stvorimo ljubav koja će nas braniti od nas samih."

"Da to bi mogao biti pravi put, ali vi morate shvatiti da se u vama nalazi previše praznog prostora, one tamne energije koju ne osjećate. Kada bi cijelo čovječanstvo skupili u grupu i pokušali izračunati količinu materije vaših tijela spoznali bi da se ona sastoji od
99. 999999999999999999 posto praznog prostora te još uvijek nespoznate energije. Da nekim čudom uspijete istisnuti tu energiju iz sebe cijelo čovječanstvo bi stalo u jednu kocku šećera."
"Što osjećaš ti koji nemaš tijela?"
"Ja sam tvoja misao, istisnuta tamna energija koju si ti pretvorila u ljubav."
"Ali ti si bio i prije mene, ti si me usmjerio."
"Ja sam prije bio misao o tebi, svijetlo koje je lebdjelo svemirom."
"Znači li to da sam se ja s neba spustila na zemlju." prisjetih se legendi iz djetinjstva.
"Prije si bila ludi atom koji je mogao postati biljka, životinja ili čovjek. Odluka da taj atom postaneš ti je čista slučajnost, atom je u trenutku pucanja stanične opne zalutao u utrobu tvoje majke."
"Rekao si da ti mene čuješ? Čuješ treperenje mojih struna. Čuješ li i moju tamnu energiju?"
"Čujem njenu tišinu i pokušavam te navesti da ju počneš pretvarati sve više i više u tonove sna koji će puniti tvoj prazni prostor i pretvarati ga u zvjezdano tijelo koje će te braniti od utvara svakidašnjice."
"Ali onda ću se ja pri tome smanjivati i na koncu postati uistinu nevidljiva."
"Nećeš, ako svoj prazni prostor pretvoriš u titranje energije, ako uspiješ proizvesti više i misli i slika, ako doista dozvoliš srcu da gleda i sluša. Tada ćeš posati svijetlo i tada ćeš spoznati što je svijetlost."
Advent je vrijeme ljubavi snova. Moj anđeo čuvar, sav u bijelom zlatne kose i zlatnih krila, se spustio u ovo čudesno vrijeme da mi otkrije tajnu Einsteinovog sna. Sjetih se riječi sa početka priče. Bog reče: "Neka bude svijetlo." i bi Svijetlo.

Univerzum svjetla

2007-11-16T20:43:00.000-08:00

Što je uzrok da moje oči vide izlazak sunca? Zašto se igla na kompasu uvijek okreće prema sjeveru? Zbog čega se dva istovjetno nabijena elektrona uvijek odbijaju? Kako i od kuda znaju moje oči, igla na kompasu i elektroni što im je činiti?
"Ono što sačinjava esenciju nebesa, zemlje, zraka i vode, te ono što obuhvaća tvoj život, ja kćer mudrosti, njena ljubav, sve to nosim u svojim grudima." šapće mi majka svjetla nad svjetlima.
"Ti si čvrstoj materiji udahnula život i tako je učinila sudionikom božjeg sna."
"Život je pokret, titranje fotona, koji spajaju dvije sile u jednu i tako nevidljivi trepereći, slično vjesnicima neba, šire vijesti o nastajanju druge sile koja uvjetuje tvoj život na plavom planetu." vidjeh Sofijinu misao u odbljescima svijetla,
"Koja je to sila?"
"U njoj se krije tvoja peta protega." Sofija će nježno.
"To je sila za koju znam da postoji, ali je nemogu osjetiti."
"Fotoni su i treptaji moga sna, pa čine i onu svijetlost koju tvoje oči vide i tako svojim postojanjem u isto vrijeme organiziraju ljepotu i harmoniju cijelog univerzuma." Sofijin glas je titrao bijelom bojom danjeg svijetla i odzvanjao u mojim unutarnjim ušima.
"Ljepotu univerzuma stvara harmonija njegovih pokreta i iz njih proizašao sklad boja. Svijetlost na svom dalekom putu do mojih očiju ostaje uvijek lijepa, ali ono što moje oči uistinu vide je samo isječak iz velikog spektra njenih valnih duljina, skale usporedive s tonovima zvuka koji, kao simfonija univerzuma, za moje uši inače ostaju nečujni." šapnuh nesigurna u ono što govorim.
"Ti sada čuješ boje i ulaziš u dubinu mog postojanja. Vrati se trenutku i sjeti se onoga što je o svjetlosti već napisano." glas je bivao sve tiši.
"Mjereći duljinu svjetlosnih valova, izračunavajući njihovu frekvenciju, čovjekov um je stjecao i znanje o njoj. Dokazano je da je svjetlost satkana od bezbroj nijansi boja koje mi, bez upotrebe staklene prizme, ne vidimo. Prelazeći u svom valovitom gibanju od crvenih preko plavih do ultraljubičastih tonova, ta bijela ljepotica igra, s prirodom koju stvara, ali i s našom spoznajom o tome, tajnovitu igru i uvlači nas u svoj svijet, poziva nas na traženje izvora iz kojeg je sve u nama i oko nas nastalo." sjetih se lekcije iz škole.
Promatram tračak svijetla koji je prošao kroz staklo na mom prozoru i osvjetljava jednu sliku na zidu. Pretpostavljam da je svijetlost do sudaranja sa staklom bila val pun malenih iskrećih čestica, prolazeći kroz male pore stakla kao čestica postala ponovo val i udarajući o staklo slike vraća se kao val u moje oči. Tu na ulazu u moju svijest ona se ponovo raščlanjuje i tako dodiruje moje moždane ćelije i stvara sliku u mojoj glavi.
Slika je lijepa, boginja lova pred svojim hramom blješti obasjana sunčevim svijetlom. Zatvaram oči. Ulazim u vječno svijetlo mog malog univerzuma. Slika je još uvijek tu. Vidim boginju pogleda usmjerenog u daljinu, prepoznajem njen profil, razlikujem boje pejsaža koji je umjetnik vjerovatno gledao svojim unutarnjim okom i osvjetlio svojom unutarnjom svijetlošću. Otvaram oči, sunčani trag još uvijek obasjava sliku, ali sada vidim i svoje lice u slici. Reflektirani zraci sunca su se zaustavili na meni i ja se odjednom nalazim pored boginje pred njenim hramom i u ovom trenutku postajem dio pravremena. Sunce u Efezu sija istom snagom i oživljava prostor ispunjen prošlošću. Boginja me poziva u okrilje sna o njoj i ja ponovo vidim starca tužnog lica koji je tvrdio da sve teče. Svijetlost koja je putovala svemirom tisućama svojih godina je u ovom trenu dotaknula moje oči, spustila se na moj obraz i zaobilazeći moje tijelo stvorila njegovu sliku kao sjenku na pjesku ispred hrama.
"Zašto ovaj trag sunca nije prošao kroz mene?" pomislih
"Zato što svijetlost na svom putu stvara i tamu. Sukobivši se sa tvojim unutarnjim svijetlom ona dokazuje zakrivljenost prostora i potvrđuje dinamički entitet tvog vremenprostora. Ti se svojim postojanjem suprostavljaš njenom valovitom ustaljenom putu. Stvarajući svoje vrijeme ti produljuješ vrijeme njenog spuštanja na pijesak." odgovara mi Sofija nijansama boja.
Kao i uvijek sam budna sanjala, slušala sam misli koje su se gomilale na mom misaonom Olimpu. Vratih se trenutku napuštajući Efez i boginju. Sofijin glas utihnu.
Da bih mogla pisati o svijetu izvan očevidne stvarnosti budim ludu u sebi. Dozvoljavam joj da vam ona u moje ime, kao nekada davno dvorske lude kralju, govori o mojim istinama. Luda u meni se suprostavlja ustaljenom vjerovanju i bez stvarnih dokaza govori o svom doživljaju svijeta koji nastaje u mojoj glavi. Bljesak se u mojim očima iznenada oblikova u prozirnog vjesnika neba zlaćane kose i krila.
Anđeo, čuvar zvijezde pod kojoj sam rođena, se osmješkuje ludi. Luda i anđeo u dijalogu me uvode u svijet iza stvarnosti.
Potaknuta anđeoskom idejom ja puštam ludu da mislima luta tijelom i traži izvor iz kojeg iskaču biofotoni i usmjeravaju moje ćelije na djelovanje.
"Ti si elektromagnetsko polje koje oslobađanjem energije sudjeluje u procesu života. Tvoji fotoni su posrednici između tebe i života, oni unose svijetlo u sve tvoje ćelije, a njihov vječni izvor se možda krije u tvojim genima." govori mi luda u meni.
"Taj neprekidni rad u najsitnijim djelićima moga tijela nije mjerljiv, ali je mjerljivo svijetlo koje, milion puta slabije od danjeg svijetla i tako za ljudske oči nevidljivo, napušta moje tijelo i širi se u mojoj zlaćanoj zvijezdi." misao zatreperi u zrcalima sna.
Anđeo čuvar mi treptajima struna potvrđuje ono što sam mislila.
"To je svjetlo slično titranju svijeće u daljini. Kada gledam zemlju iz oblaka čini mi se da vidim polje puno krijesnica."
"Kako nas razlikuješ od krijesnica?"
"One svijetle samo u ljetnim noćima i samo na određenim mjestima. Njihov sjaj je svjetliji, ali manji. Skupljene u roju sliče na tepih. Vi svijetlite cijelu godinu i brojniji ste. Neki od vas samo tinjaju, a neki gotovo blješte. Kada jedan od vas umre njegovo svijetlo poleti u nebo."
"Tada se naše zvijezdano tijelo spaja s univerzumom."
"To je trenutak kada postajete dio vječne svijetlosti. Vaši valovi se sljubljuju sa strunama te vječne energije, tada se vaše misli vraćaju izvoru, koji vi još niste otkrili." anđeoski glas satkan u tonove simfonije univerzuma iznosi još nedokazane istine.
Luda u meni trijumfira i potvrđuje moje tajne misli.
"Nespoznavši uistinu to unutarnje svijetlo, neosjetivši njegove nijanse ti te, još uvijek ne nazvane, nijanse nazivaš ljubav, sreća, mir, spokoj. Onaj tamni prostor u sebi nazivaš nesreća, tuga, mržnja, zlo, nemir." luda me svojim osmjehom poziva na novu pustolovinu kroz san koji sam počela budna sanjati.
U mojoj glavi je nastao potpuni kaos. Čini mi se da sam ušla u vrijeme karnevala, jer pred mojim očima plešu maske, dok se u moje misli upliću glasovi iz prošlosti i mješaju s novim spoznajama. Anđeo čuvar i luda plešu svoj krabuljni ples i uvlače me sve dublje i dublje u neko novo stanje svijesti. To više nije san, to je spoznaja mog dosadašnjeg unutarnjeg sljepila.
"Zatvorena u tami neznanja ti, slično ljudima u Platonovoj špilji, nesposobna da koristiš unutarnje svijetlo, živiš samo sjene stvarnoga života. U tom mrtvilu osjetila ti tražiš ljubav, sreću, mir i spokoj izvan tebe same." glas lude se širio valovima novih nijansi mog unutarnjeg blještavila.
"Nesvjesna, špilje u kojoj živiš, ti umrtvljuješ energiju spoznaje, gubiš osjećaj za širinu horizonta koji se zrcali u tebi samoj" anđeoski glas pojača igru svjetla i tame u meni .

"Ne uspijevaš spoznati vrijeme koje onda uistinu kao rijeka bez povratka, protiče pored tamnice u koju si se sama okovala." luda udahnu tračak neke nove istine u moju misao.
"Unutar svijetlosti se skriva peta protega, još uvijek ne objašnjena i ne dokazana snaga koja upravlja mojim životom." sjetih se jedne davne teorije o elektromagnetizmu. Luda i anđeo zatitraše novim slikama i ja vidjeh moju misao kako se kao val nečeg nepoznatog širi i raste na pučini spoznaje.
"Svijetlost, osuđena na dvojnost između čestice i vala, je možda bila ono prvo duplo biće iz kojeg se razvilo sve ostalo u univerzumu." novi val se nazirao i svojim gibanjem dostizao onaj predhodni.
Foton je najmanji djelić svjetlosti. On je svjetlost. U stanju mirovanja nema mase, ali foton nikada ne miruje, on nošen valovima koje sam izaziva postaje vidljiv za ljudsko oko.
Krabuljni ples pred mojim očima otvara uvijek nove mogućnosti spoznaje.
"Dali je foton onda uopće nešto dok se ne pokreće i ne širi valove brzine svjetlosti?" luda poziva ponovo Sofiju.
"Na to pitanje mi je teško odgovoriti. Ti još uvijek nisi vidjela tvoje unutarnje svijetlo, ti misliš i ne osjećaš valove svojih misli, ne spoznaješ vrijeme koje njima stvaraš, ne brojiš njihove titraje, a foton pleše po površini atoma tvog života i u svom prostoru i vremenu stvara petu dimenziju, ne višu dimenziju nego postaje most između točke koju je dotaknuo i kontinuiranog pokreta koji se pri tome širi oblikujući iz trenutka u trenutak uvijek novi prostor. Peta dimenzija izrasta iz tvoje višeprotežnosti, ali u svojoj strukturi ostaje četverodimenzionalna."
"Znači li to da su moje misli moje unutarnje svijetlo?" pričinilo mi se da uistinu vidim taj misaoni dialog.
"One su svijetlo u tvojoj glavi koje se nošeno valovima misli širi cijelim tijelom. Svijetlo postaje uistinu tvoje svijetlo tek kada se sjedine tvoja svijest i podsvijest, kada tvoje misli dopru do svog podsvijesnog izvora."valovi Sofijinih misli su se spajale s mojima.
"Ako uspijem sjediniti svijest i podsvijest, hoću li tada vidjeti zrcaljenje univerzuma u sebi i prepoznati njegove tajne?" luda nadjača moje misli.
"Sjeti se malene djevojčice, koja je rođena slijepa, gluha i njema." dobroćudni anđeoski glas je smirivao uzburkanost pučine moje spoznaje.
"Misliš na Helen Keller?" upustih se u konkretan razgovor da za tren ušutkam ludu.
"Ona je pored gluhoće i sljepoće svojih osjetila spoznala da predmeti i pojave imaju imena. Njoj su predmeti oko nje i pojave u prirodi na samom početku približavane dodirom, a onda tako opisivane u nijansama boja i tonovima zvuka i ona ih je pamtila i počela gledati svojim unutarnjim očima i slušati unutarnjim ušima. Uspjela je svojom voljom i mislima uspostaviti most sa svijetom u kojem je živjela. Njeno unutarnje svijetlo joj je ucrtavalo put ka svjesnoj spoznaji. Sama je kasnije pisala o tome napominjući da joj je sve te procese njen mozak, postajući organizator u suigri njene svijesti i podsvijesti, do kraja objašnjavao. Helen je spoznala svojim unutarnjim osjetilima jedinstvo svijeta u kojem nesmije nedostajati niti boja niti tonova bez obzira na to dali ih ona poznaje ili ne. Naučila je uživati u crvenilu neba pri zalazu sunca i blještavilu duginih boja na nebu poslije kiše." odgovara mi blagim tonovima anđeo
"Ali kod mene je drugačije. Ja ću sigurno vidjeti samo ono što sam već jednom vidjela, čuti ono što sam slušala. To mi se već dogodilo, kada sam lutajući labirintom kristala, tražila izvor ljubavi u sebi. Moje unutarnje oči mi ne odaju tajne."
"Varaš se. Ti još nisi svijesna da tvoj mozak vidi prije tebe ono što ti vjeruješ da vidiš, čuje prije tebe moj glas, prepoznaje prije tebe ljepotu kojoj se ti kasnije diviš. U tvojoj glavi, svake sekunde, nastaje novo umrežavanje svijeta u kojem živiš, tvoj mozak pozna multidimenzionalnost i poliperspektivnost o kojoj ti samo čitaš. Pokušaj to još neviđeno, još nečuveno vidjeti i čuti." glas anđela se mješao sa nijansam boja iz kojih su počele izranjati nove misli.
Poslušah anđela i krenuh na misaono putovanje mojim malim univerumom. Pokušah ono pročitano i naučeno uistinu vidjeti i čuti. Ulazim u prostore mojih ćelija i čini mi se da tu susrećem ostatke nekih uljeza, koji još samo nagovještavaju njihovo nekadašnje postojanje.

"Tko su ti uljezi u mom postojanju?" pitam ponovo ludu u sebi.
"To ti se smiješe ostatci onih predaka iz kojih sam nastala."
U mojim zrcalnim neuronima uistinu zablještaše osmjesi.
"Taj osmjeh me potsjeća na osmijeh mačke u Alicinoj zemlji čudesa, osmjeh koji je još jedini ostao kao sjećanje na mačku." pomislih " to je opet ono što već davno znam"
"U svakoj tvojoj ćeliji postoji takav osmjeh i iz svake ćelije sja jedno drugo svijetlo i spaja se u spektar tvoje unutarnje svijetlosti." smješi mi se luda
U tom trenu osmjesi postadoše energija, svijetlost u kojoj prepoznah obrise različitih oblika lica i uistinu začuh smijeh.
"Svijetlost koju vidim u sebi je dvojnost znanja i umjetnosti, nešto kao susret Einsteinovih misli i Picassovog talenta." gledala sam kao začarana čudesnost onoga što sam, do ovog trena, znala samo teoretski.

A onda pitam sebe da li u dubini duše postoji neka neostvarena, pritajena žudnja, neka vatra tajna koja kao ptica Fenix iz pepela, iz gnjezda sudbine, iz svjetlosti vječne uvijek se nova rađa.Da li je to ona bezimena želja koja vulkan snova iz kratera zaborava mami, koja nekad razara, nekad guši, nekad stanja duše ruši, nekad amplitudu raspoloženja stvara, a onda ipak sretna u svom postojanju budi dušu na izvoru ljepote da budna osluškuje što joj mudrost svijeta svojom vječnom svjetlosnom simfonijom o željama tajnim, o istini snova, o ljepoti bdijenja, o lažima na lažnim mudrostima izniknuih laži, o snoviđenu na izvoru srca, snivđenju koje dušu draži, što joj tihi šapat prohujalih ljeta ljepotom postajanja šapuće i treptajima svojim njeno srce snaži. Duša osluškuje, u toj simfoniju sretna sudjeluje jer ta simfonija snena njeo srce snaži i ne vodi nepotrebnu borbu sa onima što gluhi na treptaje neba poruke joj šalju, onima što iz svog praznog srca tek prazna obećanja daju, sa onima koji nikad nisu u sebi osjetili, nisu prepoznali, nisu dotaknulu ljubavne draži. Majka mudrosti, Sofija, svećanica sveta, čudesna majka ovog bajkovitog svijeta, vladarica koja materiji svojim dahom dušu dade, ta čudesna kraljica strasti, carica svih treperavih sjedinjenja,čudesnica zagrljaja vječnog, zagrljaja u kojem se sve duše svijeta u zagljaju sreću, da, ona legendarno snena, ona se odriće svoje eonske vlasti i šapuće svakoj duši, svakom živom biću, slijedi svoju želju željenu na izvoru, u koljevci snova, slijedi drevno snoviđenje, slijedi žudnju, čežnji utkaj pute ka zvjezdanim stazama koje se onda slijevaju u zagrljaj vječne majke, u zagrljaj ljubavi snene, u njene svjetlosne skute.
Osjećam se kao dijete kaosa, mješam poeziju iz vremena oluje ruža sa novim saznanjima i spoznajem da je raspad mojih atoma uvijet moga razvoja, da je to svjetlosni put moje vječne težnje ka istini. Nema ničega do mijene i stalnih tragova kaosa iz kojeg nastojim pobjeći. Jedino što mi preostaje je slijediti pravac kojim sam krenula i ulaziti sve dublje u tajnovitost zakona univerzuma. Moje unutarnje svijetlo osvjetljava moje prostor- vrijeme i postaje samo za mene vidljivi spektar boja. Lomi se na kristalima mojih ćelija, smiješi mi se mojim unutarnjim suncem i postaje misao.
Budim se u zemlji sjena, gdje susretoh sofijin svjetlosti trag, zvijezdu vodilju, svilenu nit u kojem svilenkasti leptir ostavlja svoja snivanja u beskraju bezvremena nikad izgubljena. Tek lahor ljubavnoga sjaja me dodiruje blag, misao, osjećaj, čovjek u čovjeku se do svjetlosti izdiže, luta kamenjarom drevnih pradjedova, miluje stijene pogledom svojim i tako dušu čovjekovu ka sunčevoj sjaju podiže. Grle ga duše snene sjene, postojani pratioci njegove svijesti. Čega li se u nepostojeće istine tami, boje te tajnovite sjene? One osjećaju, shavaćaju, razumiju da se tek u igri svjetlosti i tmine krije stine čar. Sjenke zagljene sjajem maglićastog sjaja, na obzorju bez početka i kraja ples sjenki sjenke naših duša mami, skida koprenu sa očiju svijesti i šapuće duši umilnim glasom skini sa nepostojanja zadnji svilenkasti veo i postaju svake ljudske svijesti dar. Trepere sjenke beskrajem snoviđenja, nalik su sjenki staršljive mušice, slične pčelinjemu roju u svjetlosnoj spoznaji, slične noćnim leptiricama, ikrusu slične, ali ipak strašljive da letom ka suncu ne sprže svoja svilenkasta krila. Svjetlost vječna, svjetlost dobra, svjetlost iznikla iz eona leta ljudskom dušom tragom, grli ta malena bića, sjedinjuje sjenke u ples duše vječnih istina, i šapuće muzikom svjetlosnih zraka, u plesu svjetlosti i sjene krije se duša vaših spas. Osluškujem treprenje struna, nebeska harfa iskri čudesnu melodiju snova u dolazećim eonima se krije istine glas. Tako to bijaše u zemlji sjena, gdje susretoh sofijin svjetlosti trag i dana s u ovom sretnom trenutku u treptaju vremenskih struna ja u sebi osjećam svjetlosni zagrljaj, zagrlja srcu i duši drag.

Osjećam pjes duše i njene sjene, osjećam pjes svjetlosti i sjene i mislim ljubav, i kao u svijetu zrcala vidim sebe i svijet u nijansama još nedefiniranih boja. Znam da su to boje, ali im još neznam ime. Valne dužine njihovog nastajanja su tako male da još nisu mjerljive. Uspoređujem ih sa poznatim spektrom duginih boja. Ove moje, nastale u mojim mislima su drugačije, ne pronalazim riječi kojima bi ih opisala.
Prisjećam se rečenice: "Svijetlost skriva u sebi tajnu iako njome rasvijetljavamo puno drugih tajni."
Zamisao vala koji se širi nije dovoljna da bi se objasnilo što se uistinu događa kada tama nestaje i moje oči prepoznaju prostor u kojem se nalazim. Dupla uloga te ljepotice, onog davnog duplog bića iz kojega je nastalo sve, je prvi i posljednji i najviši princip, neizgovorljiv i neimenovan. Ona koja samu sebe stvara, meni omogućava vizualnu spoznaju, ali mi još uvijek ne razjašnjava tajnu svog početka.
Zamišljam davni simpozijum znanosti kao gozbu bogova i Einsteina u liku Zeusa koji je stvorio duplo biće da bi im služilo. To duplo biće uskrslo iz tame neznanja zavlada ljudskom svijesti. Pretvoreno u energiju ono je čvrstoj materiji udahnulo život.
Kada nešto kao svijetlost ili atom mogu biti u isto vrijeme i val i čestica, onda ja u mojoj glavi nesmijem tražiti samo ono što pripada fizičkoj stvarnosti. Svijetlost tada postaje simbol i ja ju pretvaram u osobnu metaforu. Ono što su za fizičare atomi, to su za umjetnike metafore iz kojih oni izgrađuju svoje svijetove i više ne gledaju predmete valjskim očima i slikaju ih samo onako kako ih vide njihove unutarnje oči.
Moje unutarnje svijetlo pretvoreno u misao postaje jasna slika puna novih dimenzija. Sve do sada spoznato kao materija postaje energija i ja se prepuštam mogućnostima koje mi moj mozak nudi.
"Uistinu spoznati znači povezati realnost vanjskog svijeta s unutarnjim doživljajem. Poznato i viđeno sjediniti sa svojom misaonom slikom i u tom virtualnom svijetu prepoznati zrcaljenje univerzuma." začuh poznate tonove. To me luda bodri u pokušaju svjesne spoznaje svijeta u kojem sam rođena.
"Ja univerzum nikada nisam svjesno doživjela, kako ću onda prepoznati njegovo zrcaljenje?" pitam nesigurna ludu.
"Pronađi arhetipove, prastare slike koje su pohranjene u tvojoj podsvijeti. One, iako ih ti nisi svijesna, utječu na tvoje razmišljanje." čujem glas anđela
"Kako ću ih prepoznati?"
"Te praslike su upravo ono što moderna znanost naziva osnovnim česticama stvarnosti. One su količina djelovanja, Demokritove čestice i Heraklitov pokret, tvoja osnovna energija."
"Tu u dubini moje duše nazirem samo sjene." suprostavljam se anđelu.
"Zamoli ludu u sebi da ti pomogne. Neka te ona povede u taj svijet sjena. Tvoje tijelo je još uvijek kao tamnica iz koje promatraš samo sjene stvarnosti. Sjene tvojih ideja te pozivaju na dvoboj. Doživi nešto kao rat sila u sebi i uz pomoć lude istjeraj, do sada tijumfirajuću, beštiju iz sebe." anđeo me potsjeti na Giordana Bruna.
Luda, ponovo probuđena mojom sumnjom, me povede u svijet herojskih zanosa mojih stanja. Sjene mojih neizgovorenih misli zaigraše pred mojim unutarnjim očima. Vidjeh metafizičke pokrete kao ples sijena u mojoj duši. Igra svjetla i tame moje svijesti najavi oluju spoznaje. Neko novo stanje se nazire u mojim mislima. To osjećaji, godinama skriveni u dubini moje podsvijesti, blješte zenitom i sjene polako nestaju. Ulazim u svijet ideja koje se kao zvijezde na vedrom noćnom nebu pale pred mojim očima.
Odjednom ugledah moje misli isprepletene u ljepotu ljepšu od duginih boja i ne dozvoljavam više getoiziranoj znanosti da mi oduzme njen čar. To je peta dimenzija zablještala u mojoj glavi i ja vidim svijet mojim unutarnjim očima, svijet obasjan svjetlom proizašlim iz plesa sjena mojih stanja.
Luda mi priča priču o stvarnom životu, o igri ozbiljnosti koju sam do ovog trena igrala, o neuspjesima i nesigurnostima moje umorne duše. U meni se budi neki novi san, uzburkava se rijeka umijeća i ja se smijem, a smijeh prelazi u snagu koja postaje odmor mom umornom biću.
"U svijetu u kojem živim je najveća hrabrost biti autentičan, veliki riziko je početi se, javno i "bez razloga", smijati." javi se novi buntovnik u meni, odgojem oblikovana osobnost koja me usmjerava već godinama.
"Moraš uistinu doći do nule u sebi, do onog velikog ništa, koje se bori protiv svih tvojih iskonskih osjećaja, onog ništa što ti krade snove i nadu, guši želje i rađa predrasude. Pobijedi to veliko ništa, tog reakcionara koji ti sputava slobodu i tada ćeš u sebi osjetiti nove izazove." šapće mi luda.
"On je srastao s mojim mislima, oblikovao ih, određivao im smjer. Zbog njega su me cijenili, s njim sam ušla u svijet odraslih i zauzela mjesto među vrednovanima" rekoh tiho prisjećajući se odgojnih metoda kojima su klesali ženskost u meni.
"Ne nagovaram te da ga protjeraš iz sebe, nego da ga pripitomiš, da mu smanjiš prostor, da ga podsjetiš na početak kada si još bila djete veselja i sreće." luda svojim osmjehom prosu sliku djetinjstva pred moje oči i ja vidjeh sebe i djeda kako se smijemo Dumer Augustu crvena nosa i prevelikih cipela.
Probuđeni san djeteta u meni poče gasiti strahove, brisati predrasude i kidati lance navika koje su me godinama sputavale. Svjetlo nad svjetlima zasja u mom misaonom labirintu i moje misli zatitraše bojama sna. Tog trena počeh drugačije osjećati život, postadoh spremna na borbu protiv sjena moje dosadašnje stvarnosti.
Odlučno ulazim u pravi svijet svoje osjetilnosti i osjećajnosti, u svijet suprotnosti u kojima se krije moja duševna ravnoteža. Sve što sam do sada shvaćala kao pravi smisao života prolazi kroz prizmu lude u meni. Moje unutarnje svijetlo se zrcali u prekrasnim nijansama dimenzija istinske stvarnosti. Tim svjesnim činom, razotkrivanja moje podsvjesti, spoznah da se cijeli život sastoji od suprotnosti svjetlosti i tame.
Iako znam da tajnom ovijen vječni izvor svijetla još uvijek čeka na sretnika koji će do njega doći ja sanjam izvor i vidim ga. Majka nad majkama, svjetlost svih svjetala, moja tajna sugovornica s početka ovog sna, Sofija izlazi iz tame i ja vidim njenu svijetlu misao, ulazim u vrijeme boja i prepoznajem haljinu kojom ona kiti novi dan.

Vrijeme boja

2007-11-16T20:41:00.000-08:00

Život i boje čine jedinstvo, isprepliću se nijansama zbilje i sna. Bijela i crna su neboje, one su svijeto i tama, lice i naličje naše sveukupne materijalne stvarnosti, sreća i tuga, pozitivna i negativna energija moje duše. Pitam se kako bi u crno bijelim tonovima tih neboja uistinu izgledala priroda u proljeće i jesen, a kako zalazak sunca na obali Mediterana. Kohinor u našim očima već stoljećima prelama svijetlost i mi vidimo prirodu u svoj njenoj ljepoti. Očarani njome mi smo počeli tu divnu igru svjetlosti i prepoznavati i davati joj imena, a onda i sami proizvoditi boje.
Boja haljine kojom Sofija kiti sunčani dan je bijela kao vjenčanica mladenke. Tek kada je promatram kroz staklenu prizmu primjećujem njen spektar, koji se prelama u plavu, crvenu, ljubičastu, zelenu, žutu i narandžastu nijansu. Pred mojim očima se zatvara kružnica u kojoj se smjenjuju nijanse i stvaraju same od sebe svoj redosljed.
Boje ipak uistinu ne postoje, one su u konačnici proizvod moje svijesne spoznaje koju moje središte za vid u mozgu stvara iz spoznatih titraja i valnih duljina svjetlosne energije. Svijetlost i boje su nedjeljivi valovi različitih duljina pune sićušnih čestica. Ne samo moje oči, nego svaka moja tjelesna ćelija prima te valove i šalje ih nervnim putevima do mozga, gdje oni postaju valovi moje svijesti o njima.
Neke boje izazivaju ugodu, a neke neugodu u mom tijelu. One mi pričaju priče o svom postanku, odaju tajne svog nadopunjavanja u nove nijanse i nove boje. Čujem njihovo sljubljivanje u šumove mora, u titraje lišća, u purpur neba i crvenilo zrelih trešanja. To je glazba iz kojih proizlaze simfonije, serenade, opere ili šansone. U toj tajnovitoj snazi se krije i razlog zašto i sljepe osobe osjećaju energiju boja.
Zatvaram čvrsto oči i odjednom se pred mojim unutarnjim očima pojavljuju zvijezde, tisuće malih iskrica koje se pale i gase, blješte, padaju ostavljajući za sobom srebrni trag. To je dokaz da sam ja u stanju iz duboke tame vidjeti svjetlost i stvarati moje boje, da su svijetlost i tama sjedinjene u moju svijest.
Moje boje su lijepe i razlikuju se od duginog spektara, one stvaraju trenutak u kojem se mojim tijelom širi spoznaja. Tu nema crvene niti plave boje, nema tonova zelene niti ljubičaste, ja ne vidim narandžaste nijanse nego uistinu osjećam njihove titraje i čujem njihovo nastajanje. Moj trenutak postaje kugla slična zvjezdanom nebu. Svaka zvijezda je osmjeh jedne moje ćelije, iz njih me gledaju oči mojih praotaca, svaki njihov treptaj prelazi u novi obliki, vidljivi pokret mojih sveukupnih gena koji su se prenosili kao cjelina s roditelja na potomstvo do mene. Boje postaju simfonija mog postojanja. Dupla spirala svojim titrajima odbrojava nanosekunde i ja u kugli trenutka vidim san.
Gravitacija, ona najslabija od četiri osnovne sile, djeluje na svijetlost i zaobljuje prostor, mjenja mjesto zvijezda na velikom nebu. U kugli trenutka vidjeh kako iz mog genoma izlazi trag svijetla i obasjava moju spoznaju, vidjeh i kako treptaj jedne druge ćelije pomrači izvor i osjetih promjenu treperavih očiju mojih pređa. To je bio časak pomrčine mog unutarnjeg sunca, gravitoni u mojim strunama su unutar trenutka zablještali novim dimenzijama. Neki do tada nepoznati oblici zatitraše i ja vidjeh nijanse boja u tonovima i ritmu, to arkadijski kamenjar u mojoj svijesti odzvanja stupajem gole noge o tvrdo tle. Vrijeme boja me pozva na svjesnu spoznaju.
Očuh tonove panove frule, vidjeh pastelne tonove Arkadije i osjetih ljubav. To mladi pastir svirkom na trstenici svoju mrtvu dragu doziva. Pastorala svijetla zablješta pred mojim unutarnjim očima.
"Sva gora ječi od frule, moja me draga ne čuje." prepoznah melodiju i vidjeh suze na obrazu sna, začuh jecaj u smiraju vjetra. "Sva gora ječi od frule......." i uspavljuje stado. Boje, prekrasni tonovi djetinjstva zatvoriše još jednom kuglu trenutka.
Iz mojih struna zabruji glas, zlaćana spirala zatitra davno slušanom pjesmom "Pastirče drago i milo, što si se tako snuždilo...............", a osmijeh iz jedne ćelije zaustavi trenutak. Ljubav, san, pripadanje plemenu, bezbrižnost, toplina i sreća se spojiše u novi spektar boja iz kojeg zatitra neopisivi doživljaj. "Uzmi frulu pa ga odsviraj" začuh ponovo isti glas u istom osmjehu. Boja spokoja, moja nova boja zvukom trstenice zatvori trenutak u vječnost postojanja

Na oltaru sna

2007-11-16T20:38:00.000-08:00

"Oprosti mi godine neznanja." šapnuh poznatom osmjehu.
"Dobro došla u trenutak istine." odgovori mi osmjeh.
"Einsteinov san traje u mojim mislima"
"Odživi ga svijesno." šapnu mi dobroćudni osmjeh moga djeda "Sjedini u sebi naučeno i vjerovano. Slijedi glas anđela koji te je pozvao na ovo daleko putovanje."
"Zar ti nisi moj anđeo čuvar?"
"Ja sam samo osmijeh iz tvojih ćelija, ona luda u tebi koja će ti pomoći da uistinu ostaneš dijete veselja i sreće."
U taj čas pred mojim unutarnjim očima zatitraše svijeće na žrtveniku crkve u kojoj sam krštena, primila pričest i firmana. Moje vrijeme otvori još jednom svoja vrata i ja odživjeh još jednom rađanje i sazrijevanje. Na krstionici me dotaknu hladna ruka stranca i ja osjetih kapljice vode kako se kotrljaju niz čelo. Ista ta ruka mi pruži hostiju i ja osjetih isto gušenje pri gutljaju.
"Moram li svake nedelje progutati ovo što mi ovaj svojom rukom gura u usta?" upitah djeda neshvaćajući niti čin niti ritual.
"To je obaveza onih koji nisu uspjeli u sebi pronaći i spoznati vječnost."
"Što je vječnost?"
"Onaj trenutak u kojem ćeš spoznati beskonačnost u konačnosti svoga tijela."
"Kako ću to spoznati?"
"Pitaj me kada odrasteš. Tada ćemo moći o tome razgovarati."
"Koliko puta moram još spavati dok ne odrastem?"
Djedov osmjeh je bio isti kao osmjeh ćelije koji sam srela na svom putovanju mojim malim univerzumom. Pogladio me je po kosi i rekao:
"Ostani još dugo dijete veselja i sreće, jer što više rasteš i brige su veće"
Godine su prolazile i ja sam odrastala u okrilju tog dobroćudnog osmjeha. Kada smo u gimnaziji počeli učiti kvantnu fiziku našla sam se ponovo pred istim problemom.
"Što je svijet kvanta?" upitah djeda jedne večeri zatvarajući knjigu iz koje su me gledale formule koje nisam razumjevala.
"Ulazom u svijet kvanta napuštamo svijet svakodnevnog iskustva, napuštamo, vrijeme, prostor i materiju i misaono ulazimo u mikrosvijet pretpostavki i vjerojatnosti, prelazimo u svijet vibriranja i titranja energije, u svijet novih protega gdje se susrećemo sa konstantama, sa vjerojatnostima, energetskim poljima, valovima i njihovim određenim duljinama, s frekvencijom i česticama.
Kada se radi o odnosu unutarnjih nevidljivih i vanjskih vidljivih procesa tu je naše današnje znanje još uvijek nepotpuno. Mi još uvijek ne znamo djeluje li gravitaciona sila u svijetu kvanta i fotona. Naša jedina mogućnost je u vjerovanju, u savijest fizike." smješeći mi se odgovori mi tada već starac u čije sam znanje beskarajno vjerovala.
"Zar ova dosadna fizika može imati savjest?"
"Može. Početak prošlog stoljeća je označio revolucionarni početak onoga što mi danas primjenjujemo kao gotove činjenice. Fizika je u tom vremenu bila u potrazi za apsolutnim zakonima koji neovisno o čovjekovom uplitanju, posjeduju vjerodostojnost. Princip održanja energije je trebao u sebi nositi nešto kao poruku održanja ravnoteže u prirodi, a time njenog zdravlja i zdravlja čovjeka kao njenog najvažnijeg dijela. Čežnja za prirodnim uređenjem svijeta, najveće sreće misaonog čovjeka, svijeta koji mu na koncu poklanja svijest i savijest, u tom vremenu je bila cilj svih naučnih ispitivanja. Istraživati ono što je moguće, onom tada, pa i danas neobjašnjivom odavati dalje čast i povjerenje. Tu su se susretala klasična humanistička nasljeđa i svježina naslućene budućnosti. To ti je draga moja djevojčice savijest fizike."
"Još uvijek ne razumijem."
"Prije Einsteina se smatralo, na osnovi dnevnog iskustva , da su događaji iz kojih možemo nešto naučiti, prošlost. Oni događaji u kojima možemo nešto promjeniti su bili budućnost. Prošlost je bila odvojena od budućnosti nekim vremenom koji je nazivan sadašnjost, a sve se to događalo izvan čovjeka, promatrača tih događaja. Vrijeme nije bilo dimenzija nego mjerna veličina tijeka događaja."
Makinalno sam pogledala na sat. Djed se uozbiljio i zašutio na tren. Tišinu je narušavalo kucanje zidnog sata. Velika kazaljka se približavala dvanaestici i kucanje nadjača zvono. Ura odzvoni sedam puta.
"Ovo je naše dnevno iskustvo, mi razgovaramo već sat vremena, ali to iskustvo nas još uvijek nije naučilo što je naše vrijeme." nastavi djed mirno osjetivši da sam postala nestrpljiva. "Desetljećima pokušavamo dokučiti što je sadašnjost koju mi svojim postojanjem i stvaramo, što je odsječak vremena čije je trajanje određeno udaljenošću promatrača od početka događanja. Ti si cijelo ovo vrijeme bila, iako to nisi osjetila, sudionik u stvaranju sadašnjosti."
"Jesi li ti to osjetio?"
"Nisam, jer kao ni ti za to nemam osjetila. U tome se krije problem nerazumjevanja i nespoznavanja te elegantne teorije. Mi neosjećamo energiju koju našim sudjelovanjem u događaju proizvodimo. Da bi nam to bolje objasnio i dokazao Einstein se poslužio svjetlošću koja osvjetljava sve događaje i njenu brzinu odredio kao konstantu izačunavanja energije. Energija koja se pri tome razvija je jednaka masi pomnoženoj sa brzinom svijetlosti na kvadrat. Po njemu se bilo koje djelovanje može širiti samo brzinom manjom od brzine svijetlosti ili jednakom njoj." pogledao me je svojim blagim očima tražeći potvrdu da ga razumijem u mojima.
"Ali mi smo u dnevnoj sobi, vani je već davno noć. Ni traga od svijetlosti, kako onda mogu razumjeti to što govoriš?"
"Formula koja je promjenila našu spoznaju o vremenu nije primjenjiva u tvom dnevnom iskustvu jer ti nemožeš spoznati brzinu svijetlosti, iako ju u olujnim noćima odbrojavaš vremenom od bljeska munje do grmljavine. Tada spoznaješ da je svijetlost stigla do tebe brže od zvuka, ali još uvijek nespoznaješ vrijeme koje je trebao bljesak da stigne do tvojih očiju. To vrijeme koje je munja trebala da stigne do tvojih očiju je Einstein nazvao sadašnjost i promovirao četvrtu dimenziju kao bitnu protegu našeg postojanja."
"Pa to je samo trenutak."
"Da to je trenutak u kojem se poznaje prošlost i samo sanja budućnost. U trenutku je skupljena vječnost tvog postojanja u konačnosti tvoga tijela."
Slušala sam priču o nastajanju nove fizike, priču u kojoj nije bilo ni jedne formule koje su mi u školi išle na živce. Učeći ih napamet ja nisam razumjevala niti osjećala njihovu snagu. Te večeri kao da je trag svijetlosti ušao u moju svijest ja uskliknuh.
"Vrijeme je energija koju ću uistinu spoznati tek kada spoznam svijet kvanta."
Sada zamišljam crkvu u kojoj sam krštena, u mislima stojim pred oltarom i nošena djedovim osmjehom pokušavam spoznati vrijeme, tu četvrtu protegu u sebi.
"Ali tko je pokrenuo tu mašineriju, tko nas je uveo u ovaj čudesni svijet?" pitam sliku iznad oltara. Tišina mi dokaza da je to čega sam se kao dijete bojala samo slika, a slike ne govore.
Luda u meni, glasom iz mladosti, nastavlja svoju priču.
"To se dogodilo davnim otkrićem kvantnog skoka unutar materije, čiji je duhovni sadržaj položen u dimenziju vremena i u svijet kvanta.
Dugo vjerovana istina: "Natura non facit saltus". (Priroda ne čini skoka), je kvantnim skokom porekla upravo taj princip, koji su od antičkog doba filozofi i znanstvenici držali apsolutnom istinom.
"Priroda" skakuće uvjetovana oslobađanjem određene količine energije i dvojstvom njenog isijavanja. Ta je količina nazvana kvantum energije i pri svom širenju može biti i val i čestica u isto vrijeme. Do tada poznatom valnom elektromagnetskom isijavanju je, kroz otkriće njegovih čestica, poklonjena stvarnost.
"Što je stvarnosti elektromagnetskih valova?" pitam glas istine
"Energetska količina svijetla. To su one iskrice koje ti srećeš na svom putovanju tvojim tijelom."
"Znači li to da sam uistinu ušla u svijet kvanta?"
"To znači da si doista postala sudionik u razvoju svojih procesa. Vjerojatnost je veličina koja objašnjava svaki slučajni događaj za kojeg ne postoje sigurne pretpostavke. U procesima makrosvijeta i u objašnjavanju njegovih prirodnih zakona promatrač ima veliku ulogu, ali u procesima mikrosvijeta, dakle u kvantnom svijetu promatrač postaje sudionikom i tako ima središnju ulogu. Bez sudionika i njegove multidimenzionalne svjesti, mikrosvjet živi svoj nevidljivi, samostalni život. Sudjelujući svijesno u kvantnom svijetu ti si otvorila vrata čudesnog metasvijeta i pokucala na vrata spoznaje. Tvoj um je prisutan pri svakom događaju i uvjetuje njegov tijek. Uspjela si misaono prodrijeti u prostor svojih atoma i otkriti da tvoji elektroni u tom trodimenzionalnom prostoru imaju tri pravca kretanja i pozitivno i negativno zakretanje. Tvoji elektroni imaju svaki svoju pokretačku snagu i samostalnost pokretanja, ti si spoznala njihovu dvojnost, ali i njihovo svojstvo. Oni se međusobno odbijaju, a spajaju se sa protonima. Contraria sund komplementa." glas iz davnine potvrdi mi moju misao
"Suprotnosti se nadopunjuju i tako nastaje harmonija u mojim mislima i moja unutarnja ravnoteža." uskliknuh pobjedonosno." Promatrajući elektrone na njihovom putu shvatila sam da oni nemaju određenu putanju. Oni skaču i pri tome oslobađaju energiju, njihovo mjesto nikada nije predvidivo, mogu biti i tu i tamo, oni su nekada val i čestica u isto vrijeme. Moje tijelo nije nikada u stvarnom stanju, nego vječno nastaje iz uvijek novih mogućnosti moga kvantnog svijeta."
"Da, draga moja djevojčice, ti si naučila vrednovati sve ono što može biti, ono što stalno djeluje i za tebe postaje mogućnost kojoj svjesno težiš. Tom suigrom tvog trenutačnog stanja sa svim tvojim mogućim stanjima ti ostvaruješ pravu punoću stvarnosti."
"Stvarnost je trenutak u kojem postojim, trenutak u kojem spoznajem da materija moga tijela nije čvrsta, da ona nastaje vječnim procesom gibanja svih mojih djelova."
"To ti dokazuje da si ti uistinu cjelina, a ne zbroj djelova. U kugli tvog trenutka si vidjela Einsteinov san, spoznala nastajanje prostora pod utjecajem vječnog gibanja tvojih struna i energije vremena." djedov glas me je uvodio u najčudesnije putovanje života.

Bezvremenost Einsteinovog sna

Na vratima vremena ulazim u bezvremenost moga davnog sna, probuđena mirisima vjerovanja u lakoću postojanja ja sanjam život i živim san. Zaustavljena u sretnom trenutku osluškujem zvuk Panove frule i utapljam se u pastelnim bojama moje unutarnje Arkadije. Oživjelo srce moje udiše svjetlosni miris vječne poezije i budi uspavano djete u dubini duše tvoje, duše koja me uvijek odvodi u kraljevstvo zamišljanog raja u carstvo poetičnosti ljubavnog izričaja.. Zagrljena toplinom tvoga postojanja u ovoj čudesnoj priči, u zvucima nježnih boja željenog svitanja ja sneno uranjam u tišinu tvoga bezvremenog sna. Osjećam, ti si lahor dobre sudbine, duša mojih snoviđenja, krijesnica koja razbija tonove tmine i u ovom bezvremenom snu donosi okus vječno željene, vječno rađane, vječno sanjane tvoje blizine.

Pred mojim unutarnjim očima se odjednom zakrivi, velika lađa crkve, na oltaru se smanjiše svijeće, a na svodu, iznad slike Stvoritelja, iznenada iskrsnu freska "Nastajanje svijeta" iz Sikstinske kapele. Jedna zraka sunca probijajući se kroz vitraže obasja njen dio, stvaranje Adama. Osjetih dinamiku i ritam u pokretu koji život znači. Promatrala sam zadivljeno dvije ruke iz čijeg dodira zatreperiše strune, maleni prozirni končići i počeše jedan za drugim lepršati skladajući za mene simfoniju sna. Slika, velikog renesansnog majstora, se izgubi u tom čudesnom plesu izmješanih pokreta, boja i tonova. Nastajanje svijeta u čije središte se smjestio čovjek se, kao još neviđena teatarska predstava, počelo odigravati pred mojim očima. Ja ponovo utonuh u bezvremenost moga davnog sna.

Prostor- vrijeme, 4- D samopoimanje

Ušla sam uistinu u metasvijet, ali još uvijek čujem vapaje iz mog mikro i makrosvijeta. U vječnom sukobu i pokušaju dokazivanja koji je stvarniji, oni žude za sjedinjenjem. Moje tijelo, svojom težinom i svojom trodimenzionalnosti slijedi zakone gravitacije i zaobljuje prostor u kojem se nalazi. Sjetih se pjesme,
O moje tijelo! U tebi otkrih iskonsko trojstvo:tvoju visinu, dužinu i širinu,u tebi nađoh duh i dušu, moje svojstvo, mojstvo,i u dnu njega nespokojstvo vječito, virovitu dubinu.
To što spaja te tri crte znači: Vrijeme, četvrtu od protega u kojima se život kreće, i jadnu zbilju stvaranja: ljudsko sjeme po kojem porod i bivanje uvijek postaje veće.
O moje tijelo! I ti si čestica eterskoga mesa,a tvoja građa predstavlja čudesnu zgradu kosti;ne slavim te — no u tebi su i zvijezde i nebesa,prah zemlje, sjaj sunca; sav život, pun i prosti.

Svijesna toga ja želim samostalnost tijela, dozvoljavam mu da samostalno misli. Moj ujtelovljeni um, moj mali univerzum slijedi svoje zakone i iznenađuje me uvijek novim oslobađanjem uvijek veče količine neke nove, još nepoznate energije. Misaoni dio moga uma to sve spoznaje, ali još uvijek nije uspio otkriti izvor tog svojsva iz kojeg se rađa mojstvo. Ulaskom u metasvijet sve postaje jednostavnije. Tu se spajaju znanje i vjerovanje u novu teoriju. Vidim li ja to treperenje mojih najsitnijih struna, znanju još nedokazanih, čestica atoma?
Teoretski one postoje i ja zamišljam da su to strune iz kojih je satkano sve poznato i još nepoznato. Vidim ih i kada su otvorene, slične nitima paukove mreže, lepršaju pred mojim unutarnim očima. Zatvorene u svom titranju me potsjećaju na zavijutke malenih mašnica koje sam kao djevojčica nosila u kosi. Trepereći one, slično strunama violine proizvode akorde koji svojim izmjeničnim djelovanjem stvaraju harmoniju simfonije. Svaki titraj producira drugačiji ton, i opet slično strunama violine koje violonist napinje i opušta, te male strune univerzuma ovisno o energiji koju proizvode stvaraju uvijek različte čestice mikrosvijeta.

U tom virtualnom svijetu promatram sliku o njegovom nastajanju i vidim kako iz titrajućih struna iskaču čestice i kako se sjedinjuju u atome. Doživljavam uistinu rat različitih sila. Atomi pucaju, spajaju se u molekule, strune trepereći stvaraju nove drugačije čestice, a tonovi simfonije njihovog nastajanja postaju prepoznatljivi u tonovima boja koje se razlijevaju pred mojim očima. To su one iste nijanse koje sam vidjela pri nastajanju mog unutarnjeg svijetla. Slika na svodu oživi u mojim bojama.

Ponovo vidjeh dvije ruke u dodiru, vidjeh pokret očima sna. Slikar je slikom predstavio svoj unutarnji doživljaj, prenio na nju svoju energiju i ograničio taj trenutak u perspektivu svoje spoznaje. No ja sada vidim puno više od onoga što sam vidjela kada sam sliku kao dijete promatrala. Moje oči razbijaju okvire i ruše granice u kojima je slika nastala. Moje boje daju slici beskonačnost prostora i vječnost vremena. Detalj sa slike, dodir vrhova prstiju, postaje beskonačan nezaustavljiv pokret iz kojeg, slično svjetlosti ističe život.

U daljini iza dodira, vidim veliki prasak i spoznajem vrijeme. 13 milijardi godina skupljenih u ovaj jedan jedini trenutak moje svjesne spoznaje. Sunce mi svojim sjajem najavi da će proći još jedna i po milijarda godina dok se ova energija ne pretvori u život, a onda sljedećih 2 milijarde i tristotisuća godina dok čovjek ne zauzme svoje mjesto u univerzumu. Smjestivši se na jednoj maloj planeti na granici jedne od bezbrojnih galaksija u beskonačnosti i vječnosti prostorvremena, čovjek još nije otkrio istinu početka.

"Ignoramus et ignorabimus" začuh krik s oltara.
"Mi još neznamo i možda nikada nećemo saznati od čega smo sazdani i što je naša životna energija." sjetih se riječi moga djeda
"Ali mi smo se razvili iz majmuna" pokušala sam ga obradovati sa tek naučenom lekcijom iz biologije.
"Ti možda, ja sigurno ne." odgovorio mi je smješeći se.
Jedna od zadnjih zagonetki univerzuma još uvijek nije riješena. Moj misaoni svijet mi još jednom potvrđuje moje neznanje.
"Moja spoznaja izrasta iz tonova struna i stvarajući moju svijest postaje moja svijesna spoznaja, moje svojstvo, mojstvo." pomislih
"Ali to još uvijek ne objašnjava zagonetku što je uistinu život, ne dokazuje što se dogodlio prije 2 milijarde i petsto tisuća godina?" poznati glas je dolazio iz mojih osjećaja.

"Pogledaj još jednom sliku. Možda je uistinu bilo tako. Možda je čovjek uistinu 2 milijarde i trista tisuća godina živio u raju."

Prisjetih se vremena iz oluje ruža i jedne drevne pjesme

Ljubavni ples duše i njene sjene
igra tetrijeba i ždrala
mjesec i venera
u vječnom zagrljaju božanskoga vala,
kralj nebeskih i morskih mijena
i
treperava ljepotica noći uvijek pomalo snena.

Čudesnom kočijom nebeski vranci beskrajem jezde
i milovanjem nježnim, poljubcem Boga bude usnule zvijezde.

Ostala je sama
tanane niti sjena sjene sjena sjenom krije tugu sjene,
dok
kraljica noći svlači se bez srama,
pred vrancima čudnim,
donosiocima sreće te čudesne i vječne svijetlosne mjene.

Maglovita duša, njene duše sjena stvara uvijek nove sjene
da onostrano ne ostane zaleđeno u svijesti
kao njenog srca sjeme.
Mistični i mudri ti nebeski vranci
obilježja snova, snova nove sjene,
a duše sjena
putnik je zvjezdani na zvjezdanoj cesti ka buđenju strasti dok buđenje zaborav joj nosi.
I duševnu snagu.
Um moj trepti, šapuće nam duše sjena,
vranci obuzdani, rukom srca žele duši razum vratit.

Vranci jezde granicama uma i
dušu stavljaju na vagu,
vagu koja može
dušu i tijelo u ravnoteži snatrit.

Hrabro gazim putevima straha
vranci me nose u carstvo
božjega uzdaha,
a iz srca izrasta simfonija životne krune,
srce srcem srcu
dodiruje te božanske strune .

Istočno od raja

2007-11-16T20:34:00.000-08:00

Slika je još uvijek blještala nijansama mojih boja. Ljubav, sreća i spokoj su se ispreplitali po njoj u svim svojim nijansama. U blagim očima muškarca, kojeg već dvije tisuće godina nazivamo Adam i vjerujemo da je on naš praotac, se zrcali moj san. Njegov sneni pogled lebdi prema Stvoritelju i on kao dijete koje prepoznaje oca pruža svoju ruku ka njemu. Vidim i nelogičnost u našem vjerovanju.
Zar uistinu danas mogu povjerovati da je iz prsta Stvoritelja poteklo sjeme i da je tako rođen čovjek? Na kojem mjestu univerzuma se dogodio taj čin?
Slika mi ne odaje lokaciju, ali u njoj samoj nazirem odnos zlatnog reza i u zadnjoj točki zlatne spirale je renesansni umjetnik smjestio taj po legendndi i sudbonosni dodir prstiju. Na slici vidim kako se iz sivila prajuhe odvaja anđeoski oblak sličan desnoj polutki ljudskog mozga. Pitam se dali je umjetnik tada uistinu znao da upravo ta polutka upravlja našom intuiticijom, emocijama, maštovitosti, muzikalnošću, da se njome sjećamo i pamtimo fizionomije, njome sanjamo i istinski volimo. Dali je on znao da nju aktiviramo metaforama i da smo zahvaljujući poticajima njenog djelovanja kreativni i osjećajni. Umjetnik je ipak u takav oblik smjestio Boga i njegove glasnike, male anđele, čuvare svih naših tajni. Iako su neki povjesničari umjetnosti u tom detalju slike vidjeli ogrtač Stvoritelja, neki školjku svetoga Jakoba, ja u njemu prepoznajem najsavršenije djelo u nastajanju svijeta, desnu polutku čovjekova mozga. Iz lijeve polutke, koju na slici nevidim, proizlazi moj misaoni um, moja logika, moj artikulirani govor, njome sam racionalna i suzdržana, ali i sumnjičava. Umjetnik je tu lijevu polutku prepustio nama, promatračima njegova djela, da njome odlučimo što naše oči vide, otvorio nam vrata virtualnog svijeta i pozvao nas na lutanje njime. Sjedinjujem moju lijevu s naslikanom desnom polutkom u misaonu sliku duše svijeta i osjećam neku novu spoznaju u sebi.
Čovjek se rodio na granici između vjerovanja i znanja, tamo gdje završava stvarnost i počinje san. Noseći u sebi i jedno i drugo čovjek se odlučio za varljivu stvarnost, pohranivši samo rudimente davnog sna u svojoj glavi. Prije nego je dobio tijelo, čovjek je bio samo svijest, roj najsitnijih čestica iz čijeg je treperenja nastajala ljubav i sreća, uzburkana energija u kojoj su se zrcalile želje za novim oblicima. Promatrajući sliku prihvaćam izazov slikara i postajem svijest o postanku svijeta. Luda u meni progovara jezikom istine.
Milijardama godina svijest je stvarala prostor i vrijeme, prelamala se u spektre uvijek novih boja. Iz njenih misli se odvoji najjasnija i zasja sunce. Zvijezde, na tisuće njenih ideja zablještaše i širiše svijest. Iza svake nove eksplozija svijetla je ostajala i energija odbačenih ideja, koja se uvrijeđena odvajala od svijesti i postajala samostalna. Svijest je promatrala kako iz njenih odbačenih misli, otpada njene energije, nastaje besvjesna materija. Vidjela je njeno neorganizirano nagomilavanje u pjesak, kamenje, doline i brda, kontinente. Poludjela u svom bjesu ta energija se počela svetiti i prijetiti sve većim nagomilavanjem do potpunog zgušnjavanja u bezličnu neupotrebljivu masu koja će jednog trena progutati i svijest. Roj čestica svijesti, spreman na obranu se podjeli u dva tabora i tako pored misli nastadoše osjećaji. Osjetivši strah svijest posla svoje glasnike da izgrade metasvijet u kojem se rodi spoznaja i pretvori osjećaj straha u suze. Prazni prostor između gromada poludjele energije se počeo puniti suzama iz kojih potekoše rijeke i proširiše se mora. Tako iz njenih odbačenih ideja nastade zemlja puna sukobljavajućih misli koje počeše samostalno stvarati svoju energiju. Njene suze joj je vraćala oblacima i izazivala oluje, munje i grmljavinu u njenoj spoznaji. Počeo je rat između tek nastale stvarnosti i sna iz kojeg je nastala.
Adam, nekadašnji glasnik neba, gradioc metasvijeta je nastao iz takve jedne eksplozije boja, kao nesretni slučaj u laboratoriju sna. Probudivši se na zemlji, noseći u sebi još uvijek dvojstvo vala i čestice, on se odluči za česticu. Iz nje se razvi duplo biće, tijelo sa dvije svijesti koje su se sukobljavale. Njegova uzburkana misao dotaknu dušu materije i izazva pucanje atoma, zemljom zagrmi eksplozija svijetla u kojoj se umjesto zvijezda ideja odvojiše samo dvije različite čestice i počeše svaka sebe stvarati.
"Misliš li uistinu da se to dogodilo prije 200. 000. godina?" upitah ludu u sebi.
"Ja samo potvrđujem tvoju misao i vjerujem da čovjek griješi kada misli da je prvo bilo tijelo, a onda svijest. Svijest je ono što je stvorilo čovjeka, ono što ga je oblikovalo, što mu je dalo snage da ustraje i preživi sve nedaće i sva razaranja. Svijesna spoznaja, jedini potomak anima mundi, obučena u tijelo, danas vlada zemljom. Zemlja je do njegovog rođenja bila samo zgusnuta negativna energija čiji se ostatci još uvijek svete vulkanima, tsunamijima, potresima, a kada svijest univerzuma zbog toga zaplače, zemlja joj uzvraća poplavama. Adam se spusto na zemlju da bi svojom pozitivnom energijom stvorio ravnotežu i ostvario harmoniju sličnu univerzumu." šaleći se reče luda.
"On je trebao postati poslanik sna u ovoj nesretnoj stvarnosti. Trebao je pripitomiti nagomilanu materiju i podariti joj osjećaj ljubavi, sreće i spokoja i ostvariti pobratimstvo sa univerzumom i to je na samom početku i činio."
"Legenda kaže da je njegov život počeo u raju. Eva je krivac da su iz raja istjerani." luda se smješila izazivajući me na misaoni dvoboj.
"Raj je izmišljotina crkve, zaluđivanje čovjeka da bi se njime moglo manipulirati." rekoh uzrujano.
"Ti braniš Evu."
"Ja se borim protiv ljudske gluposti. Izmišljeni prvi grijeh je postao pošast koja još uvijek traje. Čovjek se boji znanja, odbija spoznaju novoga i luta nametnutim mu vjerovanjem, nadajući se ponovnom povratku u raj."
"Ti stojiš u crkvi u kojoj si krštena i huliš sama svoje krštenje." luda se uozbilji i ja u njoj ponovo prepoznah djedov glas.
"Rekao si mi da još jednom pogledam sliku "Nastajanje svijeta." i ja sam u njoj pronašla istinu mog, tvog, našeg porijekla. Proizašli iz mozga svemira, mi još uvijek nevjerujemo da se raj nalazi u našim glavama. Svaka krstionica je početak križnog puta kojim ljudi nesvjesno cijeli život koračaju. 200.000. godina je sitnica u odnosu na vječnost u kojoj se naša misao razvija, a ovih zadnjih 2000. godina je samo trenutak u kojem živimo jednu veliku laž. Okrenuti prema stvarnosti mi uništavamo zadnje ostatke sna iz kojeg smo nastali." osjećaji su se sami od sebe pretvarali u oluju misli.
"Sjećaš li se Božićnih blagdana u našoj kući? Tada si vjerovala u rođenje Krista i bila uistinu djete veselja i sreće. Danas u tvojim mislima osjećam sumnju i to te čini odraslom i nesretnom." osmjeh nestade s površine moje ćelije.
Osjetih grč u cijelom tijelu. Pokušah se nasmješti, ali smijeh nije izlazio iz mojih moždanih ćelija.
"Vrati mi osmjeh" zamolih djeda.
"Smijati se mogu samo oni koji u sebi spoje vjeru i znanje. Ti si se odlučila za znanje i kao Eva izgubila raj u sebi. Pretrpavaš mozak dokazanim činjenicama, lutaš hramovima znanja i tako gušiš izvor svog istinskog postojanja. U svojoj upornosti zaboravljaš razgovor s anđelom i gasiš svoje unutarnje svijetlo tamom sumnji. Teoretski pozivaš čovjeka da napusti špilju u kojoj vidi samo sjene stvarnosti, a sama ulaziš sve dublje i dublje u nju. Stvarnost je trenutak u kojem ćeš uspjeti spojiti znanje i vjerovanje."
"Oprosti, zaboravila sam, a to si mi već jednom rekao. U hramovima znanja susrećem više dokaza o nepostojanju raja, više teorija o neistinitosti vjere, više pobijanja sna, nego njegovih potvrda."
"Vrijeme Adventa je potvrda sna. Kojim dijelom svoje duše ga živiš?"
"Tada uistinu postajem dijete veselja i sreće, čujem tvoj glas u Božićnim pjesmama, osjećam mirise nonine kuhinje, vidim svijeću koju si gasio kruhom umočenim u vino, susrećem se i razgovaram s anđelima."
"Zašto samo u vrijeme Adventa? Pogledaj još jednom detalj freske "Nastajanje svijeta." Sama si rekla da su vjesnici neba u mozgu velikog univerzuma iz kojeg je nastao tvoj mali. Anđeli su uvijek uz tebe, oni su tvoj osmjeh i tvoj san." osmijeh se poćeo vraćati u moje ćelije.
Na svodu crkve se sunčana zraka lomila u iskrice sna. Smijeh je odzvanjao crkvom u kojoj je inače vladala tišina, glas svećenika ili zvuk orgulja. Nebo se smijalo s nama, nebo sa slike koje se pretvorilo u veliko nasmješeno sunce na kojem su dvije ruke spojene dodirom iz kojeg kapa smijeh.
"Tek onda kada nestane smijeh, kada ćelije ušute, kada djeca zaplaču i iz suza se stvaraju oblaci koji skrivaju sunce tada su se otvorila vrata života ispred kojih vodi put istočno od raja." djedov glas je bio smirujuća melodija koja se širila crkvom i miješala sa smijehom neba.
"Jesu li se meni ta vrata već otvorila?" upitah tiho bojeći se unaprijed odgovora.
"Stajao sam s tobom godinama u njihovoj blizini, ali smo uspijevali odgoditi njihovo otvaranje. Smijali smo se suncu, voljeli smo jutra i večeri, veselili se proljeću i jeseni, uživali u ljetnom danu i grijali se ljubavlju u dugim zimskim noćima. Kada se moje zvjezdano tijelo vratilo početku promatrao sam tvoje svijetlo među milijardama drugih i isto kao i tvoj anđeo te prepoznavao po tvojim mislima. Udaljavala si se od vrata i svojom sunčanom energijom stvarala svoj raj. Na granici između zrelosti i starosti je tvoje unutarnje sunce počelo slabiti. Često si mi se gubila u masi svjetala i nisam te više prepoznavao. Vrijeme adventa te vraćalo. Sada si opet tu u svom punom sjaju. Zadrži ovaj trenutak u svom sjećanju i iz njega čini drugi. Nemoj dozvoliti da se otvore vrata za put istočno od raja."
"Ispričaj mi još jednom priču o Cainu i Abelu."
"Ispričao sam ti je već tisuću puta, sigurno je znaš napamet. Sada se ne radi o njima, nego o tebi. Put koji vodi istočno od raja je put u prognanstvo tame za tvoju dušu. Tamo te nitko nemože protjerati osim tebe same."
"Dok razgovaram s anđelom utvare svakodnevice se javljaju i zaklinju izvor vječne svjetlosti. Same obučene u haljine mržnje one siju cvijetove zla u mom rajskom vrtu i prosipaju strah po mojim mislima."
"Zaustavi misli, slijedi samo osjećaje, ono svoje unutarnje svijetlo iz kojeg izranja samo veselje i sreća. Otkrij u sebi zagonetku ljepote. Jedino tako ćeš tako uistinu spoznati ljepotu života i moći se obraniti od njih."
"Kako ću to ostvariti?"
"Putuj još jednom svojim malim univerzumom, otkrij svoju zlatnu spiralu i zadnju točku zlatnog reza. Ja ću te na tom putu slijediti." njegov glas je postajao zapovjed.

Misaono putovanje citoskeletom

Ponovo se sjetih trga cvijeća i vremena kada smo tragali za potvrdom postojanja ljubavi u nama.
"Ljubav je energija" začuh svoju davnu misao " i ja želim uistinu saznati kako ona nastaje u meni."
Tada sam željela na obroncima vremena otkriti izvor te energije koju sam počela osjećati u sebi, a nisam joj znala dati ime. Ljubav je bila preotrcana riječ za ono što sam željela izraziti srcem. A onda je onog davnog ljetnog podneva usahnulo vrelo tog osjećaja u meni i ostala samo misao o njoj, misao kao materijalizirani davni osjećaj.
Da bih ponovo uzburkala uspavane strune, da bi se taj davni osjećaj ponovo počeo zrcaliti u mom emocionalnom umu moram pokušati otkriti tajnu njenog nastajanja u mom mikrosvijetu. "Giordano Bruno je razmišljajući o beskraju, univerzumu i još neotkrivenim svjetovima osjećao nastajanje tog osjećaja u sebi i nazvao ga poetično imenom boginje." pomislih ponovo nesigurna u odluku da krenem na putovanje u nepoznato.
"Ti kreni u onaj dio sebe koji Giordano nije znao opisati, jer mu tadašnje znanje to još nije omogućavalo. Tada se premalo znalo o djelovanjima u mikrosvijetu, to je bilo vrijeme koje nije dozvoljavalo otkrivanje njegovih tajni, jer je nebo, taj ogromni makrosvijet objašnjavao sve." iza mojih misli se javi glas istine o tadašnjem naučenom neznanju.
"Što učiniti, kako spoznati to do sada nepoznato?" upitah samu sebe
"Negdje u beskonačnosti tamne energije, u beskraju duše svijeta, susretale su se misli Demokrita i Heraklita s mislima Giordana Bruna i s mislima novorođenih umova i sjedinjavale u najčudesniju teoriju današnjeg vremena. Pokušaj u sebi sjediniti staro i novo znanje, da bi ponovo probudila izvor iz kojeg će poteći izgubljeni osjećaj." tonovi glasa koji začuh mi se ovoga puta učiniše poznati.
Pred mojim unutarnjim očima zablista slika sobe u kojoj sam kao mlada djevojka učila formule i spremala se za ispite. Djedova prisutnost je uvijek unosila sigurnost u moje odluke jer sam u razgovoru s njim najlakše dolazila do konačnih zaključaka.
"Kvantna teorija opisuje bizarnu valno-čestičnu dvojakost energije i materije na veoma malim veličinama i Ti pokušaj u ovom trenutku uči misaono u tvoj mikrosvijet, u misao o nastanku svijesti." začuh glas iz prošlosti
"Gdje je to mjesto u meni?"
Osjetih dlanove na svom čelu. "Tu u tvojoj glavi je tvornica iz koje kreću tvoji snovi, tu je mjesto s kojeg možeš krenuti na to putovanje." milujući me reče djed.
Zatvorih oči i pokušah zamisliti rad tvornice snova. Povezujući naučeno sa željom o novoj spoznaji ja tu susrećem neobično ponašanje među najsitnijim česticama mojih misli, koje blješte i vrludaju pred mojim unutarnjim očima. Našla sam se u prostoru nastalom od igre svjetla i sjene.
Prisjećam se izjave američkog fizičara Richarda Feynmana: “Tko god tvrdi da razumije kvantnu teoriju, ili laže ili je lud”.
"Vi se šalite gospodine Feynman." pomislih promatrajući taj čarobni ples svjetla i tame."Čini mi se da vidim samo sjene moje duše, dok se ona gubi u nepoznatom velikom svjetlu."
Još uvijek ne razumijem što se događa u mojoj glavi, ali osjećam nastajanje novog osjećaja u sebi. Želim otkriti koje svijetlo obasjava moju misao i zašto iza nje ostaje sjena, samo naslućeni obris onoga što osjećam.
Čudesna kakva jest, kvantna teorija ipak posjeduje neke značajke koje bi mogle biti važne za spoznaju nastajanja moje svijesti. Jedna od njih je da se velike nakupine kvantnih valova-čestica svojim titrajima mogu povezati u jedinstvena stanja makroskopske veličine i djelovanja.
Ako je moja svijest energija, onda se ona sastoji od valova i čestica iz kojih proizlazi moja misao. Misao je materijalizirani osjećaj, misao je makrosvijet moje svijesti, svijet u kojem su najsitnije čestice ili valovi svijesti odbacli svoju osobnost i ponašanje i međusobnim povezivanjem prešli u zgusnuta kvantna stanja i postali moj osjećaj jastva.
Prisjećam se još jedne značajke kvantne teorije, a to je pojam “kvantni superpoložaj”. Po toj značajki su najsitniji djelići moje svijesti istovremeno u različitim stanjima i različitim položajima. To se sukobljava s mojim opažajnim svijetom u kojemu predmeti imaju dobro definiran položaj, jasne granice djelovanja i vidljive oblike pa se pitam:
Kako iz tih stanja proizlazi nova misao, zašto i kako mikroskopska kvantna stanja i superpozicije u makrosvijetu postaju klasični i određeni?
To se događa procesom koji nazivamo "redukcija kvantnog stanja", ili kolaps valne funkcije, pa bi taj proces mogao biti ključ za razumijevanje svijesti i zbilje.
Iz te tvrdnje izvlačim zaključak da se u mojoj glavi odvijaju samoorganizirajući procesi na kvantnoj razini i tvore protok mog vremena.
"Predmeti ostaju u valnočestićnoj kvantnoj superpoziciji sve dok ne budu spoznati od strane svjesnog ljudskog bića, a kolaps valne funkcije uzrokuje svijest o njima" sjećam se izjava kopenhagenške škole i eksperimenta koji je napravljen da bi se ilustrirao taj očito apsurdan zaključak.
Schrödinger je tridesetih godina napravio svoj slavni misaoni eksperiment, danas još uvijek poznat kao Schrödingerova mačka.
Pokus teče ovako: Stavite živu mačku u čeličnu kutiju u kojoj je otrov koji se oslobađa kvantnim procesom, primjerice slanjem fotona kroz poluposrebreno ogledalo. Pošto foton stigne u kutiju jednaka je mogućnost i da je mačka mrtva i da je živa. Maca se tada nalazi u prelaznom stanju između života i smrti.
U skladu s kopenhagenškom interpretacijom tog procesa, sve dok svjesno biće ne otvori kutiju i pogleda unutra, mačka je i mrtva i živa. Kada promatrač otvori kutiju mačka je sigurno mrtva, jer mu njegova svjesna spoznaja potvrđuje tu činjenicu.
Schrödingerova poanta je bila da je interpretacija svjesnog promatrača kvantnih procesa netočna jer čim dođe do mjerenja, određivanja ili potvrđivanja procesa oni se mjenjaju i ne odaju pravo stanje u trenutka zbivanja.
"Moj osjećaj ljubavi je bila maca zatvorena u čeličnu kutiju moje spoznaje o čvrstini materije." pomislih.
"Kada je tvoje astralno tijelo probilo čvrstinu tvog vjerovanja, otvorilo čeličnu kutiju tvoje potsvijesti ljubav je, razotkrivena u svojoj lažnosti, u tebi umrla." glas je ponovo dolazio iza mojih misli.
Čitajući o sjenama duše ja počinjem vjerovati da između sićušnih sustava veličina kvantnog reda koji se još uvijek krije u mojoj podsvijesti i sustava reda veličine mačke koju zamišljam kao osjećaj ljubavi, posreduje neki objektivni čimbenik koji narušava superpoziciju i uzrokuje kolaps valne funkcije. Ljubav, koja je do tog trena bila i spoznata i nespoznata, razotkrivena u svojoj nesigurnosti, kao da je bila prognana od mog utjelovljenog uma.
"Događaju li se objektivne redukcije u mozgu?" pitam sada mog novog učitelja, virtualnog pisca o sjenama duše i tražim odgovor u njegovim mislima.
"Pojave objektivne redukcije u mozgu se mogu povezati s neuralnim procesima koji mogu trajati od nekoliko desetina do nekoliko stotina milisekundi. Za objektivne redukcije u trajanju od 25 milisekundi, odgovarajuća energija iznosi otprilike 3 nanograma superponirane moždane mase." odgovara mi nerazumljivim jezikom njegova misao
Nanograma čega? Koje biološke strukture mogu funkcionirati i kao klasična i kao kvantna računala, izbjegavati dekoherenciju iz okoline, a uz to biti povezane s aktivnostima na razini neurona? Gomilaju se pitanja u mojoj glavi.
"Razmisli o papučici, jednostaničnom organizmu koji graciozno pliva, izbjegava grabežljivce, uči pobjeći iz kapilarnih cijevi, te traži hranu i partnere. Promatrajući inteligentno ponašanje u jednostaničnih stvorova, Sherrington, engleski neurofiziolog, je 1951. godine rekao:
“Živcima nema ni traga. Ali za djelovanje mogao bi im poslužiti i stanični kostur, citoskelet.” I dokazano je da u nedostatku sinapsi, papučica za komunikaciju i organizaciju rabi svoj citoskelet." misao pica me potiče na razmišljanje.
Logični kandidati su mikrotubuli koji, svojom građom i djelovanjem, čine moj citoskelet, takozvani "živčani sustav" svake moje moždane čelije. Nanobiolozi pokušavaju u tom svijetu pronaći dokaze za istinitost te izjave. Slijedeći i brojeći formacije u nanosvijetu, znanstvenici su došli do spiralnih oblika i Fibonaccijevih brojeva u strukturama mikrotubula. Tu su se susreli i sa spiralnom dinamikom koju susrećemo i u makrosvijetu. Zakon zlatnog reza se i ovdje dokazuje. Slijedim misaono zlatnu spiralu moje misli do njene zadnje točke i ulazim u nanosvijet moje svijesti, tražim oči božje iz kojih možda izranja istina.
Imitirajući rad mikrotubula u citoskeletu, znanstvenici su stvorili computersko računalo kojim nevjerojatno povećavaju mogućnosti njegovih izračunskih sposobnosti (primjerice, deset na šesnaestu stanja bitova po sekundi po ćeliji).
Pišem na računalu i pri svakom novom slovu čujem okidanje njegovih ćelija. U nano sekundama se na zalonu, pred mojim očima, slažu moje misli.
Jesu li okidanja neurona u mojoj glavi “sitno zrno” moje svijesti, nula u Fibonaccijevim brojevima, božje oči u zadnjoj točki zlatne spirale moje misli? Ja znam da živčane stanice i sinapse funkcioniraju daleko složenije od pukih prekidača.
Moji neuroni imaju bogat i dinamičan skup citoskeletnih mikrotubula koji svojom spiralnom dinamikom, reguliraju rad sinapsi i grade mrežu moje svijesti.
Ulazim u isprepleteni svijet mojih mikrotubula, misaono lutam među šupljim cilindrima čiji zidovi su kristalne rešetke. Taj labirint od kristala je moj citoskelet, bezbroj mikrotubula se funkcionalno organizira i čini unutrašnjost mojih živčanih stanica. Moja misao se širi i povezuje s citoskeletom i prolazi kroz te male tunele. Pokušavam brojati nanosekunde u kojima se samoorganizira objektivna redukcija i spoznajem njihovu neizračunljivost.
Moja svijest prima još uvijek izazove iz okoline i povezuje se sa klasičnim poimanjem stvarnosti pa mi to onemogućuje spoznaju o mikrosvijetu mojih stanja, a izračunavanje i dokazivanje se prekida u trenu intervencije moje svjesne spoznaje.
Svaki puta kada mi se pričini da sam stigla do pravoga mjesta i pokušam spoznati izvor svijesti, on se izgubi i postane samo ona vidljiva sjenka stvarnog oblika o kojem sam razmišljala.
Uđoh još dublje u svijet iza stvarnosti, u prostor crno bijele boje. Jedan do drugog crno bijela ogledala, pod, zidovi i nebo. Vidjeh cijeli svoj život u crno bijelim tonovima partije šaha u kojoj nema igrača, nema smišljenih poteza, izračunatog vremena niti prostora u kojem partija traje. Figurice oživjele ritmom mojih misli šeću crno bijelim kraljevstvom mojih prošlih vremena. Sunčana i sjenovita strana sjećanja skupljena u dvorac koji nazirem u velikom kristalnom ogledalu. Crna kraljica stoji, okrutna u svojoj želji za pobjedom, između mene i sunca koje se rađa na drugoj obali rijeke mog života. Elektronska muzika odzvanja u mojim ušima, Pink Floid i tamna strana mjeseca, crna kraljica mi zatvara put ka suncu.
"Ja sam onaj dio tvoje sudbine koji sama moraš pobijediti" reče mi boginja mjeseca i smrti. "S druge strane mene je svjetlo kojem hrliš"
"Zar si ti ona ista koja me je u djetinjstvu vodila parkom i pokazivala život u letu pčela i leptira." upitah je sa strahom.
"Ja sam tvoj um i tvoja sudbina, ja sam ti u tebi i o tebi samoj ovisi koji dio mene ćete voditi među ogledalima u labirintu svjetla i mraka." odgovori mi crna kraljica.
Iz jednog tamnog ogledalca izađe lovac i stade iza nje. Njena haljina potamni još jače. S nje nestane i zadnji zvjezdani prah. Mladić ju je promatrao s njene svjetle strane i ne osjeti njen bjes. Skakači postadoše psi vjetra i lovac nestade s šahovske ploče mojih sjećanja.
"Aktaion je znatiželja puka" reče mi boginja skidajući ponovo zvijezde s neba. Ispred mene se prosu svjetleći trag kao most prema sunčanoj strani obale. Crna kraljica stoji još uvijek na ulazu ka mostu. S druge strane mosta sva u bijelom zasja lik žene s suncem u kosi.
"Tamo na tebe čeka tvoja boginja svjetla." reče mi smijući se okrutno sudbina moje mladosti.
"Moraš obraniti bijeloga kralja kojeg vrebaju Aktaioni, zaštiti ga svojim mislima, istinom i srećom tvog probuđenog srca."
"Gdje je bijeli kralj?"
"Svugdje gdje si ti, on je tvoje djetinjtvo, tvoja mladost i tvoj život. Moraš ga znati prepoznati u masi koja te okružuje" reče mi žena u crnom
"Kako ga mogu obraniti?" upitah je znatiželjno
"Tvoje misli će te uvesti u svijet gdje osjećaji vole tvoj život"
"Tko sam ja u ovoj igri?"
"Ti si moja želja da postanem bijela kraljica" odgovori mi tamna strana moje svijesti.
U jednom ogledalcu ugledah trg cvijeća i lomaču i crkvene oce. Bijeli kralj vezan za stup muke se nasmješi. Pogledi nam se sretoše. Prepoznah oči boje sna koje sam sve češće sretala u mislima.
Crna kraljica promjeni haljinu snagom sunca koje se naziralo na istoku.
"Kreni prema lomači" reče mi Diana i ja nošena mislima koje se uskovitlaše u meni krenuh.
Crkveni oci dadoše znak, krvnici zapališe brezovinu. Moja misao poleti k izlazećem suncu i odjednom u vrtlogu vatre i dima osjetih dodir koji zaustavi vrijeme. Bijeli kralj i kraljica u zenitu stajahu u jednom drugom vremenu pred hramom ljubavi.
Ta misterija me slijedi u stopu i ja pokušavam još od djetinjstva otkriti izvor onog neizgovorenog. Putujući citoskeletom dospijevam u kristalni labirint mojih zrcalnih neurona. Tu među kristalnim rešetkama susrećem svoj već proživljeni život, svoja sjećanja i svoje znanje i naslućujem budućnost. Sjene tada ožive i ja prepoznajem Dianu koja postaje, kao nekada davno kod Giordana Bruna, moja svjesna spoznaja.
To je uistinu moj svijet svjetla i sjena, kontroverzna i napadana tvrdnja od strane mnogih znanstvenika, ali ja u tim trenucima spoznajem da je upravo ta, još neriješena, neizračunljivost ključ, ona tanka nit, kojom će se možda ipak rasplesti misterija nastajanja svijesti i vremena.To potvrđuje i davno pročitanu izjavu:

“Uopće nije istina da znanstvenik slijedi istinu, ona slijedi njega.”
Sören Kiekegaard

Univerzum uma, 4- D samospoznaja

2007-11-16T20:30:00.000-08:00

Boginja lova i mjeseca, opuštena u svom biću, sretna u svom postojanju okružena ljepotom univerzuma jaše mjesečevim sjajem i ostavlja za sobom trag zvjezdane prašine. Prisjećam se mita o Aktaionu. Mladić iz mladosti postaje lovac na ljubav koju još nisam uspjela definirati u sebi. Branim taj nježni osjećaj u sebi, branim ga od znatiželjnih očiju i pohlepe tek probuđene muškosti u njemu. Dok se moje zvjezdano tijelo oslobađalo od okova čvrste materije, ja sam odsanjala istinu koje se buđenjem više nisam mogla sjetiti. Sakriven u rešetkama mog kristalnog labirinta taj san se sada ponovo javlja.
Na horizontu se rađa sunce i ja spoznah granicu između tame i svjetla. Boginjin glas je simfonija neba kojom osjećam svoje misli i prepoznajem skrivene želje. Slušam tonove i saznajem istinu o onome što se događa iza mojih misli u onom djelu mene koji je, do tog nedeljnog podneva, bio špilja iz koje sam gledala samo sjene stvarnosti. Boginja mi priča istinu o mojim mislima, pretvara ih u vidljive slike i moja stvarnost prestaje biti samo iluzija. Antička filozofija, iz koje potiće umjeće razmišljanja i etika sna, se u tom trenu spoji u spoznaju dianoetike, etike koja izvire iz osjećaja i u korijenu pojma se služi Dianinim imenom kao znakom misaonog umjeća, iako Ron Hubbard, koji se služio tim pojmom pri stvaranju nove religije u vremenu revolucije cvijeća, nije mislio na moju boginju, on je spajao materiju, prostor i vrijeme u svojstvo duše, onoga još uvijek nedosegnutog svojstva koje se krije iza misaone stvarnosti.
Osjetih ono o čemu sam nekada davno čitala, etiku misli koje izviru iza stvarnosti i spoznah da sam to ja i da sam uvijek u dubini sna Diana. Po taktovima te muzike moje misli plešu ljepotu i ja konačno vidim ono što osjećam.
"Ja Diana, tvoj utjelovljeni um ćutim u tebi ženu iz vremena mitova iako živiš danas kada su mitovi još samo bajke. Ti si lutala životom Giordana Bruna, a danas postaješ utjelovljenje njegovih tadašnjih vizija." čujem svoj unutarnji glas
"Kakova je razlika između tebe i mene?" upitah ono što osjetih i vidjeh u mojim zrcalnim neuronima.
"Ti postojiš, ti si voljena i nevoljena, priznata i nepriznata, cjenjena i necjenjena. Ti čitaš, pišeš, komuniciraš, "ja", tvoj utjelovljeni um za druge nevidljiv, vidim tvoje biće ozrcaljeno u meni, poznam tvoje ruke, prepoznajem tvoj glas i tvoj smjeh među tisućama drugih, razlikujem tvoje napisane misli od tuđih."
Osjećam dvoumljenje u glasu koji me dodiruje snom.
"Da li ti posjeduješ mene ili si ti samo atrapa mog postojanja, lutka koja prezentira moje ljubavi i moje interese, moje znanje i moja svojstva, moju filozofsku misao? "čujem misao iza misli. Ta misao prelazi u osjećaj koji u meni budi novu istinu o posjedovanju nečega još nespoznatog, nečeg što je uvijek bilo ja, a ja nisam znala da sam to ja.
"Bez mene ti nebi imala prošlost, sadašnjost ni budućnost. "Ja" sam tvoja svjest, "Ja" sam tvoje umjeće razmišljanja, snaga tvoje spoznaje, ja sam tvoja etika, Diana u tebi, tvoja beskonačnost, ljubav i san." misao uistinu postaje materija mojih davnih snova. Misli me ponovo ponesoše u ono davno ljetno podne.
"Što misliš o mom tijelu?" upitah tu novu misao u sebi gledajući svoje nepokretno tijelo na cesti pored auta.
"Nekada mi se čini da taj skup kostiju i mišića pripada nekom drugom, naročito onda kada opterećena emocionalnim stresovima nemam vremena za igru s nitima tvoje svjesti. Tada mi se čini da to tijelo u kojem sam se udomila sanja neki drugi san, čini mi se da sam "ja" samo san tog tijela koje priča svoju priču držanjem i pokretom. Krenimo za tvojim tijelom, ono nas ipak treba." pozva me boginja.
"Odakle dolazi ljepota, gdje počinje san?" upitah nezainteresirana za tijelo.
"U tvom genetskom kodu zapisana težnja ka radoznalosti i uvijek novom znanju inducira u tebi često nepredvidive mogućnosti za stvaranje novog osjećaja za postojanje. Tvoj svijet je prepun zagonetki i teži njihovom rješavanju. Tu iza misli se rađa ljepota, tu godinama ljubav spava Trnoružicinim snom."
"Tko će je probuditi?" pomislih glasno
"Dječak očiju boje sna." iznenada mi odgovori glas mog sna, a onda, reče kratko:
"Za sada zaboravi te oči, prvo moraš upoznati sebe" i nastavi svoj misaoni ples tako da više nisam osjećala razliku između misli i osjećaja koji se počeli izvirati iza stvarnosti. Prihvatih tu misaonu igru sa ovim, do sada nepoznatim, dijelom moje svijesti.
"Želim te još jednom vratiti na početak filozofije, u vrijeme otkrivanja beskonačnosti, provesti te kroz Pitagorinu školu, vrijeme nastajanja mistike brojeva i spoznavanja harmonije prostora, predstaviti ti Platona i u misaonom dijalogu s njime, njegove ideje pretvoriti u golubice mira, univerzalnu teoriju koja će me stvarno ujediniti s tvojim tijelom.
Između nas neće biti prostora i vremena, biti ćemo sjedinjeni misaonim nitima u najnovijoj znanstvenoj teoriji. Tu ćemo po zakonima Euklidove i kvantne geometrije mog postojanja, zajedno otkriti stoljećima rađane istine. Zaustaviti ćemo se u beskraju ideja koje "Ja" u tebi kreiram i prezentiram kao tvoju misaonu etiku." Diana je uistinu jahala na konju koji me je nosio u davnine.
"Što će biti s mojim tijelom?" upitah gledajući kako moje tijelo unose u bijeli auto.
"Tvoje tijelo sada sanja svoj san."
"Zar moje tijelo može opstati bez mene?"
"Tvoje tijelo je do danas mislilo samostalno, odupiralo se tvom neznanju i vodilo svoj samostalni život sazrijevanja. Dozvoli mu da se odmori, a kada se vratimo s ovog putovanja sjedinit ćeš se s njim i lakše spoznati od kuda dolazi ljubav, ljepota i pokret koji studiraš. Obogaćana novim sjećanjima lakše ćeš spoznati ideje, koje se kao Božje iskre zrcale u tvojim neuronima."
Taj unutarnji glas, sljubljen s mojim mislima poče polako prelaziti u sliku i ja u svom misaonom labirintu ugledah daleku zemlju početka.
Sunce najavljuje smiraj dana. Diana, moje zvijezdano tijelo i ja jašemo brežuljkom stvarne spoznaje. Trnoviti put povratka, pun prepreka mračnog vjeka i prekrasnih dolina, sunčanih oaza Arkadije, "Države", "Zemlje sunca" i "Utopije" na kojima kao cvijeće rastu neke davne istine, nas je doveo do ulazka u špilju. Ispred šplje gori velika vatra koja svojim plamenim jezicima boji nebo prekrasnim bojama. Okolo vatre sjede umorni pastiri. Njihova svirka odzvanja padinama sna. Nedaleko od njih mirno leže razbacana stada ovaca. Starac sijede brade promatra svoju sjenku ocrtanu na stjeni pored ulaza. Prepoznah filozofa i sjetih se njegove "Dražave" u kojoj on svojim idejama oblikuje stvarnost koju sam u svom nezanju i živjela.
Zastadoh i vidjeh moje zvjezdano tijelo, Dianu, kako mu veselo prilazi.
Ne pogledavši nju nego dižući pogled ka nebu starac reče:
"Univerzum je živo biće, pa tako ima i dušu."
"Zar univerzum ima dušu?. Šta je duša univerzuma?" upita ga Diana
"Njegov pokret."
"Šta to znači?"
"Univerzum nastaje vječnim treptajima koji se šire iz njega samoga."
"Što izaziva te treptaje?"
"Njegova duša. Ona se dokazuje s jedne strane spoznajom prostora a s druge strane spoznajom vremena. Duša univerzuma je pokret koji stvara njegove dimenzije."
"Na koji način?"
"Anima mundi, duša univerzuma, je spoj različitih sfera koje napinju nebo u kuglu i postaju prostor. Ritmičkim pokretima nebeskih tijela, unutar sebe same, duša univerzuma proizvodi vrijeme."
"Ali šta je pokret, kako razmišljati o njemu?"
"Pokret je ljubav, rađanje ljepote kroz njegovih deset oblika, koji se javljaju uvijek u paru; Kružno i linearno kretanje, odvajanje i spajanje, rast i smanjivanje, nastajanje i nestajanje, pokret koji drugi izvode i onaj koji sam sebe pokreće. Pokret je dokaz o postojanju dvojnosti bića, on je kristalna kugla koja potvrđuje harmoniju."
"Znači li to da je pokret početak, da je on sve ono što život čini životom." upita Diana
"Pokret je život." reče joj starac "Kada su se iz univerzuma odvojile svjetleće kugle i postale dvostruka bića, dokazano je i postojanje harmonije kojoj cijela priroda teži. Bjesom bogova su polutke osuđene na vječno traženje sebe samoga, na ljubav iz koje izrasta pokret. Njihovi pokreti su postali savršeni. I dok se traže, dok teže svom sjedinjenju oni mogu sve. Tek ostvarenjem želje, umire želja u njima, popušta kemija u mozgovima, slabi energija i polutke se ponovo odvajaju da bi se ponovo tražile."
"Znači ja bdijem nad životom dok bdijem nad životinjama i pastirima, dok čuvam šume, slušam i nadzirem rast trave, hranim stada na livadama, dok potičem na traženje izvora, dok usmjeravam kroz ljubavni san."
"Ti bdiješ i nad noćnim nebom dok prosipaš srebro mjeseca, ti titrajima duše rađaš ljepotu u kojoj je čovjek počeo misliti, ti osmišljavaš san u kojem je on pronašao svoj dom."
"Zar ideje nisu vaše djelo?"
"Ti si bila prije mene." reče joj Platon nježno "Ja sam naslijedio tebe i Bacchusa u sebi, ja sam tek osmislio san o ljubavnom žaru, odvojio požudu od sna, osjetio energiju koja u meni proizvodi mudrost."
"Zar to nije bio Giordano Bruno?" upita skoro uvrijeđeno boginja.
"On je naslijedio moje misli, izlagao ih u opasnom vremenu tihih lomača, on je umro za ideju o ljubavi."
"Znači Giordano je u sebi nosio Vas." uzbuđeno će boginja.
"Pitagora je rekao putovat ćemo vremenom i vraćati se na mjesta na kojima smo bili i bit ćemo opet mi iako nećemo znati da smo to mi." odgovori starac zagonetno
Na livadi pokraj nas pastirica s pjesmom na usnama i vretenom u ruci promatra rasuto stado ovčica po obližnjim padinama. Njeno tijelo sjaji snom, a njeni prsti spretni u urođenoj finoj motorici pokreta stvaraju svileno klupko istine nastajanja i postojanja. Stojeći tako krhka kao trska na vjetru ona prezentira ljepotu postojanja, ljubav izraženu utopijom o beskonačnosti sna. Nedaleko od nje sjedi zaljubljeni pastir i frulom je doziva.
Platon ih zadivljeno promatra.
"To je ona ista energija koju je osjećao Sokrat u sebi kada mi je izlagao svoje misli. Ona je rađanje ljepote i životnosti u tijelu. Iz nje izviru ideje koje prelaze u pokret i svjesnu spoznaju postojanja u univerzumu."
"Njeno tijelo opušteno u svojoj ljepoti postaje izrazom njenog, našom civilizacijom i obavezama, neopterećenog mozga." pomisli moje misaono "Ja".
"Ona živi instikte i emocije, ona je utjelovljenje emocionalnog uma, tjelesnost u tijelu koje pokretom odaje njene misli" priznavajući svoju davnu zabludu, još nježnije reče Platon.
Koordinacija njenih kretnji me podsjeća na ples današnjih balerina. Tijelo podsjeća na fontanu svjetla, tijelo puno neuništive energije koja se uvijek vraća na izvor, obnavlja i ponovo širi još elegantnijim valovima, spektrom prekrasnih boja. U toj simfoniji boja otkrih harmoniju dalekog sna.
Platon zanesen idejom neke nove spoznaje, stojeći na vrhu imaginarnog svijeta, poče glasno misliti.
"Tek sada osjećam povezanost mojeg tijela i duše, te njihovo jedinstvo s idejama koje proizlaze iz mojih misli. To je ono što me je Sokrat želio naučiti." njegova misao utihnu na tren, a onda pokazujući nam ulaz u špilju nastavi.
"U podzemnoj špilji žive ljudi povezanih vratova i stopala, leđa okrenutih jedinom ulazu u nju. Iza njih se kao iza velikog zida događa život. Tu smo mi i pastiri. Mi stojimo, pastir lutaju za stadom, pastirica pleše, a sve nas obasjava plamen goruće vatre. Na zidovima špilje se ocrtavaju samo trepereće sjene onoga što se događa u stvarnosti. Taj teatar sjena je ilzuja života koji prolazi mimo ljudi rođenih u špilji. Odrasli sa sjenama stvarnosti, ona takova i istinski postoji u njihovim mislima. Zamislite si trenutak oslobođenja jednog od njih iz okova tame, zamislite si istinski doživljaj svjetla i svih oblika u njemu koji su do sada bili samo sjene istine. Što bi se dogodilo u umu tog čovjeka?"
"Spoznao bi svoju dugogodišnju zabludu." pomislih Dianom u sebi
"Tek iskustvo stvara pravu ideju, ona postaje misao na izvoru i jedina mogućnost svjesnog doživljaja i usmjeravanja, pri tome oslobođene, emocionalne energije, ona je potvrda osjećajnosti, dokaz stvarne unutarnje ravnoteže, harmonija vremena i prostora, istinsko postojanje u tijelu." odgovori mi Platon
"Tko su za vas ljudi iz špilje?" upitah znatiželjno i osjetih da govorim Dianinim glasom.
"To su oni koji su ubili Sokrata. Oni se nikada nisu oslobodili tame neznanja. Njihov život je bio samo sjena istine koju nikada nisu spoznali." reče Platon tužno se prisjećajući svog učitelja.
Pastirica ostavlja vreteno i uz zvukove frule pleše za nas neki do sada neviđeni ples. Njene ruke postaju krila i ona lebdi dodirujući, bosonoga, travu vlažnu od večernje rose. Nečujno nas poziva na putovanje ka izvoru, u trenutak prije evolucije. Pastir je prati očima boje sna i tonovima razuzdanog srca.
"Oči ovoga pastira su mi poznate." pomislih glasno
Pastirica i pastir u odsjaju večernjeg sunca mjenjaju oblike, Diana i Bacchus se sjedinjuju u duplo biće mog postojanja. Oko njih se zatvara deseti krug i oni nestaju u beskonačnosti punoj prekrasnih nijansi novonastajućih boja. Boje ponovo prelaze u tonove Dianinog glasa.
"To je bio san iz kojeg si se probudila u bolničkom krevetu."
"Tada sam prestala osjećati ljubav za mladića iz auta, jer njegove oči nisu imale boju sna. Ljubav kao da je bila prognana iz mog srca."
"Tvoje tijelo još uvijek sanja njeno postojanje i poziva na vraćanje ukradenog."
U mom kristalnom labirintu zaiskri nastajanje neke nove energije, u zajednici mojih sinapsi zazvoni na uzbunu. Transmiteri se uzburkavaju i pokušavaju stvoriti sredstva kojima će ocrtati slike izgubljenih i novonastajućih emocija. Spuštam se s vrha sante leda, svjesne spoznaje stvarnosti i ulazim u dubinu onog nepoznatog i davno zaboravljenog u meni.
"Platon je govorio o snazi ideje, Giordano Bruno te je uveo u svijet svjesne spoznaje i ti si željela platonsku ljubav i odvojila osjećaj od tijela. Ja sam bila zatvorena u dubinu iza tvojih misli u onom nedohvatnom svijetu tvoje podsvjesti. Sada, u trenutku tvog svjesnog buđenja, tvoje tijelo i "Ja" postajemo jedna supstanca sa dva atributa." začuh Dianin glas
Misao podrhtava mojim emocionalnim umom i zahtjeva predstavljanje svjesno spoznate emocije u obliku osjećaja. Konačno shvatih istinsku Platonovu misao. Sjetih se njegove gozbe i dozvolih Erosu da se ponovo probudi, da ujedini u meni suprotnosti kojih sam se godinama bojala. Ljubav nikada ne prestaje, ona samo prelazi u nirvanu sna iz kojeg se ponovo još ljepša i snažnija budi. Ljubiti znači sanjati, ljubav je misao, vječna komunikacija, beskrajni dialog sa onim drugim dijelom sna. Moje sinapse počeše raditi meni nekim nepoznatim ritmom.
Labirint zrcala bljesnu novim bojama. Vidjeh u njemu vrijeme mojih duševnih nemira, sjetih se trga cvijeća i prvih ljubavnih stihova koje sam pisala po bilježnicama u pauzama između filozofije i biologije. Kako sam onda željela ljubav, a kako sam je krivo interpretirala. Ona je bila samo riječ kojom smo se služili, okosnica svega onoga što sam tada činila, ali nisam osjetila da se u meni dogodila šizma, veliki rascjep, odvajanje svijetova. Onog davnog ljetnog podneva sam, slično kao što je Diana ubila Aktaiona, svjesno ubila Erosa u sebi da bih mogla uistinu spoznati energiju koja će me povesti u beskraj početka. Postala sam polutka koja je lutala univerzumom tražeći san.
Potražih u mislima ponovo Platona.
"Krivica je u meni."reče mi starac sjede brade."Nisam bio dovoljno jasan u mojim mislima."
"Bili ste stoljećima krivo interpretirani."
"Krivi su ljudi iz špilje koji su gledali samo sjene stvarnosti i tako izgrađivali etiku i moral svijeta koji se tek budio."
"Vi ste nas prerano napustili, ali vaše ideje su nas hranile."
"Za mene je filozofija bila ljubav. Želio sam objasniti san, želio sam probuditi svijest, ojačati žudnju, osmisliti ljepotu, ali sam pri tome zaboravljao tijelo u kojem se to događa."
"Giordano Bruno je spojio Vaše ideje s tijelom u kojem je osjećao ljubav, ali ju je kao i vi oslobodio od požude. Slijedeći vaše misli ja sam voljela samo kontemplativni akt u činu ljubavi."
"To je zbog toga što su oni poslije mene Erosa tumačili samo kao požudu, kao želju za posjedovanjem, za uništenjem sna. Dobro shvaćeni Eros ne proždire nego iznosi, on ne konzumira nego producira kontemplativni akt. Ja sam njime želio taj akt osmisliti, ali sam birajući krive rečenice od njega učinio demona."
"Tek uspavanom Erosu se pokazuje ljepota sna."sjetih se odgojnih metoda iz mladosti
"On je živ u svakome od nas, tek on spaja snove i javu." starac prekinu moju misao.
"Kako smo krivo živjeli jer nismo shvatili da uspavani Eros od nas čini pasivne konzumente najljepše energije na svijetu. Vaš Eros nije samo, našom religijom zabranjeni puteni čin, Eros je osjećaj, spoznaja postojanja u tijelu, on je šampanjac u mojim venama, leptiri u mom trbuhu, treperenje sna u mojim mislima."
Starac me pogleda tužnim očima, njegove misli su se širile kuglom mog života.
"Zašto li sam onda Erosa nazvao nagonom za razmnožavanje, zašto sam odjelio tjelesno i duhovno stvaranje? Zašto sam ljubavni čin pretvorio samo u produkciju bez kreativnosti duha?"
"Danas mi je jasno da ste vi i onda Diotimom govorili o ljepoti Erosa u nama, ali to se nije uklapalo u odgojne mjere naših učitelja. Ljubav je lijepa samo kad se čeka, kada o sebe samo nagovještaj da, govorili su naši stari, Platonska ljubav je prava ljubav, govorili su dalje ne pročitavši ili neshvativši vašu "Gozbu". I mi smo se počeli sramiti nagosti tijela, skrivali smo se u sumraku da doživimo prvi poljubac, pokrivali se plahtama u prvim ljubavnim ljubavnim noćima, gušili uzdahe pri ekstazi sna. Gušeći tako instinkte u sebi mi smo prestali voljeti tijelo i postajali samo njegovi pasivni konzumenti. Stoljećima uspavanog Erosa je teško ponovo pozvati na gozbu."
"Danas je drugačije" reče mi starac
"Zar vi znate kako je danas?" upitah ga znatiželjno
"Danas, dvijetisuće godina kasnije, je moja misao ponovo postala ljubav, a moja ljubav je filozofija. Prošla stoljeća su vrludavim putevima tražila moju istinu i našli je ponovo u onom djelu tebe koji sam ja nazvao dušom. Trnoviti put je završen. Ti stojiš na vrhu spoznaje u kojoj si sjedinila tijelo i dušu. Tvoje dvoumljenje danas mora završiti. Moja misao u Giordanovim djelima je tvoja nova istina. Što ti danas osjećaš kada kažeš riječ Bog?"
"Osjećam ljubav koja me je povela na ovo daleko putovanje."
"Zar to nije Eros u tebi koji se budi tvojom željom za spoznajom o početku?"
"Ja Boga osjećam u sebi" potvrdih njegovo pitanje
"Oni koji to još nisu shvatili, nazivaju lažno taj osjećaj agape ili caritas, kriju se iza božjih rečenica ljubi bližnjega svoga i kriju se iza njegove ljubavi jer nisu sposobni za svoju. Negiraju Erosa koji i u njima spava, kompenzirajući ga Bogom koji ga zabranjuje. Oni vole srcem onoga koji nema srca, žive tjelom onoga koji nikada nije imao tjelo. Boga nikad nitko nije vidio. Ti si ga osjetila u sebi."
Starac krenu u svoj daleki san, a ja ponovo začuh tonove Dianinog glasa.
U kristalnom labirintu mojih misli i emocija zasja moja istina i moj san kao nova protega u kojoj naslutih rađenje novog osjećaja.
Pronašavši tu čudesnu dimenziju prostor oko mene izgubi svoje značenje, počeo se širiti i sužavati mojim postojanjem. Tek sada znam da se o ljubavi ne treba razgovarati, nju treba živjeti u beskonačnosti sna satkanog od želja i mašte.
Izgleda mi kao da mit u meni živi dalje, Diana i Bacchus u zagrljaju vremana, Diana, personifikacija božanske misli, je zaštitnica Dionizijskog ludila i stvoriteljica sna o nekoj drugoj svakodnevici.
"To još uvijek nije prava istina o tebi" šapnu mi Diana. "Ostani još neko vrijeme na svom Olimpu i spoznaj uistinu od kuda si došla. Tada ćeš znati i kuda trebaš krenuti."

Misterija vremena

Blještava na noćnom nebu boginja mjeseca pleše svoj ples oko plave planete vječno gledajući u Boga sunca koji joj poklanja sjaj. Oni u žudnji za zagrljajem zaokružuju dan već milijardama godina i bude snove o snazi ljubavi. Beskraj, u kojem trajem trenutkom spoznaje, se, dodirujući moja osjetila, pretvara novi osjećaj. Ljubav Selene i Helija osmišljava ljepotu ovog trenutka i dokazuje mi da je vrijeme nastalo sjedinjenjem svjetla i tame. Ono što vidim očima i čujem ušima je samo iluzija koja tek mojim unutarnjim očima dobija oblike stvarnosti. Sve ono što naizgled miruje, sada titra i blješti, sve ono što je mojim ušima nečujno se, dotaknuto mojim unutarnjim sluhom, pretvara u simfoniju sna.
"Sanjam li ja život?" pomislih osluškujući tonove blještavih iskrica dana u kojem se budim.
"Tek onaj koji zna sanjati živi život" glas je dolazio iz visine
"Tko si ti."
"Ja sam trenutak"
"A tko si sada?"
"Tvoj sretni trenutak buđenja u snu."
"Trenutak ne govori, on je samo pojam koji se nemože osjetiti."
"Izašla si iz mračne spoznaje osjetilima i misaono ušla u misteriju vremena. Ovo što sada osjećaš se nemože spoznati vanjskim osjetilima. Ja sam treptaj tvog oka, otkucaj tvog srca, tvoj uzdah i tvoj osmijeh. Uspjela si me dotaknuti svojom misli i ja nisam prošao neopažen pokraj tebe."
"Ti si granica između iluzije i stvarnosti, u tebi je skriven cijeli moj svijet."
Prisjetih se mita o bogu sretnog trenutka i pred mojim unutarnjim očima se ukaza mladić sa krilima na leđima i petama. Na njegovom čelu je sjajio čuperak kose, a u rukama je nosio vagu. Pružih ruku i poželjeh dlanom dotaknuti pramen kose, a onda se sjetih onoga što mi je govorio moj sretni trenutak. Povukoh ruku.
"Ti si Kairos"
"Da, ja sam bog o kojem mnogi sanjaju, ali rijetki me spoznaju."
"Zašto imaš krila na leđima?"
"Uvijek sam u žurbi."
"Čemu ti služe krila na petama?"
"Da budem brži od vjetra."
"Zašto pramen tvoje kose na tvom čelu donosi sreću?"
"Samo oni koji me spoznaju u mom dolasku mogu spoznati i pramen."
"Na zatiljku nemaš kose."
"Oni koji se okreću prema prošlosti nemogu više imati sreće, oni koji me pokušavaju vratiti propustili su pravi trenutak." Glas je još uvijek dolazio iz visine i prelazio u čudesnu simfoniju koja se spajala s tonovima blještavih iskrica svitanja.
"Kakva je razlika između tebe i onoga što mi nazivamo svijetlost?"
"Velika i nikakva. Dogodilo se prije svega što vi danas vjerujete da znate, čak i prije onog petnaestog dana u mjesecu Tybi kada je, po Pistis Sofiji, bio dan punog mjeseca i kada je sunce u svom punom sjaju izašlo iz svijetla svih svjetala, dogodilo se iza vrata vremena koja vi još uvijek tražite, dogodio se trenutak iz kojeg je proizašlo sve, trenutak u kojem se rodila ljubav i spojila svijetlo i tamu u ono što vi nazivate vrijeme."
"Je li to veliki prasak?"
"On je tek proizašao iz prvog trenutka."
"Veliki prasak je actus purus."
"Ne, veliki prasak je proizišao iz njega."
"Onda si ti actus purus."
"Ja sam samo sretni trenutak, ja sam misterija vremena kojoj još nitko nije otkrio tajnu."
"Ti si samo djelić te vječne cijeline koju mi svojim postojanjem stvaramo."
"Svaki djelić nosi u sebi sva značenja cjeline. Ti si uspjela ući u citoskelet svog postojanja, uspjela si zaploviti beskrajnim morem svoje svijesti i mislima dotaknuti najsitnije čestice iz kojih si stvorena."
"Jesam li ušla u vrijeme prije vremena?"
"Ušla si u trenutak sreće i sada ostani u njemu. Pokušaj pored mračne spoznaje vanjskim osjetilima slijediti i ovu koju sada doživljavaš, pokušaj dalje slijediti svoje misli i dozvoliti im da se sjedinjuju s osjećajem koji pri tome nastaje."
"Ali život je izvan toga, on je tamo vani u mom vrtu, na ulici, u trgovini, u zagrljaju s dragim čovjekom, u mirisima i zvukovima prirode, u muzici koju slušamo, u ritmu koji plešemo."
"Doživi to sve drugačije, osjeti to unutarnjim osjetilima, slušaj "gluho kolo" svojih stanica kao što je Bethoven u gluhoći svog vanjskog osjetila stvarao najljepše simfonije i onda ćeš možda jednoga dana u sebi spoznati misteriju vremena."

Gluho Kolo

Iz Arkadijskog pejsaža dinaridske Hrvatske je izraslo tipično staro, gluho kolo bez glazbene pratnje. Njegov je ritam proizašao iz ritma gorštaka i danas mu ritam određuju teški koraci plesača.
Kolo je nijemo, praćeno samo zveketom nakita, toptanjem nogu o tvrdu zemlju i dubokim disanjem plesača. Snažno plesno poskakivanje izražava snagu, izdržljivost i spretnost čovjeka u surovu krškom kraju i pokretom ga pretvara u poetičnu sliku raja. Ta Arkadija ne postoji na geografskoj karti naše domovine, ona je u duši onih koji su rođeni u kamenjaru.
Potražih u kartama duše moju Arkadiu. Ona je sigurno tamo iza granice, u tamnom dijelu moje svijesti.
"Slušaj tonove svojih pokreta u sebi, njihovo nastajanje u najsitnijim česticama svoje kozmologije. Arkadija je osjetilna varka onih koji traže sreću izvan sebe. Jedino u sebi samoj ćeš pronaći istinu. " šapnu mi tek spoznati trenutak u meni.
"Život dolazi iz zemlje." pomislih
"Život izvire iz tebe same." odgovori mi trenutak "Slušaj tišinu i onda ćeš čuti nijemi ritam tvojih ćelija. Potraži Platoniju u sebi, svijet bez vremena, svijet u kojem harmonija određuje trenutak. To je svijet svih mogućnosti, koje sve djeliće univerzuma sjedinjuju u međusobno djelovanje."
"Kako ću pronaći Platoniju?"
"Ona je u tebi, to je tvoj bezvremenski svijet iz kojeg proizlazi tvoje vrijeme. Nalazi se u kugli tvog postojanja i izgleda kao mnogodimenzionalna piramida u čijem se vrhu, na jednom jedinom mjestu, susreću svi djelići univerzuma. U tom kvantnom carstvu tvoje svijesti najsitnije čestice plešu svoje nijemo kolo i nikada se ne nalaze na mjestu gdje ih očekuješ. U tom bezbroju mogućnosti ćeš pronaći ritam svog života. Poslušaj kako izvire vrijeme iz tvog bezvremenskog svijeta."
Osluškujem tonove vremena u sebi, svaki tren odzvanja drugačije i stapa se u tišinu proteklog vremena. Ulazim u unutrašnjost piramide i pričinja mi se da s njenog vrha čujem pokrete zupčanika starog sata sa crkvenog zvonika. U meni živi muzika vremena, njeni tonovi me nose u život i ja čujem veliko crkveno zvono i moje misli plešu u ritmu njegovih konopa za potezanje. Osjećam podne u sebi, trenutci prolaze i ja uživam u onima koji slijede pa nanovo u sljedećim dok ne uđem u trenutak beskonačnosti. Oko mene se zatvara opna vremena, trenutak traje i ja trajem u njemu.
"Vrijeme je samo iluzija moga mozga" pomislih slušajući kako odzvanja podne u meni
"Ti si dio te iluzije koja traje već milijardama godina" zvona utihnuše i ja ponovo začuh tišinu mojih ćelija.
Gluho kolo me ponese u krug stvarnog postojanja. Sada spoznajem da tradicija ne znači uzdizanje iz pepela, nego ponovno paljenje unutarnje vatre. Najbolja muzika ne leži u već napisanim notama, nego izrasta iz pravog osjećaja. Tonovi i nijanse boja se sjedinjuju u doživljaj i postajem poetom novonastajućih zvukova. Moj untarnji dijalog prelazi u srebrenkaste bisere tonova i ja čujem smijeh, blješteći dragulj obrazovanog razgovora. Nema ljepšeg osjećaja od sklada iz kojeg se rađa unutarnje veselje. Sve unutarnje napetosti nestaju, prešla sam granice sazananja, ušla u još neotkriveni svijet nastajanja. Rijeka moje krvi se razlijeva milijardama delti u more mog postojanja. Osjećam plimu i oseku mojih stanja. Slutim ponornice koje se slijevaju u deltu i ponovo vraćaju izvoru. Čujem žubor rijeke života, buku slapova i romor vrulje. Osluškujem i u zrcalnim neuronima vidim kako moje srce vodi gluho kolo mojih ćelija. Tu odustajem od potrage za vremenom i u maglovitom oblaku mojih misli osjećam kako se u meni budi ritam.

Alegorija pokreta

2007-11-16T20:28:00.000-08:00

Neuroestetika mi objašnjava nastajanje osjećaja za ljepotu, govori mi o reakcijama koje, naprimjer neko umjetničko djelo izaziva u mojim neuronima i pretvara ih u svijesnu spoznaju ljepote. Pokret da bi bio spoznat kao lijep, da bi ostavio traga u mom sjećanju, da bi ga mogla ponavljati i upotrebljavati mora isto biti spoznat u mojim moždanim vijugama.
U mom mozgu, dakle postoji jedno mjesto, nešto kao mreža isprepletenih puteva svijesti i djelovanja, u kojoj se ocrtava spoznaja biološkog pokreta. Tu na tom mjestu se isprepliću osjećaji svjesne spoznaje s osjećajima za svjesnu kontrolu pokreta i zrcale se kao slike u moje pamćenje.
Sjedim pred video rekorderom i gledam film snimljen bez pravog osvijetljenja. Moj mozak mi pomaže da na tamnom zaslonu vidim svijetle točke i prepoznajem da su to ljudski zglobovi u pokretu. U mojim moždanim vijugama se isprepliće znanje i pamćenje, točkice dobijaju dimenzije i ja misaono ulazim u njihovu dubinu. Pred mojim očima se odigrava ples zglobova i ja vidim hod, trčanje, mahanje rukom, prepoznajem zagrljaj, bol u kralježnici, a onda odjednom u tom mnoštvu svjetlećih zglobova, prepoznajem svoj pokret. Vidim kako u tami tog prostora sjedim, ustajem i krećem u tamu.
"To je moj korak i to je moja kralježnica u svojoj spiralnoj dinamici." misao me upozorava na ono što gledam iako neznam kako sam dospjela u ovaj čudesan film pokreta bez tijela.
Zaustavljen filmskom kamerom u nekom meni nepoznatom danu, moj pokret ipak odaje sve moje namjere toga vremena. Prepoznajem i u tuđim pokretima misli onih koji ih izvode. U mojim moždanim vijugama se sklopke umnožavaju, zrcalni neuroni blješte sjećanjima i ja u tami televizora polako prepoznajem trenutke u kojima su ti pokreti izvođeni. Pred mojim očima se tim pokretnim svjetlosnim točkama odigrava scenario nastajanja moje teorije o umijeću svakodnevnog pokreta. Naš tadašnji učitelj nas je snimao tajnom kamerom i ovjekovječio naše pokušaje u dokazivanju nemogućeg mogućim. Dozvolivši vremenu da prođe i da mi zaboravimo taj davni dan on nam je tek sada poslao, tehnički dotjerano, svjedočanstvo njegovih tvrdnji.
"U vašim mozgovima se događa puno više od onoga što vi uistinu osjećate i spoznajete. Dok čitate neku zanimljivu knjigu vaš mozak producira film koji vi nesvjesno, ali istovremeno gledate vašim unutarnjim očima." govorio je tiho i polako da bi nam dao vremena da osjetimo slike njegovih riječi u našim glavama.
"Odkuda dolazi ovo svijetlo kojim vidim vaše riječi?" upitah ga da razbijem tišinu kojom nam je omogućio da sredimo novonastali osjećaj u sebi.
"To što ti sada osjećaš će možda jednoga dana biofizika uistinu moći objasniti. Sada se zna samo toliko da tvoje misli i tvoje iskustveno znanje o potrebi svjetla za nastajanje slika, stvaraju u tvojoj glavi i spoznaju svijetla. Tvoje misli nastaju posebnim frekventnim spektrima u tvom živčanom sustavu i one same postaju izvorom tvog unutarnjeg svijetla."
"Dakle, za nas nisu samo naše oči izvori svijetla."
"Goethe je pisao da su naše oči sunca koja nam svijetle, ali mi danas znamo da bez mozga mi očima nebi vidjeli sunce."
"Moje unutarnje oči su sunce koje obasjava moje misli i pretvara ih u slike. To je "oblik opasnog" razmišljanja o kojem sam čitala u početcima filozofije i razvoju kršćanstva." nastavih učiteljevu misao.
"Da, to je oblik duhovne gimnastike, ono snažno u tebi i nedjeljivo od tebe. Ti tvojim intelektualnim fitnesom ostvaruješ svijest o onome očemu razmišljaš." odgovori mi mirno učitelj pojednostavljujući teorije iz neurofiziologije.
"Giordano Bruno je na suđenju rekao da je Bog za njega ono kontemplativno u njemu. On je i ljubav nazivao kontemplativnim činom. Znači li to da je on svoje vizije o nastajanju svijesne spoznaje uistinu vidio svojim unutarnjim očima?" upitah iznenada učitelja prekidajući tako predavanje o pokretu kao pojmu koji smo trenutačno obrađivali.
Iznenađen mojim pitanjem, on na tren zašuti. Zatvorio je oči i njegovo lice je dobilo drugačiji izraz. Sudionici radionice su također šutjeli i napeto očekivali njegov odgovor. Počela sam slušati tišinu i osjetih nastajanje novih misaonih slika na mom mozgovnom zaslonu. Pričinilo mi se kao da smo se našli u pustinji šutnje. Učitelj je polako otvorio oči i usmjerio svoj pogled u daljinu koja se nazirala ispred prozora dvorane u kojoj smo se nalazili.
"Aristotel, Platon, Loyola, a poslije njih, u svim epohama, je još bezbroj "majstora opasnog mišljenja" iskusilo "fenomenologiju recepcije", koja je počinjala u trenutku kada je njihovo mišljenje krenulo pravcem privlačenja veće, inicijalno zabrinute, pažnje ka sebi samome. Tako se mišljenje pretvaralo u filozofiju, filozofija u nauku, a nauka je postala osnovno pitanje naobrazbe i znanstvenog izučavanja, te tako i čovjekova budućnost.
Stari grčki filozofi su misaonim putem dolazili do rezultata po kojima mi danas izgrađujemo naše znanje. Oni su vježbama opasnog mišljenja, kontemplacijom ulazili u svoj svijet ideja i mislima dozvoljavali da ih uvode u veliki, daleki svijet univerzuma.
Girdano Bruno se, ne spominjući Loyoline "duhovne vježbe", služio očima kontemplacije i njima ulazio u dimenzije svoje svijesti i tamo naslućivao postojanje Boga." reče nam učitelj vraćajući pogled k meni.
Ja sam šutjela očekujući da će on nastaviti i da ćemo tako saznati još nešto o tajnovitim putevima nastajanja naše svjesne spoznaje i naše svijesti o nama samima.
"Duhovne vježbe su najbolji put i najbolja metoda za podizanje vlastite duševne energije, jer duhovna gimnastika Giordanu Brunu nije služila za sterilne ekstaze nego je bila izvor svih njegovih energetskih činova." prvi puta sam uistinu čula potvrdu onoga o čemu sam godinama razmišljala, a nisam znala izraziti riječima.
Učitelj je znao puno više o Giordanovoj filozofiji od svih mojih dotadašnjih sugovornika.
"Tko je bila Diana?" upitah smjelo odvalčeći njegovu pažnju sve više od teme zbog koje smo se okupili.
"Boginja lova je bila njegovo kontemplativno iskustvo, njegov utjelovljeni um o kojem si danas znanstvenici razbijaju glavu i traže objašnjenja za dokazivanje njegovog postojanja u nama. Kontemplativno iskustvo je za Giordana Bruna bilo isto ovo što mi danas pokušavamo osmisliti. Ono nam više ne nameće odricanje od prolaznih dnevnih zadovoljstava u ime vječnog života, nego nas poziva na integraciju, sjedinjavanje našeg emocionalnog i misaonog uma. U praktičnom životu to znači kombinaciju estetske svjesti i teoretske spoznaje sebe samoga. Tako ostvarujemo poliperspetivnost osobnog postojanja i smanjujemo ograničenost svjesne spoznaje uvjetovanu povjesnim dualizmom duše i tijela." odgovori mi učitelj potvrđujući sve više moja razmišljanja o izvoru Ljubavi.
"Diana je za Giordana Bruna bila njegove unutanje oči, on je njenim očima spoznavao istinu početka, sjedinjavao se energijom izvora i osjećao je kao izvor u sebi." izrekoh glasno svoju misao.
Učitelj me je gledao smješeći se.
"Diana je bila anima u njemu, onaj drugi dio bića koji mnogi nikada ne osjete u sebi i tako osakaćeni nikada ne uspiju spoznati svijest o sebi samom."
"To mi je poznato iz Jungove psihologije." ukljućujući se u diskusiju reče jedan od sudionika.
"Jungova psihoanaliza počiva upravo na tome. Iako su ga mnogi proglasili mračnim psihologom, on je pokušao čovjeka dovesti do alkemijskog vječanja u kojem bi se anima i animus spojili u cjelinu bića i tako ostvarili samosvijest. Bez samosvijesti nećete nikada uspijeti osjetiti početak pokreta u sebi i nikada nećete osjetiti njegov izvor." učitelj se pokušao vratiti na temu pokret.
"Moto filozofije kontemplacije je"Misao je srce svake teorije o nekoj teoriji". prisjetih se jedne nedavno pročitane rečenice
"Sposobnost ostvarenja kontemlativnosti odaje mogućnosti koje se kriju u vama. Misao održava ili neodržava sebi samom dato obećanje. Snaga misli se krije u sposobnosti plivanja uz rijeku osobnih istina. Trebali bi stvoriti u sebi metaforu za pokret, nazvati je nekim vama dragim imenom i onda nastojati da u vama samima dođe do alkemijskog vjenčanja, da se spoje vaša svijest i ono nesvjesno u vama." učitelj se ponovo vratio na temu zbog koje smo se okupili.
"Ja već godinama tražim tu metaforu u sebi. Pokret je uvijek ostajao izvan mene, bio samo vidljivi oblik mojih namjera. Ovim trenom ga pretvaram u Ljubav, energiju kojoj do sada nisam znala ime." rekoh više za sebe nego učitelju.
"Ljubav je preopćenita i često iskorištavana riječ." učitelj me iznenadi mojom davnom misli. "Nazovi taj osjećaj nekim tvojim imenom."
"Neka se zove Diana, boginja lova na mudrost o pokretu." izrekoh misao osjećajući u sebi neko novo uzbuđenje.
"Diana je anima u tebi, a što je s animusom?"
"Baccus je bog vina i dobrog raspoloženja, neka on bude moj animus. Njega tražim tako i tako već godinama." pri tome sam osjećala neke nove treptaje u tijelu. Zatvorih oči i vidjeh Dianu i Baccusa kako plešu gluho kolo u arkadijskom kamenjaru mojih ćelija. Osjetih udarce njihovih nogu o čvrsti kamen onog nesvjesnog u meni.
To je bio trenutak istinske spoznaje pokreta kao izvora mog postojanja. Ljubav mi se smješila Baccusovim očima, dodirivala moje srce Dianinim dlanovima. Osjetih alkemijsko vjenčanje i pričini mi sa kao da sam ponovo rođena. Tada sam počela gledati unutarnjim očima i osjećati pokret u trenutku njegova nastajanja. Mislim da su to učinili i ostali sudionici radionice. Pokazivali smo učitelju svoje zamišljene pokrete, pokušavali predstaviti svoje pokretne misaone slike.
Sada na zaslonu videorekordera svjetleći izvori crtaju ono što sam ja onda gledala mojim unutanjim očima. Prošlost zaustvaljena na celuloidnoj traci budi u ovom trenu isti osjećaj.
Stvarali smo školu trenutka u kojem smo spoznavali sve one do tada skrivene mogućnosti naše svijesti. Uživali smo u svakom pokretu i spoznavali njegov eho u dubini sna koji smo tada sanjali. Sjedenje je pokret. Apsurdnost te rečenice više u meni ne izaziva čuđenje jer sjedeći ja osjećam uzbuđenje i ljepotu postojanja. Sjedeći ja sabirem sve svoje djeliće u cjelinu i ovaj trenutak i ovo ovdje. Ne radeći ništa ja činim sve jer uistinu postojim i osjećam svoje postojanje.
Ulazim u kristalni svijet mojih sjećanja. Alegorija pokreta, davno misaonim kistom nacrtana slika, blješti pred mojim trećim okom. Blješteće točkice se povezuju u geometrijske oblike i ja više nisam odvojena od zaslona videorekordera nego se nalazim u središtu pentagrama. Petokraka zvijezda, Pitagorejski pentalfa, pet u zvijezdu spojenih slova A, znak njihova bratstva postaje moj dom. Diana i Baccus plešu svoje gluho kolo i trepereći na vjetru moje tijelo oblikuju u jabukov cvijet iz kojeg se rađa i razvija jabuka, kugla mog postojanja. Moje tijelo, griješna jabuka visi na drvu spoznaje, zauzima svoje mjesto u beskonačnom univerzumu. U sredini ploda, pet se sjemenki vođene gluhim kolom spajaju u pentagram u kojem se nalazi zadnja točka zlatnog reza i izvor moje spiralne dinamike i mojih valnih pokreta.
Diana i Baccus plešući otvaraju paunov rep, šire ga ljepotom boja koje blješte obasjane mojim unutarnjim svijetlom. Iz svakog pera se, nastala zlatnim omjerom, odvaja po jedna ribica i uzburkavajući valove mojih misli pliva rijekom moga vremena. Vidim spiralnu dinamiku u mojim venama, treperenje života u mojim alveolama, pokretnu traku moje utrobe, osjećam ritam u zglobovima i valove u mišićima. Skrivena u središtu najsredišnije točke moga tijela, usidrena u izvoru moje životne energije, "Ja" vidim sebe i slijedim nastajanje pokreta mojih udova. Ruke lebde pentagramom nošene željom za zagrljajem. Nogama struji ugoda sna i stabilizira sve njihove male zglobove. Kralježnica, treperava i željom probuđena iz sna postaje vodoskok na kojem suncem obasjana lebdi moja glava.
Peteljka jabuke, pupčana vrpca koja me je porodom spojila sa svijetom u kojem živim, svakim mojim pokretom raste, a mojim ritmom postaje savitljivija, svjesno spoznatim trenutkom stabilnija. Tako se suprostavljam vjetrovima neznanja, crvima koji bi me nagrizali bolestima i utvarama koje bi me mučile strahovima.
Jedno još uvijek nisam naučila, uistinu slušati unutarnjim ušima. glasovi koje čujem dolaze iz vana, oni me prate kao anđeo čuvar, kao glas istine moga djeda, kao davno pročitane misli, kao planetu u liku boginje Geje, ali moj unutarnji glas je još uvijek gluho kolo mojih ćelija.
"Moram spoznati tonove nastajanja pokreta u sebi, naučiti slušati Dianin glas, osjetiti nijanse Baccusovog i osmisliti njihove dijaloge u sebi." pomislih odgeldavši video na zalonu televizora.

Škola trenutka

2007-11-16T20:26:00.000-08:00

Bilo je to ono davno vrijeme kada sam nošena idejom "nemoguće učiniti mogućim" tek počela vjerovati u snagu trenutka. Tražila sam čudesnost postojanja u protegi sna koji sam budna sanjala, jedinstvo u višeprotežnosti koju sam tek naslućivala. Vrijeme, ta protega u kojoj sam do tada samo trajala se odjednom počela uvlačiti u moje pokrete otkucajima srca. Prestajala je biti količina, gubila je kvantitet i postajala je kvalitetom, ne mjerna jedinica nego vrijednost mog postojanja.
Na tromeđi između znanosti, vjerovanja i ezoterike ja pokušah spoznati snagu svoga uma i ono, znanstveno još ne dokazano, osjetiti u sebi.
Sjetih se još jednom anđela čuvara koji mi je pri porodu stavio prst na usta i šapnuo. "Zaboravi sve što si do sada čula, zaboravi tonove tvog nastajanja jer ćeš jedino tako moći živjeti." začuh ponovo anđeoski glas.
"Danas znam da u meni još uvijek odzvanjaju početci života koji su zbog tebe prešli u gluho kolo mojih ćelija. Dozvoli mi da ponovo čujem tonove života u meni." zamolih anđela.
"To je ono što je Giordano Bruno nazvao kontemplativnim. Pokušaj misaonim fitnessom oživjeti glazbu početka u sebi."

Istovremenost

Vrijeme, svjetlosno biće, anđeoski dah koji mi vječno šapuće o ljubavi i sreći, o životu skrivenom u strunama svijesti, u svjetlosnom zagrljaju sretnoga trenutka, u zagrljaju hirovitog. Šapati, ta svjetlosna muzika, iz trena u tren mjenjaju svoju treperavu snagu, iskričave note vjetrom u dušu moju dolaze, melodijom svojom dodiruju Kairosa vagu i s rijekom vremena zauvijek u prošlost odlaze. Život moj blješti tajnovitom bajkom koja u svjetlosnom sjaju tog tajnovitog Boga svoj smisao traži, osjeća svaki duše moje osjećajni vir i u kapljicama svojim zauvijek zrcali srca moga mir. Trenutak do trenutka, svaki treptaj oka tog čudesnog Boga iskri nove vremenske staze, osvjetljava duši nove putokaze, nove spoznaje, nova prikazanja istinitog postojanja u zagrljaju svjetla, u ostvarenju uvijek novih snoviđenja. Iskri biserje iz oceana snova, blješti niska trenutaka koja me u zagrljaju bezvremena sidri, zrcale se sjećanja i uspomene u galeriji duše, dokazuju da istovremenost u svjetlosnom zagrljaju tog svojeglavog Boga ne postoji, da ne možemo nikada zakoračiti u isti trenutak, nikada se zrcaliti u istoj kapljici te čudesne vode.

Svjetlosna muzika

Ritam i dinamika su osnovni stvaraoci glazbe, a glazba je umjetnost kojom se izražava ono neizrecivo. Potražih je u harmoniji univerzuma i pokušah slušati njegove boje. Simfonija univerzuma je za mene još uvijek nečujno titranje superstruna, njihova dinamika i ritam, vrijeme, trenutak koji još uvijek ne spoznajem svjesno. To je ono još nespoznato suludo jedinstvo, cjelina koja je više od sume dijelova, onaj trenutak u kojem se rodio ritam. Glazba je ritam kojim se osjeća ono do sada neosjetno.
Ritam je izraz života, kosmološka potvrda svijeta i tako temelj čovjekove duhovnosti i njegove harmonične uravnoteženosti.
"Kako se razvio ritam u meni, koje li je to tonove slušalo moje srce kada je počelo otkucavati trenutke moga života?" misleći pitam anđela čuvara čije prisustvo osjećam iako ga poslije poroda nikada više nisam vidjela.
"Vrati se još jednom na početak. Slijedi misli Giordana Bruna, popni se na svoj misaoni Olimp, pozdravi svoja božanstva, sjedini ih sa one četiri vile koje su te već jednom uvele u alegoriju trenutka. No sada to više nesmije biti iluzija sna, sada ga doživi svjesno, u njegovoj punoj snazi, osjeti njegovo trajanje i oblikuj ga, proširi ga, zaobli ga u sferu svog bivstvovanja i u jednom treptaju oka se misaono odvoji od univerzuma. Usredotoči sjećanje na samu sebe. Sjedini Dianu i Bacchusa u sebi i postani sama majstor trenutka jer jedino tako možeš osjetiti umijeće vremena u sebi." iznenada mi ponovo odgovaraju strune tonovima svih ovih godinama nečujne glazbe.
"Pozivaš me na evolucioni trening, na samosvjesno uranjanje u razvoj vrste i samopoimanje proteklih miliuna godina." upitah anđela.
"Da, neka to bude ulazak u svijet iza zavjese iluzija u kojima živiš. Ovaj materijalni svijet je Danteovo čistilište za rođene na plavoj planeti, prolazno prebivalište tvojem istinskom postojanju. Zakorači misaono u sebe samu, pređi uistinu onu granicu između svijetova koju si dotakla u alegoriji trenutka. Uđi u školu trenutka."
"Što je škola trenutka?"
"To je tvoj istinski životni put. Trenutak do trenutka je život, a između je prazni prostor puteva kojima treba krenuti i stvarati trenutke. Neki odabiru put pokreta, drugi put osjećaja, treći put razmišljanja. Ti kreni četvrtim putem i sjedini u sebi sve puteve, umreži ih u kartama mozga i dozvoli mozgu da upravo taj put pamti." glas je još uvijek dolazi iz vana.
"Broj četiri je u alkemiji bio znak za kamen mudrosti, sjedinjenje tijela, misli i osjećaja u protegu istinskog postojanja. Na početku prošlog stoljeća se vjerovalo da samo odabrani mogu sjediniti u sebi to trojstvo i vinuti se u novu dimenziju, protegu spoznaje potpune osobnosti, protegu vremena i tako otkriti i peti put, na čijem se kraju krije quintesencia, trenutak u kojem je uistinu skupljena vječnost. Kako mogu to ostvariti, gdje da počnem?"
"Počni s formulom sa ploče Smaragdine Hermesa Trismegistosa, "Kako gore, tako i dole", formulom koja dokazuje jednakost univerzuma i atoma, formulom potvrđenom u današnjoj znanosti. To dokazuje da u svima vama vladaju isti zakoni, da su svima otvoreni isti putevi, samo ih trebate prepoznati. Zbog toga rečenica ispisana pred ulazom u proročište na Delfima,"Čovječe spoznaj samoga sebe", ima isto tako duboko značenje i neka ti bude vodilja na putu ka spoznaji trenutka." anđeoski glas je bivao sve jasniji i bliži.
"Ali ja sam rođena poslije njih, moje misli su proizvod novoga znanja na čijim hramovima stoji natpis, "Tu moraš vjerovati." Zar nemogu početi s epohom u kojoj živim?"
"Sve je energija, šapuće ti tvoja epoha i ti si vjerujući u to, tražeći potvrdu čudesnosti te izreke usmjeravala svoju misaonu energiju, pretvarala je u osjećaje i spoznala svoje zvjezdano tijelo, čula oktavu svog ritma, povezala iz njega proizašle tonove linijama iz kojih su izrastali tvoji pokreti. Moj glas je potvrda da je ta teorija istinita. Ipak bez prošlosti nebi bilo niti trenutka u kojem živiš, znanost počiva na temeljima prohujalih epoha i u nemogućnosti konačne spoznaje vraća se uvijek početku, pokušava davnu mistiku pretvoriti u hipoteze, davna vjerovanja oblikovati u definicije iz kojih ti sada učiš. Magičnost brojeva, njihova snaga je oduvijek privlačila zanesenjake koji su onda njima oblikvali svoje misli. Sama si spomenula broj četiri, pa broj pet, no osnova svega je brojka tri, dvojstvo iz kojeg nastaje trojstvo. Trenutak je ono nešto u čemu se sjedinjuje tvoja duša, tvoje tijelo i svijet u kojem živiš." tonovi anđeoskog glasa su se počeli sjedinjavati s gluhim kolom mojih ćelija.
"Kojim se osjetilima moram služiti da bih to uistinu spoznala?" zapitah još jednom anđeoski glas.
"Za istinsku spoznaju trenutka ti netrebaju vanjska osjetila. Njima gledaš, slušaš, dodiruješ i mirišeš, ona ti služe za sjećanje i pamćenje ugode ili neugode. Jednim od njih spoznaješ i tvoje postojanje u tijelu, ali trenutak stvaraš svojim istinskim postojanjem u njemu." osjetih nove tonove u gluhom kolu mojih ćelija.
Moja misao dobija novi oblik. Da, ja sam već dugo nesvjesno bila u školi trenutka, otkrivala sam tajnovite puteve postojanja, ali još uvijek nisam svjesno spoznala trenutak u kojem to sve spoznajem.

O ludama i ljudima

2007-11-16T20:21:00.000-08:00

U mojim zrcalnim neuronima se smiješe lica, ali ja u njima ne prepoznajem osjećaje. Krabuljni ples se upravo odigrava na pozornici mog života. Kako prepoznati iskrenost u osmjehu? Čiji glas će najaviti "radosnu poruku" iz koje ću saznati istinu? Tko će na koncu ubiti kralja?
Na stolu leži upravo pročitana knjiga David Servan- Schreiber "Die Neue Medizin der Emocionen".
Autor je uspio tom knjigom, povezati znanstvene spoznaje s porukama od vitalnog značenja i tako ta knjiga, za mene, postaje lijek protiv negativnih osjećaja.
Život svakoga od nas je jedinstven i podjednako opterećen igrom sudbine i na svoj način težak. Zaboravljajući to često se uhvatimo u razmišljanju i otkrijemo u sebi zavist prema tuđim životima.
"Oh, kada bi bila lijepa kao Marilyin Monroe ili da barem imam talent Marguerite Duras.
Sigurno onda nebih imala ovih problema s kojima se danas bakćem."
Istina je, nebih imala iste probleme, imala bi njihove probleme. Tada bih svoju ljepotu i svoj talent utapljala u alkoholu i vjerovatno zavidila prodavačici na trgu cvijeća.
"U glavi je mozak, a u mozgu još jedan mozak, emocionalni mozak koji često svjesno neiskorišten regulira rad hormona, određuje otkucaje srca i podiže ili spušta pritisak krvi, usmjerava brzinu probave i upravlja imunim sustavom."
"To nema nikakve veze s emocijama." bio je moj prvi zaključak čitajući tu tvrdnju u knjizi. Probuđena znatiželja u meni me tjerala u avanturu čitanja i tako sam došla do rečenice "Mi smo osuđeni da živimo s još jednim mozgom u unutrašnjosti mozga koji priznajemo da smo prokleti posjedovanjem tog često svjesno nespoznatljivog dijela mozga koji posjeduju i sve životinje."
Tada se sjetih knjige "U potrazi za Spinozom."
"Emocije su u evoluciji nastale prve, a tek iz njih su se razvili osjećaji" pročitano se pretvori u misaonu sliku. Vidjeh ono što sam mislila da je nemoguće, iz treptaja srca, se pred mojim unutarnjim očima, odvojiše oči boje sna i ja u bljesku mog untarnjeg sunca vidjeh osmjeh koji pamtim iz djetinjstva.
"Zar emocije nisu instikti?" pitam nesigurna svoj misaoni um povezujući zapamćeno s novopročtanim dok je osmjeh nestajao iz mog zrcalnog labirinta.
"Sjećanje je ono što te prisiljava da povezuješ i nadograđuješ već naučeno." začuh glas istine. Lik renesansnog filozofa se, kao na početku priče, pojavi u mojim zrcalnim neuronima.
"Čije su ove oči koje susrećem u snovima." pomislih zbunjeno misaonim umom.
"Te oči su tvoja sudbina. One će uvijek u tebi izazivati ugodu, njih ćeš sretati na granici svijetla i tame u trentku kada emocije prelaze u osjećaj koji ćeš pamtiti" pričinilo mi se da je glas dolazio iz dubine, treperio je iza mojih misli.
"Tužna sam, objasni mi osjećaj ugode, kako ću ga prepoznati u sebi?" pokušah nastaviti dijalog s tim nepoznatim djelom moje svijesti.
"Sjeti se hedonizma i Epikura. Ugoda čini život životom. Ugoda je najuzvišeniji osjećaj koji možemo spoznati, svjesno doživjeti i onda pamtiti." glas je ovaj puta dolazio iz mog sjećanja.
Vratih se ponovo čitanju knjige o novoj medicini za emocije.
"Životinje koje na sreću ne posjeduju misaoni dio mozga su najbolji predstavnici hedonizma, one žive ugodu nesposobne da na nju djeluju, nesposobne da je kupe ili pozajme na sajmu taština." pomislih sada vjerujući autoru te male knjižice. Počela sam razmišljati o razlikama između čovjeka i životinje i o hedonizmu.
Aktiviranjem afektivnog ili hedonističkog pamćenja čovjek uspijeva zapamćene osjećaje, uvijek iznova proživjeti, odživjeti i svjesno spoznati. Milost naše prirode se izražava u tome da smo u mogućnosti uistinu osjetiti razliku između ugode i neugode, a emocionalno stanje koje se pri tome budi nam omogućava svjesnu spoznaju i usporedbu tih potpuno različitih osjećaja. Što je paleta zapamćenih osjećaja veća to je i njegov izbor veći. Sreća i ljepota, ljubav i zanos su skriveni u paleti onoga što smo doživjeli, osjetili i zapamtili.
Pokušah osjetiti pročitano, pozvati u sjećanje ljubav, osjećaj koji izrasta iz osnovne energije našeg postojanja. U mom misaonom labirintu su se smjenjivala sjećanja na djetinjstvo, mladosti, zrelost i trenutak se pretvori u mimohod stanja koja sam prolazila. Djetinjstvo zatreperi spokojem i mirom, osjetih mirise lavande i maslinovog ulja, vidjeh blagi osmjeh djeda i njegovu ruku kako kruhom umoćenim u vino gasi svijeću na svečano postavljenom stolu. Moje srce je otkucavalo davno zaboravljenim ritmom potpune sreće.
Mladost, trg cvijeća, ljubav u liku crne pantere se spusti u moju misao. Vrh planine, jezero sreće i zenit ljetnog solsticija protjeraše panteru u zaborav.
Zrelost je puna izmješanih osjećaja, tu prepoznajem sreću, ljubav, zanos, prijateljstvo i tugu. Vidim se u pustinji šutnje, pitanja koja postavljam ostaju bez odgovora, u mojim zrcalnim neuronima prepoznajem osmjehe i vjerujem u njihovu iskrenost, a onda ponovo šutnja.
"Nažalost je rijetka iznimka, u tom velikom izboru osjećaja, prepoznati pravi osjećaj i pretvoriti ga u momentano stanje, u misao o tom stanju. Teško se je odlučiti za istinu, a onda imati hrabrosti o toj istini i progovoriti. Što učiniti s probuđenim osjećajem? Prihvati ga ili odbiti? Sama odluka je najsvjesniji osjećaj koji bi trebali posjedovati. Spoznati osjećaj, a tada biti u mogućnosti taj osjećaj i opisati, dati mu logiku i smisao, protumačiti ga samom sebi osobnim simbolima, a onda ga znati podijeliti s drugima." čitajući knjigu u mom utjelovljenom umu su se stvarale nove misaone slike.
"Trebali bi se znati obraniti od odluke kojom oblikujemo svoj misaoni um u vladara našim životom. Istina je da on ima jake mišiće, ali nema osobnost. On nesmije vladati, on nam smije samo služiti." izjavio je jedan od najsnažnijih umova prošlog stoljeća i ja vidim nasmiješeno lice oca teorije relavititeta. "Život bez spoznatih osjećaja je besmisleno životarenje."
Svaki novo spoznati osjećaj poboljšava okus stvarnosti, postaje čudesan začin njenog smisla, tajna u našem osobnom receptu postojanja.
Smisao i sposobnost osjetiti taj osjećaj u sebi danas nazivamo samoosjećajnost, a onaj s kojim djelimo osjećaje s drugima suosjećajnost.
"Ja ne znam šta bih još mogao spoznati, kao dobro, kada bih izgubio ugodu okusa, ljubavi, slušanja i na koncu onog čudesnog uzbuđenja pri suosjećanju s osjećajima drugih." pročitah među redovima teksta Epikurovu misao.
"Nema ljepote ni ugode ni sreće izvan tijela. Sve je tu u nama samima, u našoj kinesferi. Tko danas želi najaviti "radosnu poruku", trebao bi iz sebe samoga širiti ugodu i znati je podijeliti s onima koji to ne znaju." razmišljam pretvarajući riječi autora knjige "Nova medicina za emocije" u svoj osjećaj.
"Ja sam djelić orkestra univerzuma i sudjelujem u nastajanju njegove simfonije." počela sam glasno misliti da bih čula svoj glas.
"Zamisli tvoje tijelo kao Stradivarijevu violinu, čijim strunama ćeš oblikovati suptilne tonove svog postojanja." odgovori mi glas iza mojih misli.
"Iako misliš da nisi, ti si ipak moderni Homo hedonikus, koji često zaboravlja Epikurovu poruku, pa traži smisao života izvan sebe. Postala si konzument tuđih ideja pa lutaš životom tražeći istinu izvan sebe, ti pasivno promatraš život ne sudjelujući u njemu. Slična si onima koji se nikada nisu svjesno upitali za smisao života, a pokušavaju ipak živjeti taj smisao od prvog do zadnjeg trenutka svoje egzistencije. Ti nosiš u sebi Dianu i Bacchusa, dozvoli im da te uistinu vode kroz pustinju šutnje osjećaja do oaze u kojoj ćeš konačno sresti oči boje sna." glas je uzburkavao u meni nove tonove i ja osjetih kako je moje tijelo uistinu sastavljeno od sitnih struna koje trepere.
"Na ovome svijetu ima dovoljno kruha za sve ljude, dovoljno ruža , ljepote i ugode i dovoljno graška, da graška u momentu kada njegova ljuska pukne. Nebo prepustimo anđelima, anđelima i vrabcima." treperi u mojim mislima
To je najljepša "radosna poruka hedonizma". Ljepota polja umjesto straha od pakla, grašak umjesto "kruha i biča" za svakoga, kako je to nazivao Nitzsche.
Moje tijelo je uistinu biološki Stradivarij. Iz spoznatih osobnih sposobnosti i mogućnosti proizlazi ugoda, simfonija neizgovorenog koja prelazi u spoznaju ugode i zanosa.
Tko to uistinu isproba neće moći tome više odoljeti?

Oči božje

Stojim još jednom na vrhu planine. Jezero istine blješti sunčanim zrkama, a otok sreće sakriven u plavićastom oblaku samo najavljuje svoje postojanje.Tražim duboko u meni mjesto, iz kojeg me gledaju božje oči, iste one oči kojima vidim i osjećam sebe i univerzum. To mjesto je točka mog prividnog smirenja, u središtu duše i tijela, točka koja me tvori svjesnim bićem i omogućuje mi da osjetim kako se tijelo i duša sjedinjuju u treptajima najfinije energije, nastale velikim praskom koncentrirane svjetlosti, koja se razlila kad je nevidljiva ruka "stvoritelja" zlatnim srpom požnjela snop tame i kad se, dotada ničim, prosulo sjeme života iz kog se rodila svijest univerzuma. Ta mala zrnca svjetlosti, postadoše sunca koja su rađala život u galaksijama. Na jednom malom nevažnom zrncu sunčane prašine, u zabačeom kutku svemira, zače se klica iz koje će niknuti biće koje će u sebi zrcaliti negovu svijest. U središtu tog bića zablistaše "oči božje" i prodriješe u tamu do samog njenog korjena, do još ne otkrivenog izvora energije, do njenih vječnih titraja koji su spleli tijelo i dušu u jedno jedino i neodvojivo od sebe.
Kada pronađem to mjesto tada ću prestati biti marioneta u teatru života, postati ću sudionik i svjesno spoznati trenutak u kojem želim progovoriti o svemu što mislim.
Sada više ne vrednujem stvari i događaje nego značenja, spavam manje, a sanjam više, jer tek tako spoznajem da mi svaka minuta u kojoj sam zatvorila oči krade 60 trenutaka svijetla, svaka minuta u kojoj sam isključila uši oduzima 60 trenutaka zvukova koji me hrane ljepotom postojanja.
U ovom komadiću života spoznajem i ljubav i sada svu tugu i sva nesretna stanja crtam na komadiću leda i čekam izlazak sunca. Dok sam se uspinjala ka vrhu planine i spoznala sam da sreća nije u oblacima nego na stazi kojom kročim i ja sada govorim ono što osjećam i uistinu činim ono što mislim. Živim trenutak kao da je poslijednji i "oči božje" u meni mi dozvoljavaju da budem čuvar ljubavi na vratima sna iz kojeg se više ne želim probuditi. Slušam glasove onih koji me vole i pamtim riječi da bi ih slušala u beskraju trenutka kada se otaplja led mojih tuga i nesreća. To je glas istine, simfonija univerzuma koja mi priča da sutra ne postojii da ni jučer više nije važno.
Trenutak je jedina istina, jer sljedeći je samo moja misaona varka, a sutra možda nikada neće doći. Do sada to nisam osjećala i čekala sam neki pogodniji trenutak. U ovom trenu spoznajem istinu i ako je ne prihvatim, onda ću sigurno žaliti što upravo sada nisam rekla da volim, što nisam pružila usne na poljubac, tijelo u zagrljaj, ruku za pomirbu.
Gledam Očima božjim i osjećam da je ovo što vidim ono najintimnije i najiskrenije u meni, gledam sebe i vidim trenutak u kojem spoznajem tajne univerzuma i treptaj božjeg oka u meni postaje vječnost. Tek sada shvaćam da me se nitko neće sjećati po mojim tajnama i neizgovorenim mislima. Moja misao potaknu osmjeh ćelija u meni, smijeh koji se spoji sa osmjehom neba. Vraćam se mislima u crkvu u kojoj sam krštena. U ispovjedaonici umjesto svećenika prepoznah djedovu siluetu.
"Ovo je tren u kojem govorim istinu i šapućem žao mi je zbog svega do sada neizgovorenog, molim oproštaj za sve moje grubosti i nevjerovanja i zahvaljujem za ljubav, ljepotu i sve lijepe riječi." govorim nadajući se da ću čuti odgovor u djedovom glasu.
"Jedino tako ćeš moći uistinu živjeti. Ispovjedaonica je ono što nosiš u sebi. Samo sebi se možeš i smiješ ispovjedati. Tvoj grijeh, tvoj preveliki grijeh je melem za dušu onih koji te ne vole. Njih ne zanima tvoja molba za oproštajem. Oni će ti i tako dalje suditi." smješilo mi drago lice iz tame odaje u koju sam kao dijete šaputala svoje strahove.
"Što da učinim s godinama koje su mi još preostale?"
"Pomiri svijest univerzuma i planetu na kojoj si rođena. Proširi dimenzije ljubavi, sjedini znanje i vjerovanje.""Učinimo to, po starom običaju zajedno." zamolih osmjeh u mojim ćelijama.

Dimenzije ljubavi

"Ostanite mi zemlji vjerni, moja braćo, ostanite vjerni snagom vaše kreposti. Ljubav koju poklanjate i vaša svjesna spoznaja služe smislu zemaljskog života. Molim i preklinjem vas, nemojte napuštati zemaljsku stvarnost i nesmotreno leteći u visine udarati o zidove vječnosti. Ah, uvijek je bilo previše izgubljene kreposti" očuh djedov glas.
"Tek onda kada drvo rastući pusti u zemlju duboke korijenje, može krošnjom treperiti i sezati ka suncu." odgovrih mu kao što sam to činila u mladosti " Što se više povežem sa stvarnim životom to ću moći više sanjati. San nije suprotnost javi, nego prijatelji i moje zajedništvo."
"Ako ja nekome, koji nije nikada ronio u uzburkanom moru i nikada nije, u vrijeme pasjih vrućina, bio istiski žedan, kažem riječ voda to za njega tada ostaje samo prazna riječ. Smisao riječi svjetlost može shvatiti tek onaj koji je stajao pod golim suncem u zenitu, kada njegovi zlatni zraci sve drugo izbljeđuju i zasjenjuju. Isto tako da bi shvatili simbole i poruke iz filozofije, moramo osjetiti okuse i mirise, vidjeti sve boje zemaljskog života." odgovori mi djedov glas.
"Znači li to da sada poslije ovog putovanja zlatnim rezom mogu bolje spoznati ono što nazivam životom?"
"Vratite uništenu krepost zemlji, vratite ju tijelu i životu. Ona će dati smisao zemaljskom životu, ljudski smisao." glas istine nastavi citirati Niztschea.
"Tako je govorio Zarathustra, ali ja još uvijek nisam pronašla put kojim bih trebala krenuti da bih to ostvarila. Ovdje u ovom snu sve izgleda dohvatljivo i lako. Što će se dogoditi kada se uistinu vratim trenutku?"
"Prije svega moraš shvatiti da je smisao života u tebi samoj, upravo u onoj točki koju si sama otkrila, u točki tvog prividnog mira." djed je govorio mirno ali odrešito.
"Smisao je u čovjeku samom, smisao je u zemaljskom životu jer ga je stvoritelj tu spustio i sakrio, kao što je sakrio jezgru badema ili lješnjaka u ljusku. Stostruko je krepost već protjerana iz života, ostavljajući u našim tijelima samo ludilo za snom. Stostruko se krepost iskušala i ponovo izgubila u vjerovanju u nešto još neobjašnjeno. Čovjek je do sada bio neuspjeli pokušaj njenog utjelovljenja."
"Tko je po tvom mišljenju stvoritelj?" postavi mi još jednom ono isto davno pitanje
"On je energija koju smo poetski nazvali ljubav. On je pjesma nad pjesmama, ljepota svitanja, uzdah vjetra u sutonu, zvijezda koju tek sanjamo jer je svjetlost te daleke zvijezde još uvijek samo na putu ka nama."
"Što je sa inkarnacijom?" ustraje djed
"Misliš li na njenu mistiku ili na ono što je ljudski um smislio o njoj? On je rođen kao čovjek da bi kao Bog opraštao grijehe koje mi, da njega nije bilo ne bi ni činili. No ti svojim pitanjem otvaraš novo poglavlje u mom vjerovanju i ono se opet povezuje sa znanjem. Tu se radi o tajnama prirode i filozofiji prirodnih znanosti koje su nam već davno počele otkrivati misteriju početka. "
"Ti mi govoriš o energiji i tako pobijaš postojanje materije, ali nemoj nikada napustiti more dvoumljenja, pronađi kompas na pučini dosadašnjeg neznanja, da bi uistinu uplovila u luku spoznaje."
"Ja se nalazim na uzburkanom oceanu i uz pomoć napisanog tražim odgovore na tisućljetna pitanja. Rekao si da osjećaš sumnju u mojim mislima, sumnju koja gasi moje unutarnje svijetlo, ali ti si me naučio da onaj koji si prestane postavljati pitanja, taj prestaje živjeti.
Iz beskonačnog i nemjerljivog oceana novih ideja poželim katkada uploviti u luku vjerovanja i na kopnu dogmi mirno živjeti, ali onda me obuzme čežnja za novim spoznajama i ja ostajem vječni morepolovac u ostavštini naše prošlosti koja nam tek najavljuje budućnost."odgovorih mu Nietzcheanski.
"Mnogi, slični tebi, su se kao brodolomci vratili u okrilje apsolutnosti njegovog postojanja."odgovori mi djed tužno
"Dok znanost pobija apsolutnost, čini mi se da je dosadašnja filozofija slična kuli Babilonskoj, koja se uzdiže i želi dostići carstvo nebesko, a na zemlji se brkaju ljudske misli i postaju očajni, neutješni rezultat mudrosti."
"Onda mi objasni tajnovitosti prirode." pitanjem me poticao na razmišljanje
"Priroda sa svojim zakonima i još neotkrivenim tajnama je izazov za ljudski um, ona ga jednostavno uvlači i u pokušaje traženja dokaza o egzistenciji svevišnjega. Adam se i zbog toga rodio. Onaj tko je predan prirodi, taj je u toj predanosti bliže istini. Ako se Adam rodio da prirodi podari čistoću, mladost i djevičanski sjaj, ja želim osjetiti zemlju u svoj njenoj čistoći, njenoj mladosti i djevičanskom sjaju. Želim planetu vratiti na početak sna, na izvor prvog pokreta, u raj bez prvog grijeha i bez kasnije nastalih strahova. Želim osjetiti zov iz njene dubine, čuti eho njenih želja, biti njena tajna stvarnost u srcu egzistencije, inkarnacija u trenutku rađanja svjetla. Plava ljepotica je za čovjeka trebala postati ljubav, rađanje i sloboda, bez početka i kraja, jer čovjek je zbog nje postao čovjek, on je zbog nje tu, ona je u njemu, jer čovjek se kao i ona u njegovom najdubljem sam stvara i potvrđuje." rekoh pobjedonosno.
"Nemoj nikada zaboraviti da postoji tisuću još neotkrivenih staza ka vječnosti, tisuće neotkrivenih bolesti koje uništavaju san, niti da je još uvijek najtajnovitija priroda ljudske misli i sam čovjek kao centar svijeta, kao vječni promatrač misterije početka. Jedino on može stvarati institute za otkrivanje tih bolesti i ozdravljenje sna, a planeta, na kojoj živi, je jedino mjesto u univerzumu gdje može to i ostvariti." mirno mi odgovori djed.
"Ovdje, samo ovdje gdje sam rođena, živim u zajedništvu s onim što je rođeno, što raste i umire u tišini ove prirode. Berući voće sa drva spoznaje čovjek je spoznao i svoju prolaznost. Uvjerena sam da je moje zajedništvo s prirodom neusporedivo i nezamjenjivo i da ništa što je ljudskom rukom stvoreno, ni najplemenitija umjetnička djela pred kojima se klanjamo i koja molimo, nemogu zamjeniti ovaj život u sjedinjenju s prirodom." rekoh sjećajući otkrivanja zagonetke ljepote.
"Vrati se životu, ali nemoj nikada zaboraviti san. Uđi u svijet vesele znanosti koja će te, ako uđeš otvorena srca, odvesti na izvor spoznaje." još jednom me pouči djedova misao.
"Spoznaja je ipak još neotkriveni metasvijet."
"Postani ti poslanik mira i spokoja pobratimi lica u univerzumu. Zatvori zauvijek ona vrata iza kojih vodi put istočno od raja." djed se smješio zagonetno.
"To je već pokušao najbolji pjesnik našeg stoljeća i nije u tome uspio."
"Ne boj se! Nisi sam! ima i drugih nego ti
koji nepoznati od tebe žive tvojim životom.
I ono sve što ti bje, ču i što sni
gori u njima istim žarom, ljepotom i čistotom.
Ne gordi se! tvoje misli nisu samo tvoje! One u drugima žive!" djed mi odrecitira prve stihove pjesme.
"Kako ću prepoznati one koji žele isto što i ja?"
Djed nastavi,
"Mi smo svi prešli iste putove u mraku,
mi smo svi jednako lutali u znaku
traženja, i svima jednako se dive.
Sa svakim nešto dijeliš, i više vas ste isti.
I pamti da je tako od prastarih vremena.
I svi se ponavljamo, i veliki i čisti,
kao djeca što ne znaju još ni svojih imena." djed zašuti očekujući moj odgovor.
"Ja sam u nekom tamo neznancu, i na zvijezdi
dalekoj, raspreden, a ovdje u jednoj niti,
u cvijetu ugaslom, razbit u svijetu što jezdi,
pa kad ću ipak biti tamo u mojoj biti?" upitah ga stihom iz iste pjesme.
"Ovdje u svijetu mira i spokoja, moje se zvjezdano tijelo isprepliće s tijelima onih koji su mi sudili i s onima koji su me kažnjavali. Susreo sam misli moga brata koji me je izdao i osjetio zvjezdano tijelo žene koju sam kao mladić iznevjerio, ali uprkost tomu, jedino što ovdje osjećam je ljubav i spokoj. Ovdje u ovom svijetu više nema strahova, nema mržnje, tu su uistinu sve misli isprepletene u jednu jedinu energiju, ljubav." začuh smjeh u njegovom glasu.
"I snagu nam, i grijehe drugi s nama dijele,
i sni su naši sami iz zajedničkog vrela.
I hrana nam je duše iz naše opće zdjele,
i sebični je pečat jedan nasred čela.
Stojimo čovjek protiv čovjeka, u znanju
da svi smo bolji, međusobni, svi skupa tmuša,
a naša krv, i poraz svih , u klanju,
opet je samo jedna historija duša.
Strašno je ovo reći u uho oholosti,
no vrlo srećno za očajničku sreću,
da svi smo isti u zloći i radosti,
i da nam breme kobi počiva na pleću."
"To znači da bi mi već ovdje na planeti trebali sjediniti misli i zaboraviti različitost u tijelima i izgledima, prepoznati sve protege kojima smo obdareni i već ovdje naučiti upravljati svojim zvjezdanim tijelom." tek sada shvatih poruku iz davno pročitane pjesme.
"Ljubav je satkana od najsitnijih struna naše svijesti, isprepletena bezbrojnim dimenzijama, ona je jedina energija koja spaja mikro i makro svijet. Ljubav je metasvijet, ona je most između tebe i mene, jedina protega u kojoj susrećeš sebe i univerzum." njegov glas mi potvrdi odluku koju sam donijela u radionici "svjest pokret".
"Onda mi ispričaj jednu ljubavnu priču koja ne potsjeća na jeftine susrete u trenutku zanosa, priču u kojoj je glavna junakinja ljubav, a da u njoj nema muškarca i žene, priču bez intriga, zapleta i sretnog završetka."
Djedov osmijeh je postao još ljepši.
"Dok sam bio s tobom, čekao sam sretni trenutak da ti ispričam ovu priču o ljubavi, ali nisam stigao, predugo sam čekao i prerano otišao od tebe."

Ljubavna priča

2007-11-16T20:14:00.000-08:00

Buđenje u Shakespeare- ovom snu

Romeo i Julija, ta nesretna priča, ljubav osvetom i mržnjom ubijena, uspomene drevne na ljubavne noći i svitanja tužna u svima nama žive. Snivam san o plesu sjena nebeskoga vala, osluškujem tonove Shakespearova žala, pjev slavuja, cvrkut ševe u duši se gnijezde, ljubav je duši simfoniju snova darovala. Zaprega snova dušom svijeta jezdi, tu kočiju snenu mjesec smiješkom prati, srce moje nosi tvoga srca zvijezdia sreća se ljepotom tvoga glasa zlati. Sniva duša svijeta u carstvu visine, sniva da se život iz sunca suncem rađa dok ljubav simfoniju duše sklada. Sjenka duše moje bježeći od prevara i krađa, bježeć od osvete i mržnje, u toplini tvoje blizine ljubi sjenku duše tvoje, u kočiji snenoj, u kojoj samo ljubav vlada. Treperi simfonija zvijezdanim kotačem, slap iskrećih boja, žubor noćnog neba,tek nazire se tuga koja dušu vreba taj gordijski čvor režem tajnim mačem, osluškujem ljepotu koju srce treba, u čašu života kapljice snonova natačem. U pjanstvu ludom razigrane duše sjenka jedna titrajućom pučinom pleše, uranjam u dubinu te nebeske vode, Verona se zrcali u beskraju slobode, drevna tragedija, davne slike svitanjem se ruše, a tonovi Venerine simfonije bol u duši guše. Koračam stazama gdje ljubav vjekuje, osjećam svijet u kojem ljubav caruje, živim lakoću koju ljubav daruje, a u dubini duše srce sretno miruje osluškujući zvuke te čudesne simfonije.

"Kuc, kuc!
"Sveti Petre otvori mi vrata!"
"Tko to stoji pred vratima raja?"
"Ja sam, Ljubav."
"Čija ljubav?"
"Kršćanska ljubav"
Svet Petar odškrinu vrata i proviri.
"Što tražiš ovdje?"
"Utočište"
"Utočište?"
"Neznam kuda da krenem."
"Pa ti si se trebala udomiti na zemlji."
"Ali ljudi su me protjerali..........."
"Za ime Boga, zbog tih par zločestih ljudi ti napuštaš svoju svetu dužnost i poriv zbog kojeg si otišla tamo."
"Nisu me protjerali samo par ljudi nego svi narodi planete."
Sveti Petar otvori širom vrata i izađe iz raja.
"Što se u ime Boga dogodilo?" upita ju zabrinuto i u tom trenu spazi da Ljubav nije stigla sama. "Ti ne dolaziš sam. Koga to vodiš sa sobom?"
"To su moje kćeri, Pravda, Suosjećanje i Istina."
"Zar su i one protjerane?"
"Da, među stanovnicima planete više nema mjesta za nas."
"Ali i prije su stanovnici planete zemlja, griješili, vodili ratove pa ipak nisi bježala od njih."
"Ljudi su griješili i ratovali su tada još vjerovali u moju snagu, spoznavali je kao osnovu svojih života. Sada je vjerovanje u njima dogorjelo kao voštanica. Nije ostao niti tračak njenog svijetla u njima. To je razlog sveti Petre da ja i moje kćeri nemamo što tamo više činiti."
"Šta je razlog toj promjeni."
Ljubav pruži ruku prema dolje gdje se u sunčavoj svjetlosti nazirala plava planeta i na njoj jedan crna mrlja.
"Ona crna mrlja je uzrok svemu."
Sveti Petar uperi svoj pogled u mrlju.
"Ja tamo vidim grad i oko njega bezbroj spomenika."
"To su spomenici mržnji."
"Ah da, sada te razumijem, ali zar nisi pokušala spriječiti širenje tih spomenika."
"Lutala sam planetom od zemlje do zemlje i pokušavala pobijediti mržnju, ali ona se širila brže od mene. Gdje god sam stigla ona se već širila."
Zavlada trenutak šutnje, a onda sveti Petar izusti svoju misao;
"Što misliš kako bi bilo da se Spasitelj još jednom spusti na planetu."
"Ah ne sveti Petre, ovaj put ga nebi pustili na planetu bez dokaza osobnosti, nebi mu dali hranu ni prenoćište bez novca, nebi ga raspeli na križ, nego bi ga ismijavali."
"Ali mora postojati nešto što je u srcima ljudi na planeti zamjenilo Ljubav."
"Kaže se da ju je zamjenila pohlepa."
Tužna pogleda apostol propusti Ljubav i njene kćeri u raj i zatvori vrata. U tom trenu se na nebu zapališe dva nova svijetla." djed završi priču.
Znam da mi tu priču nije mogao ispričati ranije jer je nebih razumjela, a njegova smrt je došla prerano i ja sam, ne upoznavši Ljubav, tražila potvrdu u njenim lažnim simbolima. Moram pronaći njeno znamenje u sebi. Vraćam se ponovo trenutku i pokušavam još jednom pronaći osmijeh u mojim ćelijama. Ljubav me gleda očima boje sna, treperi strunama djedova glasa i postaje uistinu moj sretni trenutak.
"Vrati nam odbjeglu Ljubav!" kličem univerzumu pokušavajući iskoristiti ovaj sretni trenutak.
"Ona se mora vratiti sama, mora čuti da se vaš jezik promjenio, da ste prihvatili njena znamenja, da ste počeli upotrebljavati prastare metafore kojima ste joj odavali čast." odgovara mi Svijest univerzuma.
"Ti si ipak glasnik neba, ti si onaj anđeo s kojim razgovaram." pitam pogleda podignuta k nebu.
"Ja sam samo osmijeh u tvojim ćelijama. Ljubav je osjećaj koji moraš sama naučiti misliti."
"Pokušavam je misliti, ali misao o njoj još nema odjeka u mom srcu." priznah tužno.
"Što se događa u tvom srcu kada misliš na mene?" djedov glas se mješao sa tonovima univerzuma. Pričinilo mi se da čujem dva glasa spojena u simfoniju sna.
Zatečena tim ja sam šutjela. Pokušah osjeti osjećanje tog osjećaja. Moja unutarnja ura je otkucavala prolaznost trenutka i ja osjetih neproduktivnost mojih ćelija. Nađoh se u praznom prostoru, osjetih sukljanje tamne energije i širenje mog malog univerzuma. Sjetih se ponovo radionice i odluke koju sam tamo donijela. Diana i Bacchus svojim sjedinjenjem su mi tada osmislili nastajanje pokreta u meni. Moram pronaći metaforu za Ljubav, stvoriti misaonu sliku i osmisliti taj osjećaj u sebi da bih ga mogla uistinu osjećati.
Tišini prekinu glas iza mojih misli.
"Nauči se suosjećati s osjećajem koji se nekada nekontrolirano širi tvojim tijelom i tvojim mislima. Ja čujem tvoje misli i one me potsjećaju na tonove ljubavnih šansona, ali ti još uvijek nisi pronašla jezik kojim bi taj svoj osjećaj i opisala. Slušaj otkucaje tvog unutarnjeg sata i u stankama između njih spoznaj udaljenost između tebe i osjećanja tog osjećaja. Akordi tvojih struna skladaju harmoniju tvoje podsvijesti, a ti dozvoljavaš tvojoj svijesti da tu harmoniju pretvori u podvojenost duše iz koje se uvijek stvara kaos iz kojeg želiš pobjeći. U zemlji istinske Ljubavi žive Narcisi, koji nesvjesno ljubeći sebe spoznaju taj osjećaj i onda ga znaju cijeniti i dalje širiti."
"Ali narcizam je negativna konotacija ljubavi" pokušah se suprostaviti.
"Ja ne govorim o narcizmu, nego o Narcisu savršeno lijepom i savršeno čednom mladiću. Narcis je bio sanjar koji se izdvajao iz sivila ostatka svijeta. Želeći vodom iz rijeke ugasti žeđ u njemu sa rodila jedna nova žeđ. On se nije zaljubio u odsjaj svoga lica, nego u zrcaljenje svoje duše. Znao je da ona postoji, osjećao je njene treptaje, ali zrcaljenje lica u mirnoj vodi ga je zbunjivalo, a nije znao da ustvari vidi svoje srce u protoku vremena. Bježeći od sivila života on se zaustavljao na obali kobne i varljive rijeke vremena koja odaje prolaznost i promicanje godina. Gledajući u njoj zrcaljenje života pred njegovim očima nestade sivila i on vidje kako život postaje valovita rijeka u kojoj se pod sjajem sunca prelamaju boje. Promatravši sa obale viziju svog sna, osjeti da ju ljubavna čežnja mijenja, on se naginje nad vodu i ugleda svoj lik u rijeci života pa se tako usamljen zaljubljuje u krhku sliku i pruža ruke da je pomiluje. On se nezaljubljuje u sebe kako to mnogi tumače nego u priviđenje, bestjelesnu nadu, u lice koje nije bilo lice nego njegova duša na valovima rijeke vremena, zaljubljuje se u ljepotu osjećaja koji je u tom trenu osjetio. Dok je promatrao zrcaljenje lika u vodi zbog njegove čednosti se i vjetar zaustavljao da mu ne pomuti sliku. Pruživši ruku da to priviđenje ljubavi pomiluje, slika se izgubi u valovima vode. Neželeći izgubiti osjećaj ljepote, gledao je lik i ljubio ljepotu nepokrećući se. Ljubav je osjećanje osjećaja, koji se ne pojačava dodirom, ne dokazuje poljupcima i milovanjem. Ona je sama sebi dovoljna i kad je ona uistinu tu sve druge ljepote proizlaze iz nje same." toplina u tonovima glas probudi u meni nove želje.
Poželjeh ponovo krenuti ka vrhu planine i na stazi kojom sam već jednom kročila sresti isti onaj osjećaj.
Sada stojim na vrhu planine i promatram kako sunce tone u more. Veliki oblak nepomičan i zlatan se kao svileni baldahin nadvio nad ovaj suton. U ovom trenu spajanja svjetlosti i tame, u trenutku prividnog mira na vrhu svijeta čini mi se kao da se u njemu krije tajna početka sna koji već godinama budna sanjam. Čovjek koji samo vjeruje, tamo iza oblaka traži rajsko carstvo za smirenje duše, ali ja sam nemirni sanjar koji u tom oblaku naslućuje čudesnu snagu svog postojanja. Pružam ruke i one postaju krila koja me nose u plave daljine istine, na izvor početka. Iz oblaka mi se smješi bjelji od snijega, proziran kao kristal od nevidljivog sunca obasjan, moj anđeo čuvar.
"Pođi sa mnom u svijet sna, otkrit ću ti istinu o ljubavi." začuh simfoniju univerzuma, muziku sličnu pjevanju Sirena koje su Odiseja vabile u snove.
"Ja nisam Odisej." šapnuh
"Kreni sa mnom u avanturu tvog sna i doživi sve njene postaje" djedov glas je odavao upornost i spokoj njegova bića.
Sva čuda svijeta se skupiše u taj trenutak spoznaje. Anđeo čuvar u čijem pogledu prepoznah boje sna, bjelji od snijega, proziran kao kristal, obasjan nevidljivim suncem, postade ljubav za kojom cijeli svoj život čeznem. To nije bila ljubav prema muškarcu, ne ljubav prema majci, ne prema prijatelju, nego ljubav skupljena u actus purus, prvog pokretača koji me, stvarno, nosi u san u kojem su se, kao svilene niti, isprepleli snovi svih ljudi na svijetu.
Nađoh se na otoku sreće i vidjeh sunčano čudo u Fatimi, Marijino čudo u Lurdu i Međugorju. Taj veliki otok, godinama skriven u najdubljem dijelu moje svijesti, zasja ljepotom istinskog postojanja u okrutnoj zbilji života. To je bio istinski trenutak sjedinjenja mitova i legendi s onim još uvijek nepronađenim, čvrstim, nepokretnim otokom naše životne srži, u beskrajnom moru životnih promjenjljivosti. Osjetih da su me misli, dotaknute anđeoskom snagom, uvele u onaj još nedokazani dio atoma koji je stvarno nedjeljiv i još uvijek samo srcem vidljiv, onaj dio koji svojim titrajima stvara simfoniju ljubavi koju tek srcem čujem.
"Ne okljevaj, pođi sa mnom u svijet sna. Otkrit ću ti istinu početka." začuh još jednom glas ljubavi. Prepustih se i ona me povede na najljepše putovanje moga života.

Postoji netko u očima tvojim
netko nevidljiv očima mojim.

Netko lepršav i zlatan, od ljepote satkan
čuvar mojih snova, moga života sjena
srca moga sjeta, tvojom srećom protkan.
Straža tvojih misli, tužne misli poput pčela roji

Vitez osjećaja mojih
sretne osjećaje kao leptirće broji,
Na vratima srca nevidljiv stojii šapuće o sreći
o onome što osjećati nisam smijela
ili možda nisam htjela.
Postoji netko u očima tvojim
netko nevidljiv očima mojimsokol moga vida
što tami odoru skida
srcem svojim
moje srce hrani,ljubavlju svojom,
ljubav moju brani.

Da, postoji netko u snovima davnim
netko u očima tvojim
netko nevidljiv očima mojim,
onaj mali šareni patuljak,
čudesni svijetlosni vrtuljak ,
čarobnjak života sneni,
vrtlar božanskoga vrta,
taj zaneseni sretni vruljak.

Postoji netko u očima tvojimnetko nevidljiv očima mojim
netko neznan, a znan
što ljubav dahom svojim
tebe u meni, mene u tebi
u život od snova tkan
u potok što srećom žubori
u ljepotu svakog trenutka tvori.
Postoji netko u očima tvojim
netko nevidljiv očima mojimnetko neznan, a znan
nevidljiv, a kristalno jasan
prozirnih krila i zlaćane kose
srcu nečuno glasan.
Da postoji netko u očima tvojim
netko nevidljiv očima mojim
Lubavlju osjetljiv, srcem vidljiv, dušom spoznatljiv.
i ja šapućem tebi u sebi i meni u tebi
Anđele moj dragi, čuvaru moj blagi
hvala ti za sreću, ljubav i san.

Duša materije

Stojim sama na vrhu planine uz jezero koje sam davno nazvala jezerom sreće. Pogledah u beskraj i vidjeh da se iznad vrha planine, tamo gdje duga dotiče nebo, prostire velika livada puna cvijeća. Slijedim glas ljubavi i nošena energijom koja se u meni rađala izgubih težinu i slična anđelu sam u istom trenu bila uz jezero i na cvjetnjaku. Usred cvijetnjaka izrasta veliko drvo koje baca sjenke na sve četiri strane svijeta.
"Ovo je toliko opisivano i opjevano drvo spoznaje." pomislih
"U njemu stoluje ljubav." začuh ponovo glas anđela
"Iz njegove krošnje struji simfonija univerzuma."
"Ispod njegovih korjena je izvor života, voda koja se potokom slijeva u veliko jezero tvoje sreće."
Sunčevim sjajem obasjano je blještalo jezero kojem se nije vidio kraj. U daljini na pučini, se uistinu nazirao otok sreće.
Uz obalu se ljuljuškao mali brodić bez kormilara.
"Pođimo do otoka." pozva me anđeo "Tamo je arhipelag uspomena, sreće i spokoja. Tu se sastaju misli onih koji su zauvjek otišli od vas, to je prebivalište onih koji su u životu istinski voljeli."
Krenuh za očima boje sna.
"Tu ću onda ponovo susresti djeda." pomislih
"Tamo je Sunčani grad u kojem zajedno stanuju svi prošli i sadašnji bogovi u zajednici sa suncem i ljudima. Njih dvore vile, vilenjaci, plejade, ladarice i anđeli." prisjetih se legendi koje sam slušala pred spavanje i prepoznah glas.
"Zašto sam ovdje?" upitah
"Odavde ćeš se vratiti u svoj trenutak bogatija još jednim iskustvom, snažnija u uvjerenju, sigurnija u odluci."
Na travnjaku pored mene se uz iznenadni bljesak pojavi Čovjek bez znakova proteklog vremena na sebi. Promatrala sam siluetu koja mi se približavala i prepoznah korak koji sam kao dijete pokušavala stizati.
"Kako si uspio ponovo oblikovati svoje tijelo?" upitah iznenađeno
"Sjeti se Faustovog pitanja."
"Što održava svijet u njegovoj dubini?" uistinu se sjetih pitanja
"Ovo što si vidjela je proces koji je stvorio cijeli svijet."
"Molim te ne odgovaraj mi Goeteovim jezikom."
"Pitala si Goeteovski." prepoznah osmjeh na licu Čovjeka
"Uredu, moje pitanje je što ovaj svijet čini homogenim i otpornim na ubilačku energiju zlih misli? Što je to što nas sjedinjuje s univerzumom, što nam otvara puteve u vječnost i beskonačnost sna? Kako si uspio iz materije sna oblikovati svoje tijelo" ustrajah u znatiželji, kao što sam to činila i u djetinjstvu.
"Kada su snažni umovi prodrli u dušu materije i otkrli snagu njene energije, činilo se da je otkriven put ka spoznaji sna. Vjerovao sam u pomirenje neba i zemlje, u prestanak ubijanja i ranjavanja, vjerovao sam u jedinstvo sna. S otkrivanjem duše materije je počela epoha novog naučenog neznanja. Otkriveni su zakoni nejasnoće i otvorenih mogućnosti, ali tajnu o energiji svjesne spoznaje još nisu otkrili. U ljudskim mislima leži klica spoznaje kojom se izvan laboratorija, jedino u stvarnom životu može prodrijeti u dubinu uma i dokazati postojanje te energije u svakom čovjeku i svakoj travki, u svakom cvijetu i svakoj životinjici. Ovo, što si upravo doživjela, je bio proces kvantizacije i teleportacije. "
"Tko si Ti? Moj djed ili Bog?" upitah nesigurno
"Bog je samo riječ koja je toliko korištena da je već davno izgubila ono značenje koje su joj nekadašnji moćnici odredili. Ja sam samo osmjeh tvojih ćelija, znamen tvojih praotaca, luda u tebi, proces vječnog održanja enrgije."
"Iz čega si Ti nastao?" pokušah otkriti tajnu početka
"Ja sam ostatak jednog davnog života, klica koja je preživjela umiranje jednog davnog svijeta."
"Dakle početka uopće nema, sve je samo prelaženje jednog u drugo." osjetih uzbuđenje nove spoznaje.
"Zbog toga je izmišljena riječ Bog koja krije tajnu ljudskog neznanja."
"Ti si sada čovjek. Izgledaš kao moj djed, ali tebe crtaju i drugačije. Znači već su te mnogi vidjeli."
"Došao sam u ovom obliku da bih lakše s tobom komunicirao. Ja nemam krvi ni kostiju, ja sam atrapa Boga kojem puk predaje vlast i odgovornost, atrapa u čije ime se vode ratovi, ja sam opravdanje za mnoga ubistva i bezbroj podvala."
"Ti si misao, ti si želja i ljubav, ali kako si stvorio ovaj prostor koji do sada od smrtnika nije otkriven."
"Ti si svojim dolaskom stvorila ovaj prostor i mene u njemu. Tvoje vjerovanje je oblikovalo zamišljeni raj i grad sunca i jezero istine i arhipelag uspomena, spokoja i sreće."
"Gdje si ti kada sam ja na zemlji?"
"Ja sam misao univerzuma koja postaje bogatija svakom smrti dobrih ljudi. Ja nastajem uvijek iznova, jačam ljudskom srećom, obnavljam se vašom ljubavi. U meni su skriveni umovi svih dobrih ljudi koji su vas smrću napustili, ja sam duša materije."
Ponovo u priviđenju prepoznah samo djeda i začuh njegov glas.
"Ljudska zla misao se širi kao zaraza, napada čak i jadne životinje. Od nje umiru i ptice."
"Što trebam učiniti?" upitah ga kao u djetinjstvu.
"Ti ponovo svojim postojanjem činiš sve. Savladala si zadanu ti lekciju, naučila si osjećati osjećanje osjećaja. Ja sada čujem tvoje misli koje se kao glasnici neba šire prostorom i spajaju sa mislima univerzuma. Ostani takva, stvaraj tu energiju, širi je svojim mislima, pobratimi lica u univerzumu i sunce će jednoga jutra izaći u isto vrijeme na svim stranama svijeta, zlatna prašina će se prosuti po svim zemljama, nebo će se pretvoriti u jednu jedinu dugu i ujediniti sve misli u jedan san."
"Kako će se zvati ta energija?"
"Ljubav. Pogledaj nebo već blješti duginim bojama. Kreni u beskonačnost, ovo je trenutak ostvarenja našeg zajedničkog sna."
Pogledah u nebo i vidjeh kako se prognana Ljubav i njene kćeri, lebdeći pored nas, vraćaju na planetu.
"Ovoga puta ih moramo zadržati. Nesmijemo dozvoliti pobjegnu od našeg neznanja." mislila sam glasno.
"Vrati se na početak filozofije, otkrij u davno napisanom istinu o Ljubavi. Zaboravi da je Platon Erosa, boga ljubavi opisao kao demona, zaboravi njegovu gozbu i u njoj naslućenu homoseksualnost, ali sjeti se Diotime, svećenice ljubavi i Sokrata koji se služi njenim mislima da bi govorio o ljubavi." glas je nestajao istim bljeskom svijetla kojim se pojavio. Pored mene ostade samo anđeo očiju boje sna i ja na njegovom licu prepoznah osmijeh dječaka i začuh glas:
"Voda dolazi iz zemlje."
"Voda uvijek dolazi iz zemlje." odgovorih iznenađena
"To nisi uvijek znala." glas je dolazio iz sjećanja na djetinjstvo, ali nije bio djedov.

Prisjetih se davno napisane pjesme o duši materije.

Lutam snena ljubavlju prosutim

zvjezdanim stazama

snivam o ljepotama što se u sutonima kriju,

dlanovi miluju, u nebeskim vazama,

magličaste cvijetove

te čudesne vječne duše neba svijetove,

da se anđeli u svojim treperavim fazama,

jutrima u ljepotu dnevne svijetlost sliju.

Koplja dnevne svjetlosti,

kao strijelice Kupidove poslagane,

kao kapljice životnog slapa,

taj čudesni trenutak smjelosti

budi sjećanja i uspomene

u prošlosti izgubljene,

i pretvaraju njihovu prošlu ljepotu

u treptaj oka u dušu materije i života dobrotu.

Iskre sjećanja, uspomene se bude,

sve one zaboravljene tuge,

neki rastanci zalutali u daljine,

trepere bojama vječne nebeske duge.

Vidim staru trešnju u odori kiše

i srce urezano, srce koje ne voli više.

a na suhoj grani poezija vode sjaji

blješte kristali i smiješe mi se u potaji.

Čujem šapat neba,

zvijezdane staze me u snove vode,

ljepotica noći, jedna zvjezda sjajna

jutra najavljuje bajna,l

jubav, u srcu vječno skrivena tajna,

šapuće duše neba glasom

isplakane suze su poezija vode

i tvoj zvjezdani put do željene slobode.

O ljubavi

"Ljubav je nekada doista još slobodna hodala planetom i širila energiju iz koje smo nastali." prisjetih se davnog sna.

Iz morske pjene i sedefa iznjedrena, u bisere pretvorena, ljubav ta božanska niska prosu slap ljepote, svjetlucave kapljice sreće, božansih ruku djelo, te slavljene, oslikane i opjevane ljepotice ljudske dobrote. U daljini vječnoj, utopljen u nebeske skute mjesec, taj pustolov noći, s perlama se igra i ljestvama svetim, slijedi tajnovite rute i možda nesluteći prelazi drevne Jakovljeve pute. U beskaju vječnom, u plavetnilu snova, u bisernom dvorcu eonima znana, milenijima okrunjena, zvijezdana i sjajna ljubav svojom moći bisreni slap poklanja putnicima noći. Biserna niska, iz sedefa ljepote u ljepotu iznjedrena, početkom svojim dodiruje kraj, ouroboros, simbol sjedinjenja, čeka na osjećaje snene da sunčana joj otvori vrata za sve one duše i sva srca ona u kojima sjećanja ne postoje. Nebeska rijeka, čudesni slap snova, niska pjesnikove duše, bljesak jedan u čudo slijeva iz kojeg uistinu izrasta iskri biserni slap, a u ljepoti božjega oka opijena uživa ponajmanja, samosvjesna, ljudska oživjela kap. Biserni je dvorac, univerzum svijesti perle se u nisku slažu redom na tom Jakovljevom putu će se putnici na ljestvama sresti i sve će se događati božanskim slijedom. Iz morske pjene i sedefa iznjedrena ljubav, biserna kap božje ljepote postade vječni znak ljudske dobrote.

"Eros u svom biću nije bog, ali ni smrtno biće. On je nešto između smrtnog i besmrtnog, konačnog i beskonačnog. Njegova sudbina vezana je za njegovo porijeklo. Kao sin Pora, viška i izobilja i Pepeije, oskudice koja čezne za izobiljem, on je čas bogat i lijep, čas ubog, čas cvijeta, čas vene. Njegova priroda je izraz žudnje koja počinje u sferi čulnog i uspinje se preko duševnog do najvišeg, umnog saznanja." govori mi starac duge brade.
"Što je ljubav?" pitam drevnog filozofa.
"Ljubiti znači stvarati nezaboravne misli, znači te misli pretvarati u govore koji postaju svjedocima trenutka u kojem su izgovoreni."
Podižem pogled k nebu i vičem.
"Dođi, pripitomi me, ti koja si pomirila nebo i zemlju, ti strasti nebeskih muza, kaosu vremena i ljepoto mog sna." osjetih misao u sebi koja se pretvarala u bezbroj pitanja.
Tko je ljubav? Kada i kako se rodila ljubav? Jeli to uistinu bilo duplo biće koje se jednoga dana raspuklo i postalo dvije osobnosti ili je to samo vječna težnja ka sjedinjenju suprotnosti? Kako mogu osjetiti drugu polovicu sebe same, kako spoznati svoju istinu u drugome, kako prepoznati ljubav u košmaru osjećaja koji se u meni rađaju?
Da bih si uistinu odgovorila na bujicu tih pitanja moram u sebi prepoznati onu misao koja će me odvesti do najvišeg stupnja ljudskog saznanja. Ako je budem slijedila, ona će postati snaga mog etičkog uzdizanja ka pravom životu, energija iz koje će izrastati osjećaj koji ću onda nazvati Ljubav.
Ulazim u svoj misaoni labirint i ponovo spoznajem neorganiziranost moje svijesti, zbrku pročitanih tekstova, nabacane ljubavne pjesme, posloženi jeftini ljubavni romani sa sretnim završetkom, balade o nesretnim ljubavima i priče o ljubavima koje su bile uzroci ubistava i ratova.
Još jednom si postavljam slična pitanja:
Što je uistinu ljubav?
Je li ona je najviši smisao čežnje koji se uzdiže iznad horizonta plemenitog djelovanja i ostvaruje u neposrednom doživljaju praljepote?
"Ljubav je čežnja za cjelovitim ispunjenjem osobnosti i konačnim sjedinjenjem sa višim božanskim bićem, ona je rođenje ljepote, a njen cilj je spoznaja moje duše u meni samoj i zrcaljenje jedne druge duše u mojoj svijesti." čujem svoju misao koja se uzdiže iznad kaosa probuđenih osjećaja.
"Zasvjetli u mom zlatnom rezu, budi moja zlatna spirala na čijoj ću zadnjoj točki spoznati oči božje u sebi. Budi oluja cvijetova iz koje ću udahnuti život i uistinu osjetiti anđela ljubavi u sebi, spoznati istinu i san." moja misao postaje oluja stoljetnog sna. "Na granici između jučer i sutra, između života i smrti, konačnosti i beskraja ja osjećam trenutak u kojem sam srela najsnenije oči moga postojanja." Ljubiti ljubav, osjetiti je u sretnom pogledu koji se ne zaboravlja, u misli koja će me uvesti u onaj imaginarni dio postojanja iz kojeg ću crpiti svoju stvarnost i sanjati ljepotu života. Napustih početke filozofije i ulazim u čudesan svijet herojskih zanosa.

Snovi, te čudesne cvijetne staze,

lepršave misli iskre u uglu opijenog uma

trepere u duši, u srce ljepotom ulaze,

u očima blješti ljepota životnoga druma.

Rijeka vremena u ušima žubori

pegaz ljepoticu noći u srebro oblači
jedna davna vatra usred neba gori
a putevi ka sreći postaju sve krači .

Fontana svijetla iskri bajku od veselja
Snovi žive, zvijezdama se smiju
Svaka iskra iskri ispunjenje želja

snoviđenjem u duši uzbuđenja griju.

Iz labirinta snovima opijenog uma
dobrote davne mi u život ulaze

trenutak postaje začarana šuma
gdje blještave ljepote budno srce maze.

Tu udišem ljepotu i rađam san. Svjetlo koje me dodiruje oblikuje moju predstavu. Postajem osjećaj o ljubavi koja je nedodirljiva i neopisiva, ona je ljepota koja se u meni rađa i iz mene izlazi kao u misao pretvoreni osjećaj. Ona je onaj otok prividnog mira iz kojeg izrasta duša materije. Zatvorih oči da osjetim taj otok u sebi, da dođem na njega, da otkrijem na njemu izvor sna da bih mogla budna sanjati. Ljubav tada izrasta iz mog prostora i vremena i postaje moja peta protega.

Peta protega
Na otoku sreće je sve dugačije. Tu shvatih da san nije zastoj u životu, nego jedna od njegovih najčudesnijih faza. On pliva misterijom i graniči s nadnaravnim, on nije pomanjkanje ili navala krvi u mozak, nego je istina promatrana kroz staklenu prizmu iluzija. Ja postajem ista tvar od koje je satkan i moj san i shvaćam da manje sanjam dok spavam nego kada sam budna.
Peta protega, satkana od tvari moga sna je manje komplicirana od teorije o njoj.
U tišini uvale moga djetinjstva se nebo rumeni znamenjem ljubavi. Vidim misao o ljepoti života isprepletenu sa svjetlosti koja bdije nad mojim snom. Na tisuće morskih konjića treperi pred mojim očima. Dostojanstveno razigrani zavijutci plešu i ja u njihovim treptajima prepoznajem sjemenje iz kojeg izrasta sveti gral, srce u čijem središtu svjetlucaju oči boje sna.
Velika svjetlost nedefiniranih boja se uvlači u moje unutarnje oči. Stojim na pozornici stvarnog života, a snenost me odvodi u kraljevstvo metafizike gdje susrećem anđele i svoje rađanje u zagrljaju apsolutne ljubavi. Zbilja, proizašla iz maglovitog oblaka sna, je najljepši poklon koji mi je djed ostavio u nasljeđe.
Naučivši od njega vjerovati i opraštati, ja ulazim u astralnu dimenziju svjesti i živim san istinskog sanjara.
"Uistinu se može i budan sanjati." čujem svoju misao u titrajima morskih konjića. Zlaćane spirale se spajaju u iluzije prošloga života. Kao na fimskoj traci prohujaše godine u kojima nisam uistinu živjela.
"San je ljepši jer on nije debeli pokrivač noćne tame, nego koprena isprepletena od jutarnjih mirisa." titraju moje misli i ja se sjedinjujem s mirisima. Postajem lepršavi veo i osjećam kako najdublje skriveni, do sada nespoznati unutarnji strahovi postaju činjenice s kojima se mogu boriti. Oslobađam se još jednog dualizma, san i zbilja se organski spajaju u trenutak u kojem trajem i okrunjeni svjetlom nad svjetlima, stvaraju kristalni labirint mog istinskog postojanja. Nastavljam živjeti taj trenutak i granice se gube, a onaj, do sada tako skučeni horizont, moj mali svijet zatvoren samo u odjeću teoretskog znanja, se širi i postaje moj doživljaj i dobija za mene drugo značenje.
Anđeo čuvar, proziran, zlaćane kose i krila me pozva na zvijezdu pod kojom sam rođena. "Ovdje ćeš sresti san na samom izvoru." strune spletene u nijanse njegova glasa mi otvoriše velika vrata neba.
Ulazim u sliku "Nastajanje svijeta" i stapam se s njom. Ponovo se moja lijeva polutka mozga sjedinjuje s nacrtanom desnom. Anđeo se smješi, a luda u meni izaziva eksploziju boja i moja svijest postaje jasna slika mojih čežnji. Osjećam sukobljavanje znanja i vjerovanja, čujem žubor koji se širi sa izvora, prve tonove nastajanja simfonije sna.
Moj anđeo čuvara sav u bijelom, zlaćane kose i krila, se preobrazi u boginju ljubavi, mladu ženu koju sam cijeli život tražila u snovima. Mit o njenoj ljepoti oživi pred mojim očima. Poželjeh postati ona i kao dobroćudni virus proširiti tu zarazu svijetom.
"Neka bude svijetlo." začuh glas sa početka priče. I svijetlo zasja ljepotom mlade žene.
"Ja sanjam tvoj san o ljubavi. Misliš li da će me i drugi prepoznati i prihvatiti" anđeoski glas prostruji mojim osjećajima .
"Ti si utjelovljenje moga sna, da bih te spoznala moram još malo sanjati." pričini mi se da glas dolazi iz moje glave
Tu na granici između univerzuma i svijeta iz kojeg sam krenula na ovo putovanje, ja više nisam ona ista koja je pristajala na čvrstinu materije i vjerovala u apsolutnost vremena i prostora. Sukobi znanja i vjerovanja se sjediniše u spoznaju.
"Ušla si u moj san i sada ostani u njemu." začuh ponovo titranje struna.
"Došla sam tražeći izvor sna." govorila sam glasom anđela.
"Došla si nošena tvojim anđelom čuvarom, jer jedino on zna put ka meni. Pogledaj onaj plavićasti oblak, u njemu se krije tajna početka." ljepotica sna pruži svoje ruke ka nebu.
Nađoh se u plavičastom oblaku istine o početku novoga vremena. Oborenih glava sjedeći uz vatru muškarci i žene su pjevali Božićne pjesme.
"Oni slave tvoje rođenje." rekoh zadivljena
"Varaš se, oni slave samo rođenje." istina zatutnji iza mojih misli.
"Tko se onda rodio?" upitah znatiželjno
"Rodio se san."
"Čiji san?"
"Moj"
"Ispričaj mi san" zamolih to još uvijek svjesno nespoznato u sebi.
"Bila jednom jedna djevojčica, rođena da bude duša svijeta, da svojom snagom ujedini ljude i ostvari moj san." moja podsvijest započe priču
"Zar to nije bio dječačić u štalici?" upitah znatiželjno
"To je bilo puno prije njega."
"Ali prije njega je bilo mnogo bogova."
"On je bio samo moja želja da ljude ujedinim u vjerovanju, da im pokažem da je Ljubav jedina energija koja ih održava, razmnožava i širi. Htjela si čuti priču o početku sna?"
"Kako se zvala djevojčica?"
"Ljubav." prepoznah tu svetu riječ u titrajima struna i pred mojim unutarnjim očima se prsti Adama i Boga još jednom spojiše i iz tog dodira zasja nova svjetlost. Iz njenih valova izroni lik prelijepe mlade žene, u čijim očima prepoznah boje svitanja i sumraka.
"Tako zamišlja puk stvaranje svijeta." začuh ponovo već poznate tonove.
"Ja osjećam da je bilo drugačije, ti i Ljubav ste energija koju svatko tumači i osjeća na svoj način. Vaša tijela su slike mog emocionalnog uma, moj doživljaj ideje umjetnika, ali mene zanima san, ta peta protega u meni koju stvara Ljubav " izustih već pomalo nestrpljivo
"Ljubav, željena, iskorištavana, odbačena i protjerana. Ostarjela ljepotica i još uvijek razmažena mlada ljubavnica, već tisućljećima podnosi laži i oprašta prevare. Tragedija je u tome da se energija početka pretvorila u suprotnosti koje se ujedinjuju u harmoniju, a Mržnja i Ljubav su toliko slične da su sukobi među njima neminovni. To je zabluda sa početka sna. Tama i svijetlo iako u vječnom sukobu proizlaze jedno iz dugoga. Kada je protjerana Ljubav potražila utočište na početku sna, na nebu zasjaše njene oči. Ona Vas ipak nikada nije zauvjek napustila. Njen sjaj vam najavljuje danje svijetlo i tamu noći, ona vas budi i uspavljuje, ona s Vama i živi i sanja."
"Ali mi to drugačije tumačimo." progovori ponovo luda u meni.
Oko mene zatitraše nove nijanse boja, a tonovi duše svijeta se spojiše sa mojim mislima.
"Jedino oni koji osjete uistinu ljubav, samo oni koji uistinu spoznaju njenu snagu i njenu dobru ćud, mogu živjeti u mom snu. Oni su sposobni zaustaviti tijek kobne rijeke vremena i preludij apokalipse pretvoriti u simfoniju sna. Jednom sam preobražena u siromaha lutala zemljama i tražila Ljubav. Kucala sam na vrata bogatih kuća i prosila Ljubav. Izbezumljeni pogledi domaćina su odavali njihovo neznanje. Bacali su novčiće u moj šešir i brzo zaključavali ulaze u svoje hramove. Zaustavljala sam se pred crkvama poslije misa posvećenih meni i pružajući ruke molila malo ljubavi. Vjernici su me gledali s nepovjerenjem i odlazili. Molila sam prolaznike, oni su me slali u bordele, molila seljake na poljima oni su mi davali pola svoje užine, ali nitko do jednoga djeteta nije upitao što ja to uistinu tražim."
"Tko te je upitao?"
"Bilo je to jednog davnog proljeća u zemlji na obali Mediterana. Djevojčica se vraćala iz škole. Pojavila sam se pred njom iznenada i ona nespremana, ali sabrana pogleda moje halje i upita prije nego sam uspjela progovoriti: "Jesi li ti siromah?"
"Jesam."
"Jesi li gladan?"
"Nisam, ljudi su me nahranili."
"Ti prosiš da bi preživio."
"Ne, ja prosim da bih dokazao život."
Djevojčica me pogledala svojim toplim očima i upitala:
"Što prosiš?"
"Ljubav." odgovih tada već radoznala
"Ljubav? Ah znam, ljubav je Bog, on nas je stvorio da bi ljubav živjela." odgovori mi bez razmišljanja djevojčica.
"Tko te je to naučio?"
"Moj djed to kaže."
Ljubav, prelijepa mlada žena se ponovo pojavi pred mojim unutarnjim očima. U njenim očima su se zrcalile boje sna.
"Živi svoj san i trajat ćeš vječno u mom. Gledaj očima srca i prepoznat ćeš ljubav u nekim očima koje ćete pozvati u neki novi san." Titraji neba su bivali sve tiši.
Priča o Ljubavi koju sam slušala na rubu svjesti mi otvori još jedan prozor spoznaje. Sve u što sam do sada samo vjerovala i sve ono što sam godinama učila se stopi u znamenje koje zasja u mom utjelovljenom umu. Iz njegove najdublje točke, zasja novo svijetlo. Osjetih kako se simetrija moga tijela, njegova desna i lijeva strana lome i sljubljuju u novu cjelinu. Tijelo više nije niti prostor niti vrijeme nego, iz njihovog sjedinjenja u točki mog prividnog mira, proizašlo osjećanje jednog novog osjećaja. Moje misli, slične velikom valovitom oceanu sna, izbaciše na obalu svijesti veliku školjku iz koje, kao na jednoj davno viđenoj slici, izroni dječak očiju boje sna.
Velike tamne oči, nijansama sna zatitraše pred mojim unutarnjim očima i ja osjetih kako se mojim tijelom širi novo spoznata protega. Kao da sam iznenada ušla u neki novi svijet, predamnom se ukaza zrcaljenje skrivenih mogućnosti.

Zrcaljenje vremena

2007-11-16T20:01:00.000-08:00

Ušavši misaono u novi svijet, pokušavam zamisliti kako bi bilo živjeti da nemam sjećanja, da je svaki novi trenutak nova slika bez mogućnosti misaonog povezivanja s onom prošlom.
Tada bi svaki trenutak bio početak i kraj, cijeli jedan život untar njega samoga. Bila bih slična onoj ćeliji iz koje sam nastala, jednoćelijskom biću koje živi bez vremeno, ali vječno. Postala bih ponovo duplo biće koje samo sebe djeli i ponovo samo u sebi traje od trenutka do drugog djeljenja i drugog trenutka. Moglo bi se reći da bih tada bila ne samo subjektivno nego i objektivno besmrtna. Mogla bih se uvijek iznova podvostručiti i tako bih bila ne dvostruka nego tisuć puta ponovljena osobnost i po današnjim obrascima definiranja samosvijesti i samospoznaje vjerovatno bih završila na kauču nekog poznatog psihijatra.
No, u ovom novom svijetu ja se ponovo susrećem i sa starim obrascima, sa davno poznatim definicijama spoznaje koje mi kažu da je svaka spoznaja upitna i da samo ona koja u ovom trenu nastaje u isto vrijeme i ne postoji više. Sumnja je jedini oblik svijesti koji nedvojbeno uistinu postoji. Samo tom obliku svijesti, koja se odvojila od duše svijeta i dobila ime čovjek, je dozvoljen pogled iza kulisa u teatru koji nazivamo život. Upravo ta sumnja me navodi na zaključak da još uvijek nismo uspjeli ostvariti savršenstvo spoznaje i to nas još uvijek potiče na daljnju sumnju.
Dok smo sami nesavršeni nismo u stanju misliti savršeno. Ali savršenstvo postoji i ono je skriveno u tajnovitom početku sna. Misao koja se brzinom svjetlosti počela širiti iz tog izvora se na svom dugogodišnjem putu do čovjeka prilagođavala, mjenjala oblike, reproducirala i postajala jeftina kopija njenog savršenog početnog oblika. Najslobodnija od svega što se iz tog izvora razvilo, misao još uvijek dominira čovjekovom spoznajom. Nekada obučena u haljine sna, obavijena mrenom tuge, raspjevana melodijom sreće ona sumnja i čezne za početkom, traži dokaze svog postojanja, mjenja oblike svog pokazivanja, stvara trenutke i traje već milionima godina.
Pokušavam zaustavti misao u trenutku i bez znanja, sjećanja i vjerovanja osjetiti i spoznati što se u njemu događa. Vidim moje filozofsko ja u središtu ovog trenutka, misao zaustavljena u svoj njenoj ljepoti postaje moja ideja o vječnosti. Uspjela sam isušiti rijeku sjećanja i trenutak postaje uistinu izvor spoznaje.
Vidim se u zrcalu vremena i postajem ona mala ćelija iz koje sam se razvila. Osjećam pucanje opne i jedan dio mog ja se odvaja, ja ostajem ponovo sama u novo nastaloj opni, ponovno pucanje i ponovno odvajanje i ponovno zatvaranje opne. "Ja", još jednom "ja", pa još jednom, sve više mojih "ja" treperi svako u svom trenutku. Vidim nastajanje vremena i kolonu trenutaka kako se kotrljaju prema ničemu i ni jedno moje "ja" nezna kuda druga odlaze. Kolona putuje, nižu se trenutci u nedogled. Trenutak postaje vječnost, beskonačna rijeka bez izvora i ušća. U kristalno jasnoj slici trenutka se zrcali na tisuću mogućnosti od kojih samo jedna jedina može biti ostvarena, ali se istodobno više nikada nemože ponoviti. Ostale mogućnosti u tom trenu postaju nemogućnosti. Kako se u toj gomili skrivenih istina odlučiti za pravu i trenutak pretvoriti u život. U beskrajnoj koloni moga vremena, koračaju moja sva "ja" i odabiru mogućnosti bez međusobnog dogovora.
Kocka je pala i ja stojim na pozornici života pod reflektorima svakodnevice i igram premijeru trenutka. Zavirujem iza kulisa ove teatarske predstave i gle tu su se sakrile želje, nadanja, opraštanja i čežnja za životom, ljepota, matematički odnosi, boje, zvukovi, dakle sve ideje koje su kao i mogućnosti vječne. Zaborav ih je potisnuo u dubinu moje svijesti i ja u ovom trenutku neznam što bih s njima započela. Iz trenutka mi se smješi moj goli život bez atributa i poziva me natrag na rampu pod svijetla sna. Isprepletene moje misli i osjećaji, blješte pod reflektorima i podsjećaju me na labirint. To je moj misaono osjećajni labirint po kojem lutam već godinama. Moram pronaći njegovo središte, u kojem se krije i tajna, da bih se mogla uistinu vratiti u život.
Trenutak se ispuni mirisima maslina, timijana i lavande, a jedino svijetlo koje vidim je ogroman svjetleći tepih i čini mi se da sam ušla u polje puno krijesnica.
Peta protega u meni zaigra svoj do tog trena nečujni ples, moja sva ja se skupiše u ovom metatrenutku. Kao da sam ušla u svijet kristalnih ogledala predamnom zasja moje razlomljeno vrijeme. Milioni trenutaka se zazrcališe pred mojim očima. Nađoh se u središtu legendi o nastajanju svijeta. Iz svakog blještećeg ugla me gleda neko drugo vrijeme. Prepoznah Vergila i Dantea, Lukrecija i Giordana Bruna, vidjeh Petra Zoranića kako luta planinama. U tom razlomljenom vremenu osjetih bezbroj mogućnosti ostvarenja sna. Metatrenutak traje ljepotom slika. Zatvorih oči i pomislih. U kojem li ću se vremenu zaustaviti?
"Tvoju zabludjelu misao ljubav često zanese u različita razmišljanja. Osjećaš li mirise kojima te je priroda obdarila?" upita me jedan trenutak dok sam stajala za druge, nevidljiva podno velike planine.
"To miriše cvijeće koje je u proljeće počelo krasiti planinu." progovori moje "Ja" umjesto mene.
"To nije moj glas." suprostavi se moja misao.
"To je glas iz legende koju si kao djete slušala i zaboravila."
"Tko si ti?"
"Tvoja uspavana svijest, želim ti ispričati jednu lijepu ljubavnu priču. U zrcalu vremena ćeš vidjeti nastajanje pete protege." glas je dolazio iz svih uglova trenutka. Zrcalo je blještalo Ivanjskim vatrama i krijesnicama. Uz vatru su sjedili mladić očiju boje sna i odrastao muškarac kojem nisam vidjela lice.
"Jedne ovakve noći osjetit ćeš ljubav u ovom mirisu i ubrat ćeš cvijet za neku djevojku duge plave kose." muškarčev glas mi se ućini poznat.
"I očiju boje meda." nastavi mladić
"Jedne ovakve noći u vremenu kada sam izrastao u mladića sretoh, gizdavo urešenu, čednu vilu koja me upita:
"Zašto mišlju tumaraš tako beskorisno i uzaludno dok ti svu svoju misao ljubavna muka uznosi i nuka na pjevanje?"
"Svijeća se ne pali pod posudom nego na svjećnjaku da svijetli svima." mladić nastavi misao.
"Ti već čitaš "Planine""
"U njima susrećem vile koje onda noćima sanjam."
Plameni jezici su se dizali k nebu i sljubljivali sa zvijezdama. Osjećao se miris loze koja je izgarala. Mjesec se kupao u obližnjem izvoru. Iz mraka izađe sedam prekrasnih djevojaka kose okićene Ivanjskim cvijećem.
"To su Ladarice, sedam zvijezda sa zimskog neba, sedam Perunovih kčeri." pomislih zadivljena prizorom.
Jedna od njih priđe izvoru i nakvasi svoj vjenčić i pruži ga muškarcu bez lica. On joj stavi vjenčić na glavu i pruži joj ruku. Držeći se za ruke oni krenuše ka vatri i nošeni nekom čudesnom energijom, preskočiše plamene jezike i nestadoše u zvijezdama. Zadivljena sam gledala kako odlaze i u zadnjem trenu prepoznah u njima nonu i djeda, onakve kakve ih pamtim sa slika iz njihove mladosti.
Mladić očiju boje sna je promatrao taj prizor koji se iz godine u godinu odigravao pred njegovim očima, on mu se divio, ali ga nije razumjevao.
"Želim konačno otkriti otkriti tajnu sna Ivanjske noći." pomisli glasno
Odjednom, za druge nevidljiv, se pored njega spusti Pegaz s neznancem na leđima.
"Pođi sa mnom u ovu noć punu ljubavi." šapnu mu neznanac
"Kuda ćeš me odvesti?"
"U legendu o ljubavi."
"O njoj sam čitao u "Planinama", sretao sam je u "Tireni" i sanjao u noćima punog mjeseca."
"Pođi sa mnom na jezero istine na vrhu planine. Tamo ćeš otkriti tajnu sna ove noći."
"Danas je sunce dugačije sjalo, dan je bio dulji nego inače."
"Današnji dan je uvijek drugačiji. Sunce poigrava i skače na nebu, ono igra i pleše ljubavni ples. Danas se događaju čuda u koja ti, u dubini svoje duše, ipak vjeruješ."
Mladić se popne na krilatog konja. Poletjeli su u noć punu zvjezdanog sjaja. Vrh planine je blještao nekim čudnim svjetlom, kao da se usred tame sunce zaustavilo na tom malom djeliću beskraja.
Sletješe na plato ispod samog vrha. U jezeru se zrcalilo nebo. Mladić zadivljeno siđe s Pegaza i nađe se na tepihu od zlaćanih iskrica.
"Ovo je vilinska radionica." pomisli sretno.
Pred njim se otvorio svijet o kojem su pisci pisali, a on žedno upijao sve napisano. Napustio je utihnuli svijet noći u ušao u stvarnost njegova porijekla. Vile, koje su sličile na njegovog anđela čuvara, su radile pjevajući dobro poznatu simfoniju njegova sna.
One ruše i zidaju, liju toplo zlato sutrašnjeg sunca, potmuli zvuci zvuče britko i oštro, dok sa nakovnja na sve strane pršte i gasnu iskrice zvezda. Ispred njegovih očiju se raspliću grane drveća zamršene tamom, na njih slijeću ptice, a vile u zemlju utrljavaju mirisna sjećanja na davne i buduće snove. Sve mora biti spremno kad se velika zavjesa podigne i pred zjevajućim pukom počne novi čin u vječnoj igri, u teatru koji ne postoji zbog puka nego zbog dana koji dolazi. Novi dan će svanuti pred bunovne oči i nitko se neće začuditi, neće vrijednovati tu scenografiju sna. Tamo gdje je sinoć bilo tihe trave, vrhova pokošenih tamom, promuklog slabog vjetra, tamnog svoda oznojenog sitnim vatrama, ujutro će biti svježe ispletene livade, raspjevano cvijeće i glasni žubor rijeka, litice će biti izrezbarene prvim svjetlom koje sve, na šta padne, čini oštrim kao ivica brijača, a nebo će mirisati svježinom zore koja ga je isplavila, skidajući sa njega garež noći. Gde je sinoć bio baršun, ujutro će zasjati kristali. Ono što se noću pričinjava hukom sova, svitanjem je gugutanje golubice. Gde je sinoć pjevao zrikavac, jutrom se sunča gušter. Sunce koje je sinoć umorno tonulo u more jutrom veselo izlazi iza planine.
"Ovdje se rađa svaki novi dan. Ovdje se susreću gorske i morske vile, njima se pridružuju Ladarice osvjetljavajući noć, mjesec i sunce se tajno sjedinjuju u ljepotu sna." pomisli zadivljen trenutkom istine.
"Ovo je jedina noć u kojoj smrtnici mogu prisustvovati rađanju dana." začu glas istine
"Ali samo oni koji u sebi uistinu osjećaju ljubav."
"Pođi do jezera." šapnu mu vjetar. Mladić se okrenu prema glasu, Pegaza više nije bilo. On krenu svjetlećim tepihom ka vodi u kojoj su se neke od vila kupale. Na obali jezera su zagrljeni sjedili muškarac i žena. Mladić sjede do njih.
"Ovo je sigurno samo san iz kojeg ću se u svitanje probuditi."
"Kako si stigao do jezera?" upita ga muškarac
"Ovo je jezero koje vile svaku noć čiste."
"Ispod jezera je izvor tvog i mog nadahnuća. Kako si se uspeo na planinu?"
"Doletio sam."
"Kao Dedalus?"
"Ne, doveo me krilati konj."
"On je stvorio ovo jezero, onaj tko jaše na njemu je izabran i određen sudbinom da živi snove."
"Ti misliš da ovo nije san Ivanjske noći."
"Oni koji su pisali o njoj nisu nikada bili na jezeru."
"Kako si ti stigao do vrha planine?"mladićev glas je odavao nesigurnost
"Doletio sam na krilima sna, dovela me moja dobra vila." smješeći se odgovori muškarac grleći Ladaricu.
Iznenada se pored njih pojavi djevojka duge plave kose, očiju boje meda.
"Čekam te već stoljećima." reče sjedajući pored mladića
"Mi smo se već jednom sreli." mladić osjeti neko čudno uzbuđenje u svojim mislima
"To je bio samo trenutak iz kojeg izrastaju dimenzije u kojima postojimo, ti u svom, a ja svom snu. Čekala sam da odrasteš da ti mogu ispričati istinu našeg zajedništva."
"Tko si ti uistinu?"
"Bijela golubica koja bdije nad tvojim snovima."
"Kako ti je ime?"
"Ti mi moraš dati ime."šapnu djevojka.
"Zar ti nisi vila jutrenja?" mladić se prisjeti bijele golubice, koja se u njegovim snovima pretvarala u vilu pri svitanjima na hridi iznad mora.
"Nekada sam bila Zorica, volio me mladi kralj Ljiljanko, a i ja sam bila zaljubljena u njega. Bila sam obična pastirica i naša ljubav je bila zabranjena. Rastaviše nas, ali naša srca su zamjenila mjesta. Njegovo je prešlo k meni, a moje otišlo s njim. Neizdržavši rastanak moje srce u njemu je puklo i on umire zbog moje ljubavi. Dane sam provodila na njegovom grobu i plakala. Bogovi se smilovaše i pretvoriše ga u cvijet koji sam ja svojim suzama zaljevala. Tada sam prestala biti Zorica i postala Vodica koja održava san."
"To je priča iz "Planina"." mladić joj odgovori već pomalo nestrpljiv.
"To je jedna od priča našeg sjedinjenja. Ova noć je prvijenac našeg susreta izvan onog već napisanog."
"Čije srce sada nosiš u grudima?"
"Ja nemam više srca, ja sam vila ljubavi."
"Ako ti ja poklonim svoje, hoćeš li onda postati uistinu djevojka duge plave kose i očiju boje meda?"
Muškarac ih je mirno slušao naslonjen na rame Ladarice.
"Reci nam dobra vilo kuda si sve putovala da bi noćas stigla do nas?" upita je tiho kao da sanja i da preduhitri njen odgovor.
"Preko brda i nizina, preko vatre, preko vode, preko šuma i planina, preko trnja koje bode, brže hrlim svud po svijetu nego mjesec u svom letu."
"Opet govoriš već napisano i onda je ovo ipak san Ivanjske noći." mladić prekinu njeno deklamiranje.
"Htjela ti je reći da te traži već godinama." reče mu tiho muškarac.
Veliko svijetlo prekinu njihov razgovor. Iz vedrog neba zagrmi nad planinom. Perun i Perunika se spustiše među njih.
Ladarice prestadoše plesati, vile prestadoše lijevati zlato sunca, nakovanj utihnu, iskrice se zlaćane ugasiše.
"Dobro došao u moje carstvo smrtniče" Perun pozdravi mladića "Što te je dovelo k meni? Znatiželja ili pokajanje?"
"Došao sam odživjeti san Ivanjske noći." odgovori mladić
"Kako se zoveš mladiću?"
"Ljiljanko."slaga mladić
"To je bio mladi kralj koji je umro zbog ljubavi."
"Nazvali su me po njemu."
"Ljiljanko je lijepo ime." progovori Perunika
"Mladić nosi u srcu znamenje sna i ljubavi." muškarčeva misao posta simfonija i Ladarice ponovo zaplesaše, a vile nastaviše liti zlato sunca za sutrašnji dan.
Perun sjede pored mladića.
"Ti si jedini smrtnik koji je uspjeo ući u moje carstvo."
"Pa i ovaj muškarac ulazi već godinama u ovoj noći u Panteon"
"On ne ulazi kao muškarac nego kao sanjar."
"Ne razumijem razliku."
"Zar stvarno vjeruješ da bi se Ladarica zaljubila u običnog smrtnika?"
"Ali ona isto tako dolazi godinama kada se Ivanjske vatre zapale."
"Kada si bio mali dječak uspio si nacrtati svog anđela čuvara i znao si tko je on. Tvoj crtež slići na djevojku duge plave kose očiju boje meda."
Mladić od iznenađenja nije uspio progovoriti. Osjetio je da se događa nešto čudno, nešto neobjašnjivo, ali toliko stvarno da mu je uzburkavalo krv i uskovitlavalo misli.
Perun nastavi:
"Sada si na pragu zrelosti, sada si u stanju sam odrediti svoj put u budućnost. Kada se vratiš kući pogledaj zaboravljeni crtež u mapi koju si pospremio sa svojim igračkama na tavan. Na njemu ćeš prepoznati djevojku koju sada u svojim mladičkim snovima sanjaš. Reci mi koju knjigu si u djetinjstvu najviše volio?"
"Mali princ"
"Zašto?"
"Zbog planete na kojoj sunce ne zalazi."
"I.............?"
"Onda sam počeo čitati "Planine" i spoznao da je ta planeta svugdje gdje vlada ljubav."
"Pronašao si Arkadiju u sebi."
"Bez muškarca, vašega sanjara, nikada nebih krenuo na to putovanje."prizna mladić
Perun i Perunika se nasmiješiše njegovoj iskrenosti. Nisu više govorili ali se iz njihovog osmijeha osjetilo da su zadovoljni ovom noći i energijom koja se širila s vrha planine. Ljubav je ponovo tu, ta davno prikrivena protega se vratila na planetu. S osmjehom na licu oni nestadoše uz bljesak neba i grmljavinu koja je ovaj puta bila slična tonovima mladićevog sna. Izljeveno sunčano zlato zasja iznad planine, mladić opra lice na izvoru. Krilati konj ponovo sleti na zlaćani tepih i ponese mladića u novi dan.
Vatre su još tinjale na proplanku s kojeg je krenuo u ovu noć.
Vrativši se kući mladić ode na tavan i potraži već skoro zaboravljeni crtež. Sa požutjelog papira mu se nasmješiše oči boje meda.
"Ovo nisam ja nacrtao." pomisli s nevjericom.
Na tavanskom prozoru zaguguće bijela golubica.
"Dobro ti jutro i oprosti mi. Danas sam zbog sna zakasnio na svitanje." reče mladić uzbuđeno.
Kao da ga je razumjela, golubica sletje na njegovu ispruženu ruku i pogleda ga svojim sivim očima. U kljunu je držala cvijet plavkaste boje. Iz latica se na njegov dlan prosu sjemenje.
"Legenda kaže da moram dotaknuti sjmenje paprati da bih razumio što mi želiš reći." sjećajući se majčinih priča pomisli mladić.
"Ti si nosio zaboravljeni crtež u svom srcu i on je rastao s tobom." odguguta golubica
"Znači da je djevojčica moj anđeo čuvar."
"Ona je tvoja misao, tvoja ljubav i tvoj san."
"Tko si ti?"
"Ja sam glas u vjetru, miris cvijeća i okus mora, tvoj san koji se u masliniku krije, tvoja misao što se jutrom rađa, tvoj život u odsjaju sunca i ljubav koja u tvom srcu tek tinja."
"Reci mi lijepa ptico tko sam ja?" uzdrhtano upita mladić još uvijek premlad da shvati snagu svog postojanja
"Ti čuješ rast trave i misao ptica, voliš trenutak i prosipaš, noću izljeveno, zlato sunca danom. Slušaš davno utopljena zvona tvojih praotaca, čuješ njihov smijeh s početka sna i služiš radoznalosti jutra. Buđenjem usmjeravaš vjetar da čun života stigne do sidrišta, sutonom pališ baklju duše da raspliće sve ordinate mraka."
"Nekada mi se čini da čujem zvukove koji dolaze s vrha planine, ali to nije samo pjesma vila, nisu samo udarci nakovnja koji stvara zvjezdanu prašinu, nije Perunov glas. Kada sjedim sam na obali mora s neba se k meni spušta muzika koju nemogu opisati riječima, ne mogu je odsvirati na gitari, ne mogu je odpjevati."
Mladić se zamisli. Sjetio se laži koju je rekao Perunu.
"Slagao sam da se zovem Ljiljanko."
"U dubini srca si ti mladi kralj koji je umro zbog ljubavi. Ti vjeruješ u Panteon na vrhu planine, vjeruješ u Perunovu snagu i zabranu ljubavi između smrtnika i ljepotica noći. Želiš da vila koju svitanjem dočekuješ, postane pastirica s kojom ćeš krenuti u planinu vodeći za sobom stado. Dragi moj mladiću ti imaš bezbroj imena i sva se spajaju u jednu jedinu riječ, a to je ljubav."
"Jeli to što osjećam stvarno ljubav?"
"U slatkom cvrkutu ptica među lišćem dok jeka među borovima odgovara dolcem, urešena u svemu, vila dolazi k tebi, vlasi kao zrak sunčani, a očiju ljubavnih, lica rumena kao ružica, a izgleda blažena kao u božice." odgovori mu golubica
Mladić se nasmješi.
"To su Zoranove riječi iz "Planina", njegova pjesma o ljubavi."
"Kreni jednog svitanja u planinu, slušaj što govore ptice, što šapuće cvijeće, medvjedi će ti pokazivati put, vjeverice će te hraniti, orlovi će se skrivati pred tobom, lišće će ti biti postelja, noć će te skrivati od vukova, jutro će te milovati zorom, a sunce nositi preko provalija."
"Što ću sam u planini?"
"Kreni sutra u svitanje i vidjet ćeš da nećeš biti sam."
"Moram još jednom vidjeti oči boje meda i osjetiti još jednom u tijelu ono tek rođeno uzbuđenje, koje nazvah ljubav."
Na putu uz obronke planine su se odjednom uspinjali mladić očiju boje sna i pastirica, a isperd njih se bjelilo stado bijelih jaganjaca.
Glasovi utihnuše, u zrcalu vremena vidjeh Ljubav i osjetih kako se njeno tijelo pretvara u valove i ćestice koje se počeše širiti trenutkom. Trenutak je trajao još uvijek i ja spoznah da ga ja svojim postojanjem u njemu produljujem u vječnost, pretvarajući ga u osjećajno misaoni labirint. Ljubav očiju boje sna, ta peta protega koju otkrih u sebi, se skrivala u njegovom središtu. Neotkrivena i nepripitomljena neman, koja je ponekad proždirala moje misli, postade pitoma ljepotica ovog trenutka. Pozvah je da se samnom vrati u život, ali tada shvatih da se iz labirinta ne izlazi jednostavno.
Gdje je početak, a gdje kraj osjećajno misaonog labirinta u kojem se sada nalazim. Tisućljećima on skriva u sebi tajnu puta ka konačnom spasenju. Zar on nije bio i ideja u bajki o Ivici i Marici, zar dječak nije umjesto končića mrvicama ostavljao trag da bi se mogli vratiti kući. Zar on nije bio iskorištavan u arhitekturi, zar nije u umjetnosti bio smišljeno izazivanje ljudskog uma na traženje njegovog centra. Zar nismo kao djeca lutali labirintom ogledala i često na koncu u strahu počeli plakati jer nismo više mogli pronaći izlaz. Bio je korišten kao središnje mjesto u katedralama, ugrađivan na svjetskim trgovima, pravljen u parkovima, njegovim imenom je nazvan i naš centar za ravnotežu, njegovom spiralnom dinamikom nastaju naše misli i naši osjećaji. Ljubav mi se smješila iz njegovog središta i pružajući ruke osvijetli put kojim moram krenuti. Tisućljeća, skupljena u moj sretni trenutak, postadoše putokaz i ja se, nošena osjećajem, nađoh na vratima vremena.

Prelazak mogućeg u trenutak
Vratih se ponovo u svijet nepromjenivosti postojanja. U svakodnevnom životu, pri odlukama bilo koje vrste, preda mnom stoje različite mogućnosti od kojih mogu odabrati jednu. One su tu i u trenutcima neodlučnosti one se međusobno ne isključuju. Kada se, stojeći pred otvorenim ormarom, odlučujem koju ću haljinu obući za večernji izlazak, pred mojim očima je više mogućnosti i ja dugo stojim neodlučna. Crna haljina je presvečana, bijela ne odgovara ovom godšnjem dobu, plava je preskromna, crvena preupadna. Onog trena kada odluka padne, ja obučem jednu od haljina i krenem, jedna mogućnost je postala stvarnost i time isključila sve druge iz igre. Za mene ne postoje dvije stvarnosti, one se jednostavno međusobno isključuju.
U mikrosvijetu je situacija ista. Zamišljam izlazak jednog elektrona na pozornicu svijetla. Dok ga još nema na svjetlećoj podlozi, elektron posjeduje samo mogućnosti, njegovo postojanje još uvijek nije stvarnost i on se može pojaviti na bilo kojem mjestu pozornice svijetla. U trenutku njegovog stupanja na scenu, na određenom mjestu pozornice, automatski su isključena sva druga mjesta njegovog mogućeg izlaženja. U tom trenu je elektron stupio u prostorvremensku dimenziju i postao stvaran dio pozornice svijetla.
Za razliku od stvarnosti, mogućnosti su bezvremeni i bezprostorni događaji. One se skrivaju u posebnim, apsolutnim mjestima i apsolutnom vremenu i tamo traju bez mog aktivnog sudjelovanja u njima. Kada razmišljam o haljini sama mogućnost odabira je još uvijek izvan mene, u nekom vanjskom prostoru i tuđem vremenu, ali kada se odlučim, mogućnost više nije mogućnost, nego postaje moja zbilja i dio mene. Suigra mogućnosti i zbilje je proces koji čini punoću mog trenutka. Sjedinjenje podsvjesti i svijesti budi u meni osjećaj osjećanja osjećaja.
Zbog tog saznanja ponekad mi se čini da moje tijelo zna više od onoga što ja znam, jer ono živi i osjeća moju svijest i podsvijest. Često nisam u stanju, tisuće činjenica koje čine moj život svagdašnjim, izraziti riječima, njih tek moram naučiti osjećati. Tu se ne radi o osjećajima straha, ljutnje, bjesa, bola ili srama, nego o puno dubljim i nikada izgovorenim emocijama koje su ostale bez pravog izraza, bezimena stanja moje svijesti koja nikada nisu prešla u osjećaje. Bezbroj mogućnosti su skrivene iza vrata podsvjesti, često začahurene u crnoj točki moje spoznaje, iz koje ponekad suklja, kao lava, neka nadnaravna sila i ždere moju životnu energiju i krade mi san.
Kadkada se ta točka krije u središtu misaonog labirinta, a ponekad se to nešto neotkriveno krije u središtu tijela, tamo gdje se nalazi zadnja točka zlatnog reza, točka prividnog smirenja. Vrativši se u stvarnost, slika vrata vremena je počela blijediti u mom sjećanju. Zatvorih oči još jednom i pokušah pored prekrasnog pastuha na vratima vremena zamisliti razlomljeno, moje tijelo i otkriti kratere koji se kriju u njemu. Stojim na granici između stvarnog i mogućeg, vidim kako moje tijelo uistinu postaje kristalna rešetka zaobljena pod zracima sunca koje prodiru u sve do sada skrivene kutove moje podsvijesti. Moje zvijezdano tijelo, uistinu poprimi lik boginje lova i zajaha na pastuhu. Vidim je upravo onakvu kakvu sam je kao mala djevojčica zamišljala, djevojka duge plave kose sa lukom i strijelama na ramenu. Misaoni dio moga uma je ostao u meni, osjećam njegove titraje i njegovu nesigurnost u ovom još nedovoljno objašnjenom stanju.
"Što sada osjećaš?" začuh Dianin glas.
"Strah." odgovara moja misao.
"To je paušalni izraz za osjećaj kojem još uvijek nisi uspjela dati ime. Čega se bojiš?" Diana je bila uporna.
"Istine koja se krije u podsvijesti." misao se zaustavila pred jednim neosvjetljenim dijelom kristalne rešetke.
"To nije strah, to je osjećanje za tebe još nedifiniranog osjećaja. Opiši mi ono što je u tebi izazvala sama riječ istina."
"Ne znam to opisati, nemam riječi za to. Ti si moju riječ strah odmah pobila."
"To je zadatak koji moraš riješiti da bi mogla dalje živjeti. Nauči osjetiti i izraziti taj osjećaj." Dianin glas koji sam slušala mojim unutarnjim ušima je prešao u zapovjed.
"Za to još uvijek nisam pronašla riječi." misao prizna moje neznanje.
"Ti si sigurna da posjeduješ svijest o pokretu i da osjećaš njegovo nastajanje u sebi. Osjećaš li uistinu njegov početak? Spoznaješ li trenutak kada počne suigra mogućeg i stvarnog pokreta?" Dianin glas je postajao blaži.
Osjetih neku novu energiju u sebi i nesigurnost u osjećaju za pokret.
"Time se bavim već godinama."
"Onda mi opiši osjećaj osjećanja osjećaja za pokret."
Zamislih pokret moje desne ruke pri pijenju prve jutarnje kave. Pokušah svojim unutarnjim očima vidjeti trag spirale iz koje proizlazi pokret, spoznati njen početak, točku obrtanja i njen kraj.
"Tvoja desna ruka je ukočena" Dianin glas je odavao moju nesigurnost.
Ponovih pokret, Diana je šutjela. Ponavljala sam misaoni pokret nekoliko puta. Tišina me počela smetati pa se suprostavih.
"Moja ruka je opuštena."
"Jesi li sigurna?"
"Ti si me navela na misao o njoj. Počela sam spoznavati rutinski pokret. Prešutno sam usredotočila pažnju na pokret o kojem godinama nisam razmišljala. Osjetila sam da je moja ruka opuštena."
"To ti kaže tvoje tijelo, ali ti još uvijek nisi osjetila gdje je počeo pokret tvoje ruke?" Diana je bila uporna.
"Ja sam spoznala tu opuštenost. To je osjećanje osjećaja, svijest o pokretu. Ja, moje tijelo i moj utjelovljeni um, tek sjedinjeni, možemo skrivene mogućnosti pretvarati u zbilju postojanja." odgovori ono uvijek samo misaono u meni.
"Osjećanje osjećaja je ono prešućeno, ali samo po sebi razumljivo. Tijelo poznaje ono prešutno, tijelo osjeća i reagira, tvoje tijelo zna više od tebe."
"To nije potpuna istina, mozak utjelovljen u umu zna još više od tijela. On je tvornica koja to prešutno razjašnjava i predaje tijelu kao napetost mišića, križobolju, glavobolju ili migrenu, on je veza između tijela i uma." pobuni se moj misaoni um
"Jednostavnije je osmisliti pokret nego crnu točku u tvom misaono- osjećajnom labirintu. Pokret je stvaran, skoro opipljiv i u svakom slučaju u konačnici vidljiv, a ti si imala problema da ga uistinu spoznaš. Neobjašnjeni strahovi, depresivna stanja, vječna tuga, zaboravljena ljubav, prešućena stanja se kriju u crnoj točki i žderu tvoje mogućnosti."
"Uvedi me u još neosvijetljenu točku mog misaono- osjećajnog labirinta." zamolih boginju.
"Osjećanje osjećaja nije napor nego sjedinjenje svih tvoji ustrojstava u cjelinu koja je nedjeljiva od pokreta, prostora i vremena. Ti stojiš još jednom tu na vratima vremena i jedino ti možeš ući u najintimniji dio svog istinskog pokreta."
"Što misliš kada kažeš Ti?"
"Mislim na onu mladu ženu koja je spoznala da posjeduje zvjezdano tijelo, na onu istu koja je budeći se iz komatoznog stanja zatvorila svoj emotivni um u crnu točku svog kristalnog labirinta. Jedino ona može ponovo prodrijeti u taj dio sebe i osloboditi tamo zatomljenu energiju svog istinskog postojanja, prepoznati svoje mogućnosti i onda ih svojim misaonim umom pretvarati u trenutke istine."
"Ta mlada žena je već osjetila zrcaljenje vremena i petu protegu u sebi." pokušah se obraniti
"Da, ona je to spoznala u misaonom djelu svoje svijesti, ali se još uvijek nije oslobodila onog psa čuvara na vratima podsvijesti. Duboko u sebi ona još uvijek nosi osjećaj straha koji u svakodnevnom životu nedozvoljava ljubavi da zaigra svoj anđeoski ples njenim tijelom. Ti draga moja još uvijek samo sanjaš, a ne živiš ljubav. Tvoj anđeo čuvar je u tvojim snovima budan, a u svakodnevici dok on sniva u tebi se budi pas čuvar koji propušta samo ono misaono do tvoje svijesti."
"Tog psa o kojem govoriš još nisam srela u snovima. Zašto se anđeo čuvar pretvara u psa čuvara podsvijesti i mojih nespoznatih emocija?"
"On stoji na ulazu u labirint, sam ne ulazi u njega, ali ni tebi ne dozvoljava pristup. Zar ti se ponekad u snovima ne pričinja da čuješ njegov plač?"
"To je sigurno onda kada se budim prestrašena i oznojena. ali to mi se uistinu događa rijetko. Moji snovi su lijepi." rekoh pobjedonosno.
"Ali postoji jedan san poslije kojeg se pitaš koliko je svjetova skriveno u tom beskraju, koliko li života potvrđuje ovaj moj jedini? Što onda sanjaš?"
"Sanjam i vidim tugu, zapletenu u ruho godina, vidim more i nad njim suze i maglu sjećanja, a tišinu sna razbija plač anđela. Ljubav ostaje uvijek skrivena u kristalnom labirintu i ja se budim neosvjetlivši joj put ka izlazu." priznadoh istinu koju sam svjesno zaboravljala i nastavih dalje razmišljati.
"Nalazim se na raskrižju povijesti koja se ispred mene prostire kao dugačka cesta. Odlučujem se i svakog trenutka krećem u neku novu budućnost. Taj scenario mog života uistinu potsjeća na interpretaciju kvantne mehanike koja predpostavlja da postoji bezbroj svijetova u kojima se odvijaju moje različite sudbine.
Po tome ja sam uvijek i tu i tamo. Znači li da sam ja možda u ovom trenu i na nekom drugom mjestu i gledam izlazak sunca, ili me na nekoj plaži miluju valovi mora?" na koncu upitah Dianu
"Bezbroj tvojih budućnosti je skupljeno u ovom jedinom trenutku i ti neznaš što će donijeti sljedeći. To je povijest vremena koju sama svojim postojanjem stvaraš i ponavljaš, jer ti si tvorevina od materije koju sama stvaraš, ti si energija koju neki već stoljećima traže izvan sebe."
"Ali ja sam uistinu razgovarala s mojim anđelom, vidjela sam ga, ispričao mi je najljepšu ljubavnu priču, osmislio dimenizije ljubavi, pokazao mi je dušu materije, onaj otok stabilnosti sa kojega krećem na svako svoje misaono putovanje."
"Tko je za tebe tvoj anđeo čuvar?"
"Nekada je to moj djed, nekada čovjek duge sjede brade, nekada se spusti uistinu kao anđeo sav u bijelom, zlaćane kose i krila. On je katkada osmijeh iz mojih ćelija, a ponekad luda u meni, a sada ga vidim u liku boginje lova."
"Ja sam tvoj utjelovljeni um, tvoja svijest i podsvijest, u meni su skrivena sva tvoja "Ja" osim tvog emotivnog koje se krije u crnoj točki tvog labirinta. Tvoji snovi su blagi i ja se tada spajam s tvojim emotivnim umom, mjenjam oblike da bih te uvela u središte labirinta, ali ti se uvijek budiš prije nego što uspijem istjerati beštiju koja ti danima krade trenutke."
"Ti znaš što se krije u labirintu." upitah nesigurno
"Ti isto to negdje u duši naslućuješ."
"Misliš da je ljubav još uvijek zarobljena i strogo čuvana u mojoj podsvjesti."
"Dozvoli svom egoističnom umu da uistinu postane most između mene i nje. Dozvoli nam da se sjedinimo s njom u tvoje istinsko postojanje. Tek tada ćeš uistinu jednoga dana prepoznati u nečijim očima boje koje srećeš samo u snovima."
Otvorih oči i slika kristalne rešetke mog tijela nestade, vrata vremana se sakriše ponovo u sjećanje.
"Neću sanjati, hoću svjesno prodrijeti do labirinta i osloboditi moj emotivni um iz okova neznanja." pomislih odlučno.
Možda ću onda shvatiti da je ovo što vidim samo iluzija mog uma, a možda ću stojeći pred ogledalom prepoznati onaj drugi dio sebe u njemu ili ću uistinu doživjeti noć svih noći, noć u kojoj se otvaraju vrata neba i vidjeti uistinu kako sunce i mjesec slave svoje vjenčanje. Beskonačnost kojoj težim je upravo u strpljenju da savladam svaku novu polovicu puta koje je ostala predamnom. Zamak, koji se nalazi u meni samoj, je tu na dohvat ruke, ali još pola puta od već pređene polovice je pred nama, pa još jedna polovica od pređenog.
Spojivši Kafku i Zenona u alkemiju mog sna potvrđujem da je beskonačnost i vječnost u meni samoj, u tom vjenčanju sna i jave, svjesti i podsvjesti.
Ja sam se obrazovala, čitala knjige, slijedila obrasce u znanosti, ali sam ipak ostala zatvorena u svom unutarnjem ne znanju kao osobe u Leon Bloyovoj noveli. Oboružane, atlasima i rasporedima putova i voznim redom vlakova njegove osobe ne uspijevaju napustiti rodno selo. Slično je Kafka pisao o zametnutim putevima do zamka u koji ni sam nije znao ući, kao što ni Lord Dunsanyev ratnik nije nikada ušao u Carcassone.
Otac psihoanalize je u dubini duša tražio zamak u kojem dolazi do alkemijskog vjenčanja između anime i animusa. Anima je ženski dio moje duše, a animus njen muški dio. Sunce i mjesec mog univerzuma, tamna i svijetla strana moje osobnosti, svijest i podsvijest mog postojanja.
Animus u meni je moja podsvijest koja me ponekada uvodi u destruktivnost i melankoliju. On je nažalost često stranac u mom tijelu, onaj Kerber koji brani ulaz u zamak.
Misao bi trebala postati sredstvo za komunikaciju duša, tijelo, svijet u kojem živimo. Ono veliko "Ja" u meni neprekidnim vibracijama životne energije, će tada spoznati tog uljeza u meni. Misao, to veliko bogatsvo mog postojanja, jedino nedodirljivo u meni, mora postati snaga održanja.
Misao vodi moju ruku prema mojoj kosi, ona upravlja nogom pri hodu zaleđenom cestom, savija i uspravlja tijelo pri podizanju težine. Misao vodi šaku slikara i prste pijaniste, ona kuha kod vrhunskog kuhara, pleše kod balerine, glumi kod glumca, ali ona vodi i u depresiju i apatiju, u nepokretnost i u stanje gdje bol postaje sindrom. Ja učim i pamtim misleći, misleći i osjećam i stvaram vrijeme i prostor u kojem živim. Dakle i animus u meni, onaj drugi dio maga bića, je misao koju još nisam definirala.
Ja, pokret, prostor, vrijeme i ona tajna crna mrlja u mojoj podsvijesti moramo postati u ovom odlučnom trenutku moja jedina istina. Prisjećam se saobraćajne nesreće. Tada je ovo moje stanje počelo.
"Zašto sam onda prestala voljeti mladića?" misao okrutno tutnji mojim umom.
U mojoj glavi se slažu slike, mali auto, pucanje stakla, tama tunela bez izlaza, buđenje u bolnici, djedov lik i onda praznina. Pokušavam još jednom istim redosljedom, misao se zaustavlja u tunelu, odjednom čujem poznate glasove. Moja majka, djed i nona, prijatelji iz male kavane.
"Gdje je mladić?" prepoznajem majčin glas.
"U laboratoriju traži otok sigurnosti." odgovara joj djed.
"Još nije došao u bolnicu, nije ju još posjetio."
"Boji se istine. Strah ga je vidjeti je u ovom stanju." odgovara blago djed
"On je kriv za nesreću." majčin glas je graničio plačem.
"To nitko osim nje i njega nezna." djed pokušava umiriti majku.
Tišina i tama ponovo zavladaše mojim sjećanjem.
Ponovo čujem glasove, mladićev glas i glas njegove majke dotaknuše moje unutarnje uši.
"Možemo se nadati samo da se ničega nesjeća ako se ikada probudi." glas žene je djelovao hladno
"Nisam siguran da će se ikada probuditi, ali siguran sam da se neće sjećati nesreće. Retrogradne amnezije unesrećenih uvijek brane krivce od osude." mladićev glas je djelovao prestrašeno.
"Nadajmo se sinko da imaš pravo." reče žena i glasovi ponovo utihnuše.
U meni se budi ono prešućeno, uskovitlava se energija podsvjesti i moja misao nošena anđelom čuvarom s lakoćom ulazi u središte mog misaonog- osjećajnog labirinta. Mladić uistinu nije više dolazio u bolnicu, nije me posjetio ni kada sam se probudila jer je u to vrijeme pripremao završni ispit. Ja sam vjerovala u to jer se tada nisam sjećala glasova iz tunela, ali nisam bila tužna što ga nisam viđala.
Odjednom u tami tunela zasjaše oči boje sna i ja začuh dječiji glas.
"Voda dolazi iz zemlje."
"Tko si ti?" pomislih
"Tvoj san i tvoje nerođeno dijete."
"Ja nemam djete"
"Ja ću ostati tvoj san i nemoj zaboravit da voda dolazi iz zemlje." glas i oči boje sna su nestajali iz sjećanja.
Misao dotaknu crnu mrlju i iz nje zasja svjetlo spoznaje i poče se prelamati u boje emocija, moj dugo uspavani anđeo širi osjećanje osjećaja zadovoljstva u meni. Plava boja za duševni mir, žuta za spoznaju, zelena za rađanje novog osjećaja i crvena za ljubav, petu protegu mog postojanja.
Nazvah majku.
"Jesam li ja u onoj saobraćajnoj nesreći izgubila dijete?" upitah je bez uvoda.
Tišina je dokazivala njeno dvoumljenje.
"Zašto mi to nitko nije rekao?" prekinuh tišinu.
"Bila si preslaba za još jednu bol."
"Jeli mladić to znao?"
"Zbog toga se bojao tvoga sjećanja."
"A ja sam ga zbog toga prestala voljeti. Djed mi je jedini rekao istinu." rekoh spuštajući slušalicu.
"Ti si jedina koja ga je, iako to onda nisi znala, osudila za krivnju." začuh ponovo djedov glas.
Odjednom spoznah sve pojavnosti u sebi i počeh razlikovati istinu od zablude. Osjetih buđenje mog emocionalnog uma, njegovo postojanje u meni i dozvolih anđelu čuvaru da me uvede u tajnovitost mojih mogućnosti. Čini mi se da stojim na obali nevidljivog mora iz kojeg izranja snaga mog postojanja. Neumorni valovi nezaustvaljivo dodiruju moja osjetila i dolaze i odlaze, penju se i spuštaju, ali su uvijek tu i nedozvoljavaju isušenje svjesne spoznaje. Sve je živo i do kraja doživljeno bez ostataka. Moj emocionalni um je onaj tajnoviti otok stabilnosti u beskrajnom moru vječnog gibanja. Počeh budna sanjati.

U perivoju snova, u kapljici rose na latici majske ruže vidjeh svemir satkan od svilenkastih niti ljubavi. Vidjeh dodir prstiju Boga i Adama, vidjeh veliki oblak pun anđeoskog praha, vidjeh kako se čovjek rađa u najčudesnijoj svjetlosti satkanoj od nebrojenih misaonih lađa. Uranjam u iskricu vode i čujem šaputanje oceana, razumijem jezik univerzuma, osjećam milovanja vječnosti u tom teatru trenutka, osjećam da sam jedna jedina struna u fasciji isprepletenoj od čudesnosti ljudskih unikata. Na dlanu vremena spava dječak očiju boje sna, na njegovom obrazu suza, kristal iznjedren iz kapaljke postojanja, a u njemu se kao u prizmi prelama svijetlost povijesti cijeloga svijeta. Pogledom milujem san usnulog dječaka i osjećam sjedinjenje u vrtnji bezvremena, spoznajem da samo cjelina postoji, ne suma, nego ukupnost iznjedrena iz drevnog dodira, ne putevi i staze nego svjetlosna zraka bez početka i kraja, ne dodir svjetova nego zagrljaj nebeskih cvijetova. U pogledu promatrača iskre vulkani, vriju vrulje, blješte izvori, u mom oku se odigrava velika gala predstava koju promatram u suzi neba zalutaloj na latici ove majske ruže u perivoju sna. Lepršavi bog sretnoga trenutka važe karate najvrednijih dragulja univerzuma, na njegovoj vagi se rađa harmonija i sklad našeg unutarnjeg svemira, sa njenih diskova mi izranjamo mirni i sretni krećemo u sunačana jutrenja. Sretan trenutak buđenja, jedina realna mjera vremena, zaokružuje sve i svakoga u blješteću kapljicu u beskraju nebeskog oceana. U dubini, širini, visini, u daljini te kapi života sve, baš sve, je u blizini, na dohvat izvora sreće, izvora sa kojega ispijamo tajnoviti nektar i mi i svemir. U njenoj utrobi se smjestila moć znanja, snaga vjerovanja, sva divna prikazanja, sva sanjana ukazanja. U perivoju snova u kapljici rose na latici majske ruže se krije čovjek, njegova svijest, njegova ljubav i cijeli svijet.
Oni koji ne uspiju otkriti taj otok u sebi žive na rubu pustinje svojih neprobuđenih osjećaja i gomilaju ostatke koji se talože kao mulj u more spoznaje, gomila postaje sve veća i veća dok potpuno ne zatrpa otok.
Svako jutro kada još snena, u prolazu ka kupaoni, sretnem oči boje sna kojeg spoznajem kao moju petu protegu, odlučujem se uvijek iznova za ljubav. To je svaki puta novi osjećaj koji potvrđuje stari, to je raskrižje sudbine i put ka budućnosti. U zrcalnim neuronima u mom mozgu se ocrtava lik nekog dječaka i ja znam da ga volim. Svaki novi trenutak je nova slika, novo alkemijsko vjenčanje moje svijesti i podsvjesti. U mom malom mozgovnom univerzumu je zdenac vječnog života iz kojeg izranjaju sjedinjeni njegova i moja slika i postaju osjećaj koji nazivam ljubav.
To je poezija mojih misli, ona se ne razlikuje od poezije prirode u koju sam upletena. Ako je stvarna činjenica da se sve u univerzumu ponavlja, ako sam već jednom bila i ako ću još jednom biti i činiti isto što sada činim, onda bih trebala činiti samo dobro da se ono ponavlja. Ja živim ulovljena u mreži vremena u kojoj ću beskonačno trajati. Sve drugo oko mene će se možda mijenjati, moje tjelo će možda izgledati drugačije, ali ja ću i za tisuću godina biti ista. Ako u ovom tamnom beskraju postoje i drugi svjetovi, možda se ja zrcalim u njima kao što se oni možda zrcale u meni. Možda ću se u jednom drugom trenutku sretati s mojim dvojnicima i postajati kugle, dvojno biće, sa početka priče o Bogovima.
Filozofsko razmišljanje je, u vremenu druge polovice prošlog stoljeća, bilo pomalo zaboravljeno. Ono bi trebalo ponovo postati praksa. Misao je jedino što pruža otpor svijetu gdje svaka druga vrsta otpora bezizgledna. Misao ne mora održati obećanje, dato u momentu slabosti ili straha, dato u obliku osude ili presude, ali ona postoji i postaje svjedokom mojih unutarnjih refleksija. Sakrivena u svjesti mislioca, ona postaje njegova snaga, njegova volja, želja, neostvareni san, a izgovorena često postaje samo smišljeno i neiskreno nabrajanje pojmova i činjenica. Misaono promatranje sebe samoga je najintimniji doživljaj i prava spoznaja tijela.
"Sada uistinu moram ući u zamak i spoznati ono najintimnije u sebi." pomislih
"Moraš izgraditi most ka zamku" šapnu mi Dijana
"Već sam ga jednom misaono izgradila, bila sam na vratima vremena."
"Pokušaj još jednom, gradeći most, odsanjati isti san" Dianin glas je zvučao kao naređenje.
"Ti si mi zabranila sanjati."
"Sada, kada znaš istinu možeš ponovo sanjati život."
"Most je metasvijet u kojem susrećem anđela."
"Odsanjaj još jednom početak ljubavi i uđi sretna u svoj zamak." anđeoski glas se širio mojim prostorom i postajao vrijeme, most između sna i zbilje.

Lijepi San
Sav u bijelom, zlaćane kose i krila, anđeo se spusti na moj jastuk.
"Postani dobra vila ljubavi, sada si spremna za posjetu dječaka očiju boje sna." začuh Dianin glas.
"U koje vrijeme ću se vratiti?"
"Na početak sna o ljubavi"
"Već sam jednom bila tamo." usprotivih se
"Tada još nisi bila cjelina. Bila si razlomljena u djelove koji su samo težili skladu. danas si spremna za Ljubav."
U tom trenu ja više nisam bila ja, postadoh bijela golubica koja je poletjela ka jugu. Boginja mjeseca joj je osvijetljavala put, a oči neba su joj bile putokaz.

Kada je Danica najavljivala zoru golubica se spusti u sobu dječaka.
On se smješio u snu i golubica dobi oblik njegova sna. Na stolu su ležali razbacani papiri. Nacrtani mali anđeli su se smješili kao i dječak.
"Koliko još stoljeća moram lutati snovima odabranih?" pomisli mlada žena stojeći pored dječakovog uzglavlja."Koliko ću ih još oplakivati dok jednom uistinu ne pređem iz sna u javu i dobijem svoje vječno mjesto u srcu jednoga mladića?"
"Strpi se još malo, dječak mora izrasti u mladića." šapnu joj glas univerzuma
Mlada žena pogleda usnulog dječaka i prozirna kao svila uđe u njegov san.
Ja vidjeh njegov san u svom.
Na hridi pored mora zasja jutrenje. Dječak pruži ruku i golubica prozirna i bez težine sleti na njegov dlan. To je bio dodir istinskog buđenja. Dječak izraste u mladića, a golubica u ženu duge plave kose očiju boje meda.
Mladić očiju boje sna zagrli djevojku i oni pozdraviše izlazak sunca.
"Čekam te već stoljećima" reče mu ona tiho
"Morao sam položiti ispit zrelosti, završiti studij, odživiti tuge rastanaka da bih stvarno spoznao tko si ti."
"Dugo te nije bilo na ovoj hridi." reče djevojka gledajući svoj san u njegovim očima.
"Bio sam daleko od mora, ali srcem uvijek tu."
"Zbog toga sam te i čekala."
Iznad vrha planine se podignu oblak. Vjetar donese miris kiše.
"Danas će biti oluja."
"Moramo se skloniti, ovdje bi moglo biti opasno."
Vjetar uzburka i nebo i more. Grmljavina i bljesak munje se sjediniše u simfoniju neke davne priče.
"To se sprema veliki potop" mladić zagrli djevojku čvršće.
Suze neba dotaknuše njihova lica i oni tek sada primjetiše da se sunce skrilo.
"Dole u luci čeka na vas brod. Krenite prema pučini i budite strpljivi." začuše glas vjetra.
"Što će se dogoditi?" upita mladić
"Sjeti se priče iz Biblije."
"Ali oni su imali djecu i veliki brod i poveli su životinje sa sobom."
"To je priča koju su izmislili ljudi. Kreni ka luci." glas je bivao sve bliži
Zagrljeni, djevojka i mladić se počeše spuštati ka moru. Strma hrid se pretvarala u blagu padinu. Njihovi koraci su sličili letu leptira, a oblak koji ih je pratio bio je pun energije koju do tada još nisu osjetili.
"Jesmo li stvarno ovo mi?" mladić je čuo djevojčin glas, osjećao njenu blizinu ali ju više nije vidio
"Znam da sam ja i da si ti, ali neznam što se događa s nama." reče u vjetar očekujući odgovor neba.
Tonovi koji su na početku bili poznata grmljavina postadoše nepoznata muzika kojom su njihovi koraci dobivali novi ritam. Dok su ulazili na brod oblak ih je potpuno zagrlio i sakrio horizont na kojem su se smjenjivali dan i noć.
S neba su kapali kristali, neka čudna mješavina muzike i sna. Mladić se sjeti knjige koju je nedavno pročitao.
"Jeli ovo materija od koje je stvoren svijet?" pomisli glasno
"To je materija tvoga sna." vjetar se udaljavao i oblak s njim.
"Znam da si tu pored mene, ali te nevidim očima kojima sam do danas gledao." reće mladić milujući joj obraze koji su bili nježni kao svila košulje koju mu je sašila majka za diplomski ispit.
"Vidiš me srcem." djevojkin glas je bio blizu i daleko u isto vrijeme
"To je priča o "Malom princu", ali srcem se ne gleda."
"Čime me onda vidiš?"
"Mislima."
"Što još vidiš osim mene?"
"Vidim bezbroj kristala koji mjenjaju oblike i postaju životinjice, biljke i lijepi cvjetovi. Vidim polja puna pšenice i makova, vidim šume i čujem cvrkut ptica."
"Mi smo daleko na pučini. More nas nosi u neki novi san. Okreni se, tamo gdje je bila luka i hrid i planina, tamo su samo oblaci."
"Iza oblaka je ostao anđeo čuvar." tužno će mladić
"Nije, on nas prati na ovom putovanju u nepoznato.Tamo je ostao početak sna. Mi smo ovdje da bi anđeov san postao zbilja."
"Kako smo stigli ovako daleko, što se dogodilo s našim očima" mladić upita djevojku
"Postali smo misao o sreći, postali smo ljubav za kojom mnogi čeznu, energija iz koje je sve nastalo." odgovri mu osjećajući toplinu njegovih dlanova na svojim ramenima."Što se događa tamo odakle smo krenuli?"
"Ti to bolje vidiš od mene, ti si sunce na istoku i ljepota zapadnog neba, zbog tebe smo i krenuli na ovaj put."
"Jeli ti žao?"
"Tek kada se vratimo na hrid, kada ponovo zasja sunce, kada se nebo vrati iznad vrha planine, znat ću jesi li ti san koji traje već stoljećima."
"Slušaj pjesmu, ovo nas univerzum poziva na slavlje ljubavi."
"To su ladarice koje dolaze uvijek u Ivanjskoj noći da ljubav pronađe put ka pravim srcima."
"Za mene su to Plejade koje su služile mojim bogovima."
"Ja sam lutao "Planinama" i sanjao legende."
"Ja sam lutala šumama i ubijala znatiželjne lovce, pratila Odiseja na njegovim putovanjima, hrabrila Giordana Bruna u njegovim razmišljanjima."
"Ti si onda Boginja lova i ne spadaš u ovu priču."
"Ovo je noć našeg sjedinjenja."
"Kako znaš da je noć?" upita je zaljubljeno mladić
"Osjećam ljubav. Vidim vatru iznad koje se sjedinjuju naša srca."
"Ivanjska noć je na početku ljeta, a mi smo bili na hridi u proljeće."
"Četrdeset dana je padala kiša na zemlju s neba." glas djevojke je dolazio s pramca.
Mladić odjednom vidje kako se njena duga kosa u boje zalazećeg sunca. Na horizontu zasja duga. Velika bjela ptica sletje na jarbol.
"Ti si sada stvarnost." šapnu mladić grleći je ponovo."Golubica je bila san i želja da ljubav jednoga dana ponovo siđe s neba."
Vjetar donese miris lavande u cvatu. Duga pokrenu svoje boje i napravi most između broda i neba.
"Ovo je znamen sjedinjenja između nas i vas." šapnu im vjetar "Dugu stvaljam u oblak da bude zalog za moje postojanje u vama."
"To je svjetlo koje nas poziva u svoj kristalni dvorac, daje nam znak da ponovo izgradimo državu sunca u kojoj će jedini gospodar biti ljubav." šapnu djevojka
"Ljubav je anđeo kojeg sam kao dječak želio nacrtati." mladić se ponovo preobražavao u usnulog dječaka.
"U svakom novom trenutku se krije čudesnost početka, tračak nade koji nas štiti i pomaže nam da izdržimo do sljedećeg trenutka. Trenutak je most ka zamku, most između sna i zbilje." rekoh više sebi nego dječaku čija slika se, pred mojim unitarnjim očima, gubila. Anđeo sav u bijelom, zlaćane kose i krila s buketom bijelih ruža u ruci se spusti pored mog jastuka. Ljubav me dotaknu svojim mirisom tek otvorenih pupoljaka iz kojih će pred mojim unutarnjim očima cvijetati ruže. Shvatih da nisam spavala nego samo sanjala.
"Ti nisi Anđeo, ti si moja dugo skrivena misao, onaj drugi dio mene." obratih se Diani koja je cijelo vrijeme sna šutjela.
"Ušla si u zamak i pronašla osjećaj koji godinama tražiš, oslobodila energiju iz crne točke tvoje svijesti." glas je bio sličan mom glasu. Odjednom začuh eho svojih novih misli, osjetih miris rascvijetanih ruža i vidjeh ponovo svoje svoje biće na vratima vremena.
"Kojim imenom ću te zvati?" upitah to zrcaljenje moje svijesti
"Godinama zatvorena u zidinama tvog zamka ja sam lutala šumama tvoje podsvijeti, ubijala uljeze, otkrivala neiskrene lovce na tvoje srce, branila te od požude, usmjeravala spoznaju i bila blaga tvojim snovima."
"Ti si uistinu boginja lova, ti si Giordanova Diana."
"Ja sam tvoja boginja ljubavi."
"Tko je dječak očiju boje sna kojeg srećem kada si ti u meni budna?"
"On će te jednoga dana povesti na izvor i pokazati ti od kuga dolazi ljepota sna."
"Tko je on?" ustrajah
"On je tvoja dobra sudbina, srela si ga jednog sunčanog ljetnog podneva dok si još bila mala djevojčica. Njegove oči sjaje u tvom sjećanju, pale se sa zvijezdama na noćnom nebu, uvode te u priču o postanku svijeta, odavaju ti tajne tvog labirinta kristala, sjaju svitanjima na trgu cvijeća, blješte u tamnoj točki tvoje svijesti,."
"On je ono nerođeno dijete."
"Tada si samo čula njegov glas koji isto nikada nisi zaboravila."
kraj prvog dijela